| Nije dobar znak ako se dugo čeka na poziv, ali ni kad se zapošljava prebrzo jer to znači da se brzo i otpušta, ističe Saša Jurković s portala Posao.hr |
| piše magdalena družijanić |
Iako odbijanje posla tijekom gospodarske krize baš i nije neka opcija jer nitko nije lud, posebice u ovim vremenima, odbiti bilo kakvu poslovnu ponudu, portal Posao.hr u svojoj publikaciji pod nazivom “Radni ritam” posloprimcima nudi jedan drugi pogled u traženju posla te ih savjetuje kako uočiti dobre, a ujedno upozorava na loše šefove.
- Ako glavni direktor tvrtke poziva kandidata na razgovor, u prvi tren to svakome laska, no ako nema povratne informacije o funkciji, opisu radnog mjesta i plaći, nije dobro - pojašnjava Saša Jurković, direktor portala Posao.hr, dodajući kako kandidati ne smiju gubiti fokus s onoga što je uistinu bitno i sa vlastitih vrijednosti, a sve kako bi ispunili očekivanja nekog autoriteta.
Loš posao, dakle, narušava ugled te loše utječe na samopouzdanje, a ako ga posloprimac prihvati, pitanje je, kaže Jurković, hoće li imati dovoljno energije i vremena za ponovnom potragom novoga radnog mjesta. Osim toga, pojašnjava, u životopisu ne izgleda dobro zadržavanje na jednom radnome mjestu svega nekoliko mjeseci, ističe.
Desetak je najvažnijih stvari na koje kandidati moraju biti fokusirani a, među ostalim, i stavka kad ih se na razgovor pozove, recimo, tri mjeseca nakon slanja životopisa.
- Trebali bi navesti razloge zbog čega im je toliko trebalo da nekog pozovu na razgovor, a ako druga strana ne da objašnjenje, to znači da nisu osobito zainteresirani. Ako poslodavac u razgovoru očekuje da se kandidat sjeti detalja radnog mjesta za koje se prijavio (prije tri mjeseca) i ako je nestrpljiv, to definitivno nije dobar znak - kaže Jurković.
Oprezno s birokracijom
Nakon telefonskog razgovora osobni razgovor bi trebao uslijediti u roku od par tjedana, a ako prođe više od četiri tjedna, kandidati mogu očekivati samo jedno, kaže Jurković - nisu na listi prioriteta. Nije dobar znak ako kandidati na razgovor za posao čekaju na hodniku ili u sobi više od pola sata jer, pojašnjava Jurković, ako se tako ponašaju već sada, što li će tek biti kada se zaposle...
Ako zahtijevaju razne potvrde, preporuke, ispunjene upitnike i testove prije samog dolaska na razgovor, valjalo bi provjeriti još jednom da li zaista žele otići na taj razgovor - potencijalno, veli Jurković, riječ je o poslodavcu koji ne cijeni niti prepoznaje radničke vrijednosti, jer je tvrtka zagušena vlastitim birokratskim procesima.
Nije dobro ni ako poslodavac zapošljava prebrzo te ubrzava postupak jer to može značiti da mu je, objašnjava, zapošljavanje i otpuštanje ljudi uobičajena praksa.
- Svatko ima pravo zatražiti da se proces zapošljavanja uspori kako bi dobili više informacija i dogovorili razgovore u vremenu kada to posloprimcu odgovara. Ako, s druge strane, očekuju odgovor u kratkom roku te zakazuju sastanke u neuobičajeno vrijeme, neće na dobro - kaže.
Ako je loša plaća razlog neodlučnosti, a uvjeti za rad dobri, valja provjeriti čemu je to tako, ali i, kaže Jurković, biti spreman na kompromise jer ako plaća nije bajna, možda je tvrtka spremna izaći ususret na drugi način, primjerice fleksibilnim radnim vremenom ili radom od kuće.
- Ako potencijalni poslodavac ne omogućava upoznavanje sa članovima tima, to nije dobar znak, jer očito ne želi upoznavanje s nezadovoljnim zaposlenicima. Ako traži dostavu podataka o prethodnim zaradama, to nije dobro, jer traži tuđu, a ne svoju procjenu - kaže Jurković, a osim toga, to je, veli, poslovna tajna, čak i nakon raskida prijašnjih ugovora.
Naposljetku, ako ne žele pokazati niti jedan zatraženi dokument: pravilnike, informacije o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, bježite - poručuje Jurković jer je život prekratak da bi se zamarali sa tvrtkom koja je daleko od profesionalne.