StoryEditor
Strani nogometkontroverzna ideja

Nakon pokušaja pokretanja Superlige, nogomet se suočava s novom velikom krizom: UEFA i klubovi ušli su u rat s FIFA-om, a pobjednika je teško predvidjeti

10. rujna 2021. - 16:56

Manje od pet mjeseci nakon što je 12 klubova najavilo osnivanje Superlige, nogometni svijet našao se pred novom krizom. Ideja predsjednika FIFA-e Giannija Infantina da se Svjetsko prvenstvo održava svake dvije godine umjesto svake četiri zaprijetila je nogometu kakvog znamo, a iako ta inicijativa navodno već ima podršku 166 od ukupno 211 saveza članova, radi se o kontroverznom prijedlogu koji ne bi bio dobar ni za igrače, ni za navijače, već samo za – FIFA-u.

Zbog toga je čelni čovjek UEFA-e Aleksander Čeferin izjavio da se žestoko protivi toj ideji te da je uvjeren kako će njegova i južnoamerička konfederacija bojkotirati SP ako se takva odluka zaista donese. Protiv ideje je i zajednica najjačih europskih liga, dok su članovi ECA-e (Europskog udruženja klubova) predvođeni predsjednikom PSG-a Nasserom Al-Khelaifijem na netom održanoj skupštini u Ženevi (prvoj uživo još od rujna 2019.) također bili protiv takve ideje, posebno ogorčeni činjenicom da je FIFA planira donijeti unilateralno.

„Zaštitno lice” ideje o Mundijalu koji bi se održavao svako dvije godine je Arsène Wenger, FIFA-in direktor za globalni razvoj nogometa, koji je također predložio i da se kvalifikacije za velika natjecanja održavaju u jednom ili maksimalno dva navrata svake godine te da igrači imaju pravo na 25 dana odmora nakon posljednje reprezentativne utakmice u sezoni. Ideju o održavanju SP-a na dvogodišnjoj bazi podržalo je i 80-ak bivših nogometaša među kojima se ističu primjerice Ronaldo, Michael Owen, Peter Schmeichel i Roberto Carlos, a skupina revolucionara ovih se dana nalazi u Dohi, gdje promiču ideju o novom natjecateljskom kalendaru.

Službeni razlog je želja za smanjenjem nedovoljno zanimljivih reprezentativnih susreta tijekom godine te davanje većih šansi manjim zemljama za kvalificiranje. FIFA je inače već otišla u tom smjeru, kao uostalom i UEFA, te će tako od 2026. na SP-u nastupati 48 država umjesto dosadašnje 32.

image
AFP

I inače je običaj da se većina odluka o proširenjima natjecanja i njihovim češćim održavanjem u svim kontinentalnim nogometnim federacijama i krovnoj svjetskoj donosi uz podršku „malih” saveza, iz očiglednog razloga – to im donosi više novca i veće šanse da ostvare plasman na njih. U svjetlu toga posebno je zanimljivo priopćenje koje su prije koji dan poslali zajedno Bangladeš, Maldivi, Nepal i Šri Lanka.

„Razmak od četiri godine između svjetskih prvenstava je prevelik, a šanse za plasman premale, zbog čega se događa da se preskoče cijele generacije talenata”, stoji između ostalog u priopćenju.

Prema FIFA-inom rankingu, Šri Lanka je 205. reprezentacija na svijetu, Bangladeš se nalazi na 188. mjestu, Nepal na 168., dok su najbolje plasirani Maldivi kao 158. nacionalna vrsta na kugli zemaljskoj. Nijedna reprezentacija od te četiri nikada se nije plasirala ni na Mundijal, ni na Azijski kup. Zar bi im u njihovim nastojanjima zaista pomoglo kada bi se SP održavalo svake dvije godine?

Naravno da ne bi. U pozadini svega krije se, kao i obično, novac. FIFA je u proteklom četverogodišnjem periodu (2015. - 2018.) ostvarila profit prije oporezivanja od preko milijardu dolara, a prihodi su joj narasli za 16 posto u odnosu na prethodne četiri godine (2011. - 2014.). Ono što je ključno u cijeloj priči jest činjenica da FIFA u pravilu tri godine koje prethode Svjetskom prvenstvu posluje s gubitkom, a onda sve nadoknadi u onoj u kojoj se Mundijal održava.

Tako se u prošlom ciklusu čak 83% svih prihoda kroz četiri godine slilo u FIFA-inu blagajnu na račun SP-a u Rusiji. Ako govorimo o brojkama, to znači da je na račun mjesec dana turnira FIFA uprihodila 5,3 milijarde dolara, a tijekom ostalih 47 mjeseci zajedno samo 1,1 milijardu. Naravno, u to ne ulazi strogo vremenska odrednica od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine, jer su marketinške aktivnosti počele još i prije, ali to ne mijenja činjenicu koliko FIFA ovisi o Svjetskom prvenstvu.

image
FIFA-in financijski rezultat prije oporezivanja za period od 2015. do 2018. godine
Screenshot/fifa.com

Zbog toga nije čudno što Infantino svim silama želi svjetsku smotru svake dvije godine, pogotovo ako se uzme u obzir da mu zaista nije teško dobiti zeleno svjetlo od saveza čije se reprezentacije vjerojatno nikada neće plasirati na SP i onih koje su uvijek na granici, jer računica je jasna. Češće održavanje prvenstva znači više novca za FIFA-u, a onda i njene članice, veće šanse za dobivanje domaćinstva i u krajnjem slučaju veće šanse za plasman na prvenstvo, makar one nekima narasle s 0.1 posto na 0.2.

UEFA također bilježi značajan rast prihoda u godinama kada se održava Europsko prvenstvo, pa su oni primjerice iznosili 46 posto ukupnih prihoda u sezoni 2015./16., 50 posto u sezoni 2011./12. te 60 posto u sezoni 2007./08. No, kontinentalna klupska natjecanja, prvenstveno Liga prvaka, UEFA-i donose puno veće stabilne prihode nego što ih ima FIFA, dok je osnivanjem Lige nacija europska krovna organizacija osigurala povećanje prihoda od 14 posto u prvoj sezoni tog natjecanja.

FIFA je razmišljala o svojoj verziji Lige nacija, a onda i izglasala prošireni format Svjetskog klupskog prvenstva koji je trebao krenuti već ove godine, ali je zbog pandemije odgođen. Najjači europski klubovi već su najavili bojkot tog natjecanja, a njega bi bilo praktički nemoguće održati ako bi se Mundijal igrao svake dvije godine, pogotovo ako bi i kontinentalne federacija „uskočile u vlak” pa odlučile organizirati svoja natjecanja također svake dvije godine.

image
Reprezentacije bi mogle dobiti priliku podići pehar svjetskog prvaka svake dvije godine
AFP

Za razliku od FIFA-ine apsurdne ideje o dvogodišnjem razmaku između svjetskih prvenstava, Liga nacija se pokazala kao puno elegantnije rješenje, iako i ona ima svojih mana i nailazi na kritike. Natjecanje je osmišljeno prvenstveno kako bi se često besmislene prijateljske utakmice zamijenile kompetitivnijim i gledateljima atraktivnijim susretima te u tom smislu nije značajno dodatno opteretila kalendar. Ni tu se ne treba zavaravati pa misliti da UEFA-in razlog za osnivanje Lige nacija nije bio isključivo novac, ali ona se ipak pokazala kao prihvatljivo rješenje. Daleko prihvatljivije nego što bi bilo održavanje SP-a svake dvije godine.

Infantino ima podršku većine članica CAF-a (afričke konfederacije) i AFC-a (azijske konfederacije), dok je Čeferin u četvrtak izjavio kako bi UEFA i CONMEBOL (južnoamerička konfederacija) mogle bojkotirati Svjetsko prvenstvo. Vrlo jednostavno, europske i južnoameričke reprezentacije jedine su u kontinuitetu relevantne na svjetskoj sceni, a usto imaju i dva najjača kontinentalna natjecanja na svijetu – EURO i Copa Américu.

Svjetsko prvenstvo su kroz povijest osvajale isključivo reprezentacije iz Europe (12 puta) i Južne Amerike (devet puta), a samo su dvije zemlje iz ostatka svijeta uspjele doći do polufinala – SAD na prvom Mundijalu u Urugvaju 1930. i Južna Koreja 2002. na turniru koji su ugostili zajedno s Japanom.

image
Al-Khelaifi i Čeferin "zbližili" su se tijekom krize nastale nakon pokušaja pokretanja Superlige
AFP

Ideja o održavanju SP-a svake dvije godine nije samo loša za nogometaše koji su ionako na izmaku snaga zbog sve zgusnutijeg i sve zahtjevnijeg natjecateljskog kalendara, već i za navijače. Svjetsko prvenstvo posebno je zbog toga što se održava svake četiri godine i većina reprezentacija koje na njemu nastupaju predstavljaju kremu globalnog nogometa. Zbog toga ljubitelji "najvažnije sporedne stvari na svijetu" s uzbuđenjem čekaju taj događaj i mjesec dana sjede zalijepljeni za male ekrane dok im krv ključa čak i kada ne igra njihova nacionalna vrsta.

No, već 2026. gledat ćemo turnir razrijeđene kvalitete na kojem će nastupiti 48 reprezentacija, a ako bi se zaista obistinila Infantinova i Wengerova ideja o dvostruko češćim Mundijalima, teško je vidjeti kako interes javnosti ne bi opao, a najveće nogometno natjecanje na svijetu s vremenom postalo nešto trivijalno. A onda je pitanje koliko bi dugo profit, koji bi zasigurno rastao u prvim godinama, dugoročno mogao držati uzlaznu putanju.

U travnju je nogomet izvojevao kakvu-takvu pobjedu kada se ideja o pokretanju Superlige preko noći rasplinula, a sada se možemo nadati da će veza UEFA-e i najjačih europskih klubova koja je nakon te krize naizgled očvrsnula biti dovoljna da spriječi Infantina, Wengera i ekipu koja ih podržava u njihovom naumu.

Normalno je da se stvari u nogometu iz godine u godinu mijenjaju i pokušavaju ići ukorak s vremenom, ali potrebno je pronaći kompromis između gladi za novcem ljudi na vrhu piramide i želja onih koji im taj novac donose, odnosno navijača. Elitizacija Lige prvaka i povećanje broja utakmica možda nije ono što ljubitelji nogometa i većina klubova žele, ali je prihvatljiv kompromis u odnosu na pokretanje Superlige. Isto kao što je to UEFA-ino izlaženje u susret velikima zapravo polagano ubijanje suštine nogometa, ali svejedno navijamo da oni zajedničkim snagama spriječe Infantina i Wengera u njihovom naumu da iskomercijaliziraju i istrivijaliziraju nogomet do kraja.

Jer, kao i u većini stvari u životu, sve se, nažalost, u konačnici svodi na biranje manjeg zla.

item - id = 1126257
related id = 0 -> 1148981
related id = 1 -> 1148167
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2021 03:40