StoryEditor
Vaterpoloivan asić

Bivšem treneru splitskog Jadrana američki se san pretvorio u noćnu moru: Lijepo sam se adaptirao, počeo raditi, a onda je krenula ‘korona‘

27. travnja 2020. - 13:18
Duje Klarić/HANZA MEDIA

U siječnju je s upravom kluba sa Zvončaca dogovorio raskid ugovora i odlučio otići kod brata Petra, koji je u Los Angelesu još 2004. osnovao Orange County Water Polo Club. No, zbog novonastale situacije priča je zasad propala i Ivan Asić se morao vratiti kući.

– Letio sam iz LA-a do Detroita, u avionu je bilo samo 12 putnika. Sve zračne luke bile su prazne. Kad sam stigao u Zagreb nije bilo letova za Split, ali sam još iz SAD-a rezervirao automobil, s kojim sam se “spustio” do Splita. Na granici sam popunio formulare, objasnili su mi da moram doma u izolaciju i toga sam se držao. To je sada iza mene – rekao nam je Asić.

Kako je do “blokade” izgledao posao u SAD-u?

– Bilo je super, lijepo sam se adaptirao i počeli smo raditi nekih pet tjedana. Odjednom je došlo ovo, restrikcije, sve se zatvorilo kao i ovdje i ne izgleda da će se u SAD-u to normalizirati prije početka rujna – kazao nam je Asić.

Bratu Petru je klub sada primarni posao.

– Dugo je on u SAD-u, radio je i druge stvari, ali zadnju godinu je bio u ovome. Kako je sustav takav da ovisi o školama i fakultetima, do sljedeće školske godine neće ništa raditi. Vaterpolo je bio u velikoj ekspanziji, puno djece i mladih počelo se baviti vaterpolom, masovnost je ogromna – prenio nam je Ivan.

Na koji je način sve povezano s obrazovnim sustavom?

– Sve se sada prebacilo na internet, već su se 10. ožujka neki fakulteti i škole zatvorili, a potom je sve stalo. Svi klubovi, i školski i fakultetski. A privatni klubovi ovise o infrastrukturi škola i fakulteta koju koriste, tako da je sve povezano.

Znači da je vaterpolo uglavnom na školskoj i fakultetskoj razini. Što je s profesionalnim pogonima? Postoje li uopće?

– Imaju u vaterpolu samo fakultetsku razinu i onda neku poluamatersku ligu u seniorima. Sve je usmjereno u njihova četiri profesionalna sporta – košarka, hokej, američki nogomet i baseball, raste i ovaj “obični” nogomet, ali više radi Latinoamerikanaca kojima je nogomet na prvom mjestu, no daleko su od Europe. Praktički nema profesionalnog vaterpola.

Pokušavaju osmisliti neku profi ligu, ali ne vjerujem, nemaju mentalitet za to. Ipak, što se tiče masovnosti, registriranih igrača, ima ih jako puno.

Može li se tu “izvući” nešto mladih i talentiranih igrača za hrvatske klubove?

– Ima tu igrača koji mogu doći, ali njih čekaju poslovi, njima je to gubitak vremena i novca, tamo mogu zaraditi puno više u poslovima za koje studiraju. Poneki entuzijasti se malo okušaju nekoliko godina po Europi, rijetki su kao Azavedo i Bailey koji su igrali u Europi desetak godina. Manje-više dođu za gušt, radi iskustva i onda se vrate kući raditi.

Kad se situacija smiri, vraćaš li se u SAD?

– Ne znam kako i što će biti dalje, otvorena mi je ta opcija, ali bude li i po Europi nešto zanimljivo, sve ću razmotriti.

Izdvojeno

10. kolovoz 2020 07:17