BiznisEnergetske potrebe

Snaga Sibira dovodi ruski plin u Kinu

Piše Lola Wright
10. prosinac 2019. - 15:14

Ruski lider Vladimir Putin i predsjednik Kine Xi Jinping u prosincu će putem videolinka sudjelovati u ceremoniji otvaranja plinovoda “Snaga Sibira”. Predviđena je tako isporuka 38 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje u Kinu u razdoblju od 30 godina, a “Snaga Sibira” tek je dio uspješne suradnje Pekinga i Moskve i u drugim projektima u energetskoj sferi, prenio je ruski Tass.

Nedavno su kineski predsjednik Jinping i njegov francuski kolega Emmanuel Macron podržali Pariški sporazum, i to dan nakon što je SAD počeo s formalnim povlačenjem iz tog sporazuma.

Dr. sc. Branimira Vidmarovića, predavača na Sveučilištu “Juraj Dobrila” u Puli, pitali smo što se događa s kineskom energetskom politikom.

– U desetljećima brzog gospodarskog rasta energetske potrebe Kine su se drastično povećale. Kina je sada najveći svjetski potrošač energije, najveći proizvođač i potrošač ugljena i najveći emiter ugljikova dioksida. Zadnjih pedesetak godina, veliko kinesko gospodarstvo bilo je potpomognuto prvenstveno ugljenom. Od 1990. do 2015. kineska potrošnja ugljena povećala se s jedne milijarde do gotovo četiri milijarde tona ugljena. Prema podacima iz 2016., udio ugljena u kineskoj potrošnji energije činio je čak 62 posto. Zapravo, Kina je od 2011. godine trošila više ugljena nego ostatak zemalja svijeta zajedno.

Kineska ovisnost o ugljenu za industrijsku proizvodnju električne energije značajno je pridonijela zagađenju zraka u gradskim sredinama. Prema podacima Svjetske banke iz 2014., više od 70 posto kineskih emisija bilo je prouzročeno ugljenom, a za usporedbu, u SAD-u i EU-u to je nešto više od 30 posto. Zato se Kina sve više okreće prema energetskim alternativama. U kineskoj energetskoj strategiji iz 2012. godine naglašena je potreba za “snažnim razvojem nove i obnovljive energije”. Zbog toga se Kina Pariškim sporazumom iz 2016. obvezala da će do 2030. povećati udio alternativnih izvora energije do 20 posto – naglasio je stručnjak za kinesku vanjsku politiku.

Masivna hidroelektrana

Naš sugovornik kaže kako su, u skladu s provedbom državne energetske politike, zadnjih godina kineska ulaganja u obnovljive izvore energije i prirodni plin naglo porasla.

– Godine 2017. Kina je činila gotovo polovinu svih globalnih ulaganja u obnovljive izvore energije. U brojkama to je gotovo 126 milijardi dolara. To je dvostruko više od onoga što je Kina uložila u obnovljive izvore energije 2013. Kina tako postaje najveće tržište obnovljivih izvora energije na svijetu. Procjenjuje se da će Kina do 2040. proizvoditi svaki četvrti gigavat od ukupne svjetske obnovljive energije. Stoga ne čudi da je trenutačno energija vode postala glavni kineski izvor proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Masivna hidroelektrana Tri klanca dovršena je 2012. godine. Izgradnja je stajala više od 37 milijardi dolara i sada je to najveća hidroelektrana na svijetu, s kapacitetom proizvodnje od 22.500 MW. Tri klanca proizvodi 60 posto više električne energije od druge najveće hidroelektrane – Itaipu u Brazilu i Paragvaju. Kina zapravo posjeduje 4 od 10 najvećih hidroelektrana na svijetu. Od 2000. do 2015. povećala je svoj kapacitet za proizvodnju hidroenergije za čak 408 posto. Zbog svih megaprojekata Kina je 2014. postala svjetski lider u hidroenergetici – informirao nas je stručnjak za kinesku politiku.
Tijekom proteklog desetljeća Kina je također postala svjetski lider u energiji vjetra i sunca.

Solarni razvoj

– Ne tako davno, 2012. godine, kineska električna energija proizvedena uz pomoć vjetrenjača činila je samo 2,1 posto ukupne potrošnje. U Njemačkoj je vjetar u istom razdoblju činio gotovo 10 posto. Ali već 2015. Kina je sama proizvodila trećinu globalnog kapaciteta energije vjetra. Kineska ukupna snaga vjetroelektrana je 2017. porasla za 10,5 posto i iznosila je 16.367 MW. U solarnom segmentu, Kina je apsolutni lider. Zbog naglog smanjenja troškova, djelotvornih i opširnih državnih poticaja za solarni razvoj, te zajmova i niskih kamata lokalnih vlada, Kina je mogla drastično povećati proizvodnju solarnih panela. U 2014. godini postala je najveći svjetski proizvođač solarnih panela, a svega godinu dana kasnije nadmašila je njemačke kapacitete za proizvodnju solarne energije. Kina sada proizvodi dvije trećine svjetskih kapaciteta solarne energije. Ipak, daljnji je razvoj upitan zbog prezasićenog domaćeg tržišta; Peking je sredinom 2018. obustavio sve nove solarne projekte i smanjio carine na uvoznu “čistu” energiju. Osim toga, tu je i trgovinski rat sa SAD-om. U siječnju 2018. Donald Trump najavio je tarife od 30 posto na uvoz solarnih panela iz Kine – podsjetio je stručnjak za međunarodne odnose.

Godine 2017. Kina je konzumirala 240,4 milijarde kubičnih metara prirodnog plina, odnosno 6,4 posto ukupne energetske potrošnje energije.

– To je značajan porast u odnosu na prijašnje desetljeće, kada je plin činio samo 2,7 posto potrošnje. Kina se obvezala da će do 2020. podići udio prirodnog plina do 10 posto. U potrazi za čistom energijom, ona se također okreće nuklearnoj energiji. Prema najnovijim podacima iz listopada 2019., Kina ima 45 aktivnih nuklearnih reaktora koji su generirali oko 40 gigavata energije. Po proizvodnji nuklearne električne energije od 2017. do danas, iznad Kine su samo Francuska i SAD. Kineski 13. petogodišnji plan potvrdio je državne nakane da poveća nuklearne kapacitete zemlje. Do kraja 2020. godine, Kina bi prema planu trebala dosegnuti razinu od 58 nuklearnih gigavata te započeti izgradnju dodatnih reaktora ukupne snage 30 gigavata – rekao je Vidmarović.

Potražnja za naftom

– Kineska potražnja za sirovom naftom nadmašuje domaću proizvodnju. Kina je 2017. nadmašila SAD kao najveći uvoznik u svijetu. Prema podacima Kineske nacionalne naftne kompanije, prošle je godine uvoz činio više od 70 posto. Ova ovisnost o stranoj energiji vjerojatno će se povećati – jednostavno nema brzih rješenja koja vode prema smanjenju ovisnosti. Neke procjene sugeriraju da će do 2040. godine oko 80 posto kineskih potreba za naftom zemlja morati namiriti izvana. Kina je poduzela korake prema diverzifikaciji uvoznog i energetskog portfelja, ali se i dalje mora suočiti s problemima sporog rasta domaće energetske proizvodnje i alternativnih izvora te sve većih energetskih zahtjeva.

S obzirom na političku nestabilnost, Bliski istok i arapski svijet općenito predstavljaju veliki izazov za energetsku sigurnost Kine. Naime, otprilike polovina uvoza nafte dolazi iz problematičnih regija i zemalja, no alternative zasad nema. Trgovina s Iranom najbolje ilustrira navedeni izazov. Sankcije protiv Irana godinama su ograničavale pristup iranskoj nafti. To se promijenilo nakon što je postignut preliminarni sporazum o iranskom programu naoružanja u studenome 2013. Kineski uvoz iranske nafte 2014. godine porastao je za 28 posto u odnosu na 2013. Dvije godine kasnije, Kina je povećala uvoz do 8,2 posto. Povlačenje SAD-a iz iranskog nuklearnog sporazuma u svibnju 2018. malo je poremetilo ustaljenu trgovinu – rekao je analitičar.

Ni u plinskom sektoru stvari nisu jednostavne. Naime, Kina posjeduje najveće svjetske zalihe plina iz škriljca.

– Pritom je količina lako dostupnog za ekstrakciju prirodnog plina vrlo malena zbog geografskih složenosti. Neki bazeni se nalaze na dubini od čak 3,5 kilometara, što bitno otežava vađenje. Prošle godine je gotovo 40 posto, odnosno 95,5 milijardi kubičnih metara kineskih potreba za prirodnim plinom namireno iz stranih izvora. Udio cjevovodnog plina vjerojatno će se povećati u idućim godinama. Kina i Rusija su 2014. godine potpisale 30-godišnji ugovor u iznosu od oko 400 milijardi dolara za isporuku ruskog prirodnog plina u Kinu preko cjevovoda “Snaga Sibira”. Smatra se da projekt nije ni kompletno komercijalan po svojoj prirodi, ni ravnopravan. Osim što postoje opravdane sumnje da je kineska strana iskoristila rusku političku slabost i pad cijena energenata 2014. godine i prisilila Rusiju da fiksira cijene na isporučeni plin, cijena izgradnje plinovoda već doseže 20-ak milijardi dolara. Rusija je morala sama financirati čak 2157 kilometara cjevovoda do Kine. Štoviše, kako bi se ostvarili zadani kapaciteti i ispunili uvjeti ugovora, Rusija mora izgraditi još gotovo toliko kilometara cjevovoda prema nalazištima.

No Kremlj ima svoje računice. Koliko je Rusija dominantna u naftnom uvozu Kine, toliko je nepostojeća u plinskom. Sa “Snagom Sibira”, Rusija preko “Gazproma” ipak ostvaruje energetsku suradnju na državnoj razini i tako jača svoju izvoznu sigurnost i veze s Pekingom. Kina i Rusija su na tragu jačanja energetske suradnje. Peking je zainteresiran za suradnju s Rusijom na razvoju projekata nuklearne energije i vjetroelektrana u arktičkoj regiji, koja je zadnjih godina postala strahovito važna za transportnu, klimatsku i energetsku politiku Kine. Rusija i Kina već imaju dogovore o izgradnji nuklearnih reaktora u Kini, Ruska državna nuklearna kompanija “Rosatom” nedavno je potpisala ugovor s podružnicama Kineske nacionalne nuklearne korporacije o opskrbi nuklearnim gorivom za nove reaktore u nuklearnoj elektrani Tianwan u Kini. Nuklearna elektrana Tianwan najveći je objekt izgrađen kao dio rusko-kineske gospodarske suradnje – istaknuo je dr. Branimir Vidmarović.

#ENERGETIKA