Kontroverzna odluka FIFA-e da na Svjetskom prvenstvu 2026. proširi broj repreze4ntacija s 32 na čak 48 postala je još problematičnija kad je svjetska nogometna federacija objavila da će se ono igrati u formatu od 16 skupina po tri momčadi.
Takav format ostavljao je ogroman prostor za namještanje posljednjeg susreta u skupini, jer – za razliku od skupina od četiri momčadi, u kojima se svako kolo igraju dvije utakmice – grupa od tri ekipe značila bi da je jedna reprezentacija uvijek slobodna. A kako bi dvije momčadi prolazile dalje, u pravilu bi zadnje kolo odlučivalo o putnicima u knockout fazu, iako jedna ekipa ne bi imala priliku igrati.
U travnju 2021. jedan znanstvenik iz Francuske dobio je drugu nagradu na najvećoj svjetskoj konferenciji za sportsku analitiku u organizaciji prestižnog američkog sveučilišta MIT, baš na račun svojeg znanstvenog rada kojim je dokazao koliki će zapravo biti rizik od namještanja utakmica ako FIFA ostane vjerna prvotnom formatu SP-a.
Rizik od dosluha
Ime tog gospodina je Julien Guyon, a on je već godinama prije te nagrade FIFA-i i UEFA-i pomagao učiniti velika natjecanja što pravednijima i što bolje izbalansiranima. Guyon je profesor i znanstvenik koji je dugo predavao na newyorškoj Columbiji i Sveučilištu New York (NYU), a prošle godine vratio se u svoju domovinu te radi na Ecole des Ponts ParisTech kao redovni profesor primijenjene matematike.
Guyonu smo se javili samo nekoliko dana nakon što je primio veliko priznanje i tada nam je u velikom intervjuu detaljno objasnio sve opasnosti koje novi format donosi sa sobom.
– Postojat će rizik od dosluha. To ne mora biti eksplicitno dogovoreno unaprijed. To može biti implicitno, na način da se obje momčadi zadovolje trenutnim rezultatom i odustanu od pokušaja postizanja pogotka, kao što smo viđali u prošlosti – rekao je tada Guyon i zatim detaljno objasnio o čemu govori.
– U skupinama koje se sastoje od tri momčadi, momčad koja igra prve dvije utakmice nazvat ćemo “Ekipa A”. Ona u posljednjem kolu ne igra, nego samo može gledati susret “Ekipe B” i “Ekipe C”. Stoga će ekipe B i C prije svoje utakmice znati postoji li rezultat koji bi objema osigurao prolaz. Ako postoji takav rezultat koji će im omogućiti prolaz na štetu Ekipe A, to je ono što nazivam “općenitim rizikom od dosluha”. Kada govorim o “povećanom riziku od dosluha”, govorim o situaciji u kojoj ekipa B ili C može izgubiti posljednji susret i završiti na prvom mjestu skupine. To je situacija u kojoj dalje prolaze Ekipa B i Ekipa C, s mogućnošću da ekipa koja izgubi taj susret osvoji skupinu. Taj je rizik još gori jer u tom slučaju postoji veći rizik eksplicitnog namještanja.
FIFA je na kraju popustila i na Skupštini održanoj prije desetak dana odlučila je promijeniti format u 12 skupina po četiri ekipe. Time je izbjegla povećani rizik od namještanja utakmica, ali i sebi priskrbila veći prihod, zbog nemjerljivo većeg broja utakmica koje će se igrati u SAD-u, Kanadi i Meksiku.
– Bio sam u kontaktu sa zamjenikom glavnog tajnika FIFA-e i na svojoj su službenoj stranici objasnili da izmijenjeni format umanjuje rizik od dosluha i osigurava da sve momčadi odigraju barem tri utakmice, istovremeno osiguravajući izbalansirani odmor ekipama. Sada je rizik od dosluha puno manji, stoga je FIFA-ina odluka dobra. Također, prema starom formatu, sve ekipe ne bi mogle imati jednako vrijeme za odmor kada bismo imali skupine po tri te bi sve bilo prilično neefikasno i u sportskom i u ekonomskom smislu. Jer zašto bi imao momčad koja ne igra ako može igrati? Tako imaš manje prihoda i manje spektakla – rekao nam je Guyon kada smo ga nazvali da nam prokomentira promjenu formata.
Dakle, smatrate da su ove promjene korak naprijed?
– Apsolutno. Ja sam zagovarao promjene i tvrdio da je prirodno rješenje 12 skupina po četiri ekipe, a to je točno ono što su sada napravili. Također sam sugerirao alternativne formate, ali prirodno je da se FIFA odlučila za ovaj format jer su skupine od četiri momčadi prisutne od davnina.
Struktura knockout faze
No postoji i jedan veliki problem na koji Guyon ukazuje...
– Kada imate 12 skupina po četiri ekipe, situacija je slična kao na Europskom prvenstvu. Kada slažete knockout fazu, neki pobjednici skupina igrat će protiv drugoplasiranih, neki protiv trećeplasiranih, a neke drugoplasirane momčadi igrat će međusobno. Tako da imamo situaciju koja nije baš najravnomjernija.
UEFA je strukturirala knockout fazu na Euru 2020. upravo prema Guyonovim instrukcijama. On još uvijek nije komunicirao s FIFA-om oko toga, ali to ne znači da neće.
– Struktura knockout faze bila je veliki problem na Euru 2016. Na primjer, skupina A imala je tri prednosti nakon grupne faze, a skupina E nijednu. Na kraju se najboljom opcijom pokazala ona u kojoj postoje male šanse da se dvije ekipe iz iste skupine sretnu opet u četvrtfinalu, ali volim ovaj novi format Eura jer je pravedniji za sve momčadi.
Guyon je pomogao i FIFA-i. Procedura ždrijeba na dva posljednja Mundijala organizirana je baš prema Guyonovim sugestijama, koje idu u smjeru veće pravednosti, odnosno boljeg omjera snaga u skupinama. Sistem bi trebao ostati isti i za SP 2026., iako ovaj put imamo tri zemlje koje su domaćini, što je novi problem.
– Kad se domaćini smjeste u svoje skupine i kada se izvuče sljedeća ekipa te se odredi u koje skupine može upasti zbog geografskih ograničenja, onda bi se trebalo ždrijebom odlučiti u kojoj će skupini na kraju završiti, umjesto da je se smjesti u prvu slobodnu po abecednom redu, kako FIFA to inače radi. Tako bi bilo najpravednije.
Prije ždrijeba za SP 2022. Guyon nam se javio s predviđanjem koje će ekipe najvjerojatnije završiti u skupini s Hrvatskom. Ono je bilo utemeljeno u matematici, a ne u gatanju, naravno. Predvidio je da je od četvrtih nositelja Kanada najizgledniji protivnik “vatrenih”, dok je među trećim nositeljima detektirao Maroko kao jednu od reprezentacija koja će najvjerojatnije završiti u skupini s Hrvatskom.
Obje ekipe na kraju su se zaista našle u skupini s “vatrenima”, a ta nova procedura ždrijeba pokazala se odličnom za nas jer smo osvojili srebro i broncu. Pokazala se sjajnom i za Guyonovu Francusku, koja je oba puta igrala u finalu, a jednom je i postala svjetski prvak.
Kakav će utjecaj imati ovaj novi format na konkurentnost u grupnoj fazi, u odnosu na format od 16 skupina po tri reprezentacije?
– S obzirom na to da će plasman dalje ostvariti dvije najbolje ekipe iz svake skupine, plus osam od 12 trećeplasiranih momčadi, moglo bi se reći da su grupe samo priprema za knockout fazu, a ne da odlučuju o nečem bitnom. A stvar koja je malo iritantna jest to da ćemo s novim formatom imati 72 utakmice samo u grupnoj fazi, što je više nego što smo imali na cijelom prvenstvu u Kataru.
Guyon nije zabrinut zbog dugoročnog efekta koji bi ovakav format mogao postići, nego potencijalni problem vidi u nečem drugome...
– Ono što bi moglo imati značajan utjecaj na pad interesa za Svjetskim prvenstvom jest ako bi se ono počelo održavati svake dvije godine. Sada ga čini posebnim to što se održava svake četiri godine i trebaš ga čekati – kazao je Guyon i uzeo primjer rukometa kao sporta s “inflacijom sadržaja”.
Prošli put kad smo razgovarali s Guyonom, sugerirao je alternativni format natjecanja s osam skupina po šest momčadi, ali s dvije “podskupine”, kako bi svaka momčad igrala samo tri utakmice.
Golema zarada
Na kraju smo ga pitali, da može birati, za koju bi se on opciju odlučio. Nakon dugog perioda računanja u svojoj glavi i prolaženja kroz sve moguće scenarije, zaključio je:
– Zaista mi se sviđa format s osam skupina po šest ekipa i odlučio bih se za to, jer kreira savršeno izbalansiranu i simetričnu knockout fazu, za razliku od formata s 12 skupina po četiri ekipe. Ali ne mislim da je ovo FIFA-ino rješenje loše.
No tko zna što bi se moglo dogoditi u budućnosti. Novi format Lige prvaka u prvoj će fazi funkcionirati slično. Svih 36 momčadi bit će smješteno na jednu ljestvicu, ali će svaka ekipa igrati samo osam utakmica, protiv različitih momčadi iz različitih “podgrupa”. Ako se taj model pokaže uspješnim, možda u budućnosti više nećemo gledati skupine od četiri momčadi na Svjetskom prvenstvu.
Ono što je sigurno jest to da je Gianni Infantino – koji je dva dana nakon Skupštine dobio novi mandat na čelu FIFA-e, kao jedini kandidat – ovim udarcem ubio dvije muhe. Na Mundijalu 2026. nastupit će gotovo četvrtina svjetskih reprezentacija, a ukupno čak 104 utakmice znači veći spektakl i više novca u njegovoj blagajni.
FIFA svoj proračun temelji na četverogodišnjim ciklusima, a samo Svjetsko prvenstvo donosi nevjerojatnih 90 posto ukupnih prihoda u svakom promatranom periodu. Stoga nije teško zaključiti koliko 63-postotno povećanje broja utakmica znači za budžet svjetske nogometne federacije.
Prema novom formatu, svaka momčad koja dođe do polufinala imat će osam odigranih utakmica umjesto dosadašnjih sedam, a na kritike FIFProa (sindikata nogometaša) FIFA je odgovorila produljenjem natjecanja za tjedan dana, što znači da ćemo Mundijal u SAD-u, Kanadi i Meksiku gledati 39 dana, umjesto dosadašnja 32.
Pitanja je i dalje mnogo, ali Infantino i ekipa uspjeli su riješiti glavnu kontroverziju, i to tako što su turnir učinili još spektakularnijim, a svoju zaradu još većom.