BiznisEnergetska sigurnost

Dr. sc. Sanja Tepavčević o trendovima u energetici: Traže se zelena rješenja za okoliš

Piše Lola Wright
10. prosinac 2019. - 15:12

S voditeljicom Odsjeka u Institutu za europske i globalizacijske studije dr. sc. Sanjom Tepavčević, koja se bavi istraživanjima u energetici i međunarodnim odnosima, razgovarali smo o novim globalnim i europskim energetskim trendovima.

Koji su globalni trendovi u energetici?

– Kratak odgovor na ovo pitanje bi bio: prelazak na korištenje obnovljivih izvora energije zbog očuvanja i zaštite okoliša. Naravno, razni obnovljivi izvori energije također nisu bezopasni za okoliš i za ljudsko zdravlje. Ako uzmemo za primjer drvo i pelete, njihovo sagorijevanje proizvodi dim, oslobađa ugljikov dioksid; solarni paneli imaju rok trajanja, nakon čega ih treba deponirati i/ili reciklirati – procesi koji se barem kratkoročno također mogu odraziti negativno na okoliš, a isto važi i za vjetrenjače, za koje je još i veliko otvoreno pitanje kako njihov rad utječe na biljne i životinjske ekosustave.

Kakvi su europski energetski trendovi?

– Europska unija (EU) i šire Europa imaju dvije uzajamno povezane “opsesije” vezane za energetiku: energetska sigurnost i prelazak na spomenutu “zelenu” energetiku. Stvaranje zajedničkog energetskog tržišta, njegova liberalizacija, postrojba reversivnih plinskih cjevovoda, te europske subsidije za korištenje obnovljivih izvora energije i uvođenje zakona o dozvoljenoj razini i mjerenju zagađivanja – sve su to mjere kojima EU pokušava ostvariti energetsku sigurnost i sačuvati okoliš. Međutim, unutar EU-a ne postoji suglasnost o tome koje mjere i načini su najbolji za postizanje ciljeva. Sami pojmovi energetske sigurnosti i “zelene” energetike, također, različito se tumače i percipiraju na različitim razinama – državnim, regionalnim, lokalnim, osobnim. Ovdje je relevantno pozvati se na zapažanje Predraga Grujičića, voditelja Odjela za plin organizacije Energetske zajednice, koji ukazuje na dva dominantna europska diskursa vezano za energetsku sigurnost i energetiku općenito: u Zapadnoj Europi, odnosno starijim EU članicama, dominantan diskurs se bazira na korištenju “zelene” energije, dok se u novijim EU članicama i zemljama-kandidatima najviše govori o velikim projektima plinskih i naftnih cjevovoda. Razlika u dominacija ovih diskursa također govori o razlici u razinama ekonomskog i socijalnog razvoja različitih dijelova Europe.

Razlike u razvoju

Sve projekcije globalne potražnje za energijom ukazuju da će ona rasti do 2040. ili 2050., osobito u zemljama u razvoju, i to unatoč globalnoj zabrinutosti zbog klimatskih promjena i postignutim sporazumima za promjenu. Kako to komentirate?

– Odgovor na ovo pitanje je zapravo produžetak odgovora na prethodno pitanje. Zbog ogromnih razlika u ekonomskom, socijalnom i političkom razvoju na globalnoj razini, manje razvijene regije i države žele doseći razinu razvoja onih najnaprednijih. Projekcije rasta potražnje za energijom su bazirane najviše baš na tom pokušaju manje razvijenih regija i država. I tu se može malo filozofirati. Djeluje mi relevantnom usporedba s ljudskim potrebama predstavljenim Maslowljevom “piramidom”: što su bolje zadovoljene elementarne potrebe, to je više motivacije i interesa za ispunjavanje “viših” ciljeva. Dok su manje razvijeni u utrci za ekonomskim rastom i razvojem te imaju manje vremena i mogućnosti misliti o klimatskim promjenama, bez obzira na to koliko su već teško pogođeni njima, razvijeniji će pokušavati “spasiti planet”, a zapravo zaštititi sebe i svoje poslovne interese.

Dobrobit svima

Može li se naći zajednički jezik između različitih interesa kompanija u tradicionalnim energetskim sektorima i onih koje se bave obnovljivim izvorima energije, kako bi planet i dalje mogao opstati?

– Naravno, i u prethodno opisanoj situaciji postoji strana koja bi mogla donijeti dobrobit svima. Naime, sve više je “zeleno” orijentiranih rastućih poslovnih subjekata, koji predlažu “zelene” solucije, ili barem solucije manje opasne po okoliš. Oni su globalni i globalno stvaraju radna mjesta, proizvodnju, također razvoj tehnologija za učinkovitiju uporabu energije. Što se tiče njihove suradnje s kompanijama u tradicionalnim energetskim sektorima, potencijal za sinergije je ogroman, i iz razgovora vođenih i s jednima i s drugima čini mi se da je taj potencijal prepoznat. Također, barem unutar EU-a novi zakoni i regulacije orijentirani na zaštitu okoliša sučeljavaju tradicionalne energetske kompanije s prepoznavanjem ovih potencijala i suradnju sa “zelenim” sektorom. Ako tržište bude inkluzivno, kompanije izvan EU-a će također biti sučeljene s ovim izazovima, te će biti otvorenije suradnji sa “zelenim” sektorom, a samim tim i vlastitom transformacijom. Za to je, dakako, potrebna mnogostrana politička volja.

#ENERGETIKA