Euro je posljednjih tjedana, nakon 12 godina postojanja, zapao u duboku krizu (kako je netko rekao, ušao je u pubertet). No dolaru je − koji je postao zajednička valuta američkih državica ujedinjenih u otporu prema britanskoj dominaciji − trebalo čak stoljeće i pol dok nije postao savršena državna valuta.
To, naravno, ne znači da će i euru trebati toliko, ali može se pretpostaviti će mu trebati barem 10-15 godina da “odraste” i stabilizira se, u čemu je, kao što je ovih dana rekla njemačka kancelarka Angela Merkel, najvažnije svladati goleme ekonomske razlike između zemalja članica eurozone.
Upravo u tome poučna je povijest dolara. Američki povjesničar Hugh Rockoff s Rutgersova sveučilišta u New Jerseyju objavio je još prije desetak godina studiju o tome koliko je vremena trebalo i kako je američka monetarna unija postala optimalni monetarni prostor. On je utvrdio da mu je za to trebalo 150 godina.
Amerikanci su i tijekom Građanskog rata, i Sjever i Jug, imali zajedničku valutu. Kao sada eurozona, i SAD je imao dosta regionalnih šokova. Lokalni problem u financijskom i agrarnom sektoru izazivali su nestašicu gotovine i teškoće s likvidnošću u regionalnim bankama. Zakonito su se zbog toga javljale centrifugalne i centripentalne tendencije i političke borbe oko reforme monetarnog sustava i politike.
Raspravljalo se, primjerice, o tome je li bolje podijeliti zemlju na nekoliko monetarnih zona ili preživljavati lokalne krize jednu za drugom. Slabe regije mogle bi devalvirati svoju valutu, čime bi ublažile posljedice krize (time se pojeftinjuju domaći proizvodi i podržava izvoz). U SAD-u je ideja o postojanju više valuta odbačena iz strateško-političkih razloga. Zajednička je valuta, zapravo, tijekom 19. stoljeća simbolizirala suverenitet SAD-a.
Rockoff je zaključio da je dolar dostigao optimalnu vrijednost u 30-im godinama prošlog stoljeća. Tome je, kako je protumačio, posebno pridonijela jedna od glavnih pretpostavki jedinstvenog tržišta – slobodno kretanje radne snage.
Značajnu ulogu u tome imale su i državne institucije, koje su omogućavale financijsku pomoć slabo razvijenim regijama ili onim područjima u kojima se iz nekog razloga financijska situacija pogoršavala.
Odmah se nameću paralele s razvojem eurozone, koja je upravo pred izazovom stvaranja takvih, dakle, državnih institucija.