StoryEditor
Strani nogomet‘prava na imidž‘

Ibrahimovićeva i Baleova ‘pobuna‘ mogla bi ostaviti velike posljedice po industriju nogometnih videoigara. No koja je strana uopće u pravu?

30. studenog 2020. - 14:14

Zlatan Ibrahimović prije nekoliko dana je prozvao FIFPro i EA Sports tvrdeći da „netko drugi” zarađuje na račun njegovog imena i izgleda. Uskoro mu se u tvrdnjama pridružio i Gareth Bale objavom na Twitteru, a nije se dugo trebali čekati ni na Mina Raiolu koji je rekao da je još 300 nogometaša spremno dignuti glas protiv FIFPro-a i EA Sportsa.

Kao što znaju svi oni koji su nekada igrali FIFA-u, EA Sports otkupljuje "prava na imidž" igrača od FIFPro-a, a licence za korištenje klupskih grbova, dresova, stadiona i natjecanja od liga. To u praksi znači da se za korištenje Ibrahimovićevog lika i djela EA Sports treba obratiti samo FIFPro-u i Serie A, ne i samome igraču.

FIFPro (Međunarodna federacija profesionalnih nogometaša) je neprofitna organizacija koja okuplja nacionalne sindikate profesionalnih nogometaša i koja brani njihova prava pred FIFA-om, UEFA-om, Europskim parlamentom i ostalim tijelima koja utječu na njihove štićenike. No Ibrahimović u svom istupu tvrdi da on osobno nije član FIFPro-a te da iz tog razloga EA Sports mora kontaktirati direktno njega ako želi koristiti njegov lik i djelo.

I tu dolazimo do dijela zašto je ova rasprava važna i zašto bi mogla imati revolucionarne posljedice na svijet nogometnih videoigara. Naime, sama činjenica da Šveđanin igra u ligi čiji sindikat nogometaša je član FIFPro-a znači da je dovoljna dozvola krovnog svjetskog udruženja nogometaša da bi se koristili njegov lik i djelo.

- FIFPro otkupljuje „prava na imidž” putem sindikata nogometaša u gotovo 60 zemalja. Ta prava se onda ustupaju Electronic Artsu i ostalim klijentima u industriji videoigara – stoji u službenom priopćenju FIFPro-a.

„Image rights” ili „prava na imidž” postala su jedna od gorućih tema u svijetu nogometa posljednjih godina, a koliko su važna najbolje svjedoči primjer iz 2019. godine kada je transfer Paula Dybale u Tottenham propao upravo zbog tih prava. "Prava na imidž" Argentinca nije držao Juventus ili igračev agent, već treća strana, zbog čega je londonski klub trebao voditi zasebne pregovore s tom tvrtkom i zbog čega je transfer na kraju propao.

Ta "prava na imidž" igrača uglavnom drže tvrtke specijalizirane za takav tip poslovanja koje onda potpisuju ugovor s klubom za koji taj nogometaš igra. Kada se dogovara transfer igrača ona ulaze u nogometaševu ukupnu cijenu, zbog čega primjerice francuski nogometaši u startu vrijede više od rumunjskih. A razlog postojanja tih prava leži u činjenici da standardni ugovor igrača s klubom većinom sadrži klauzulu da ga se ne smije iskorištavati u marketinške svrhe „u prosjeku više nego ostale igrače u momčadi”, što predstavlja problem velikim sponzorima koji, logično, radije žele da njihov brend reklamira Cristiano Ronaldo nego rezervni lijevi bek. Stoga klubovi potpisuju ugovore s tvrtkama koje drže "prava na imidž" igrača, kako bi mogli svoju zvijezdu iskorištavati u marketinške svrhe više nego bilo kojeg drugog igrača.

image
AFP

No za razliku od takvih slučajeva koji su uobičajeni i u kojima su odnosi svih strana uređeni ugovorom, Juventus nije imao takav ugovor s tvrtkom koja je držala "prava na imidž" Paula Dybale. Kada se ta prava dogovaraju primjerice na relaciji Juventus – Tottenham, prirodno je da to bude samo jedan dio u pregovorima koji neće biti presudan, ali kada se u pregovore uključi treća strana koja je neovisna, događa se problem.

Ta tvrtka (u Dybalinom primjeru „Star Image”) može onda tražiti svotu koju god želi, jer Tottenham može ograničiti njihovog klijenta na način da ne smije reklamirati nijedan brend koji je konkurencija nekom od klupskih sponzora, što se može kositi s planovima Star Imagea. Zbog tih komplikacija Argentinac je na kraju ostao u Torinu.

Priča o Dybali zapravo je jedan segment načina na koji "prava na imidž" funkcioniraju i zbog čega bi Ibrahimović, Bale i ostali u budućnosti zaista mogli prouzrokovati tektonske promjene kada je u pitanju način na koji industrija videoigara otkupljuje prava od nogometaša.

Nešto slično već se dogodilo EA-u 2013. godine, iako doslovno takav scenarij ne treba očekivati u ovom slučaju zbog specifičnosti američkog tržišta. Naime, EA je iz godine u godinu objavljivala videoigru NCAA Football (fakultetsku ligu američkog nogometa), ali zbog činjenice da studenti-sportaši u SAD-u po zakonu ne smiju primati naknadu za išta vezano uz sport, a sam NCAA nije smio profitirati na račun korištenja njihovog imidža, igrači na igri nisu bili uopće imenovani. No njihove tjesene specifikacije i igračke sposobnosti su bile prepoznatljive, zbog čega su iz EA naišli na daljnje kritike te su bili prisiljeni prestati s proizvodnjom videoigre.

S obzirom na to da su "prava na imidž" definirana drugačije diljem svijeta, EA bi vrlo vjerojatno naišao na dodatne komplikacije kada bi morao dogovarati otkup prava sa svakim nacionalnim sindikatom zasebno, a pogotovo sa svakim igračem ponaosob.

Što se tiče Raiolinog istupa koji je karakterističan za njega, stvari i nisu baš tako crno-bijele.

- Mino Raiola je poštovani predstavnik igrača s kojim surađujemo već godinama, uključujući i ovu kada je naš dobar odnos osigurao da njegov klijent Erling Haaland bude dio naše FIFA 21 marketinške kampanje – rekli su iz EA Sportsa.

Za razliku od samog pojavljivanja igrača kao dijela igre, EA Sports treba sklopiti poseban dogovor s nogometašima koji su na naslovnici videoigre i koji se na bilo koji način pojavljuju kao dio marketinške kampanje FIFA-e. Dakle, Electronic Arts ne može samoinicijativno postaviti Lionela Messija na naslovnicu, iako je otkupila prava na njegovo pojavljivanje u igri direktno od FIFPro-a, što znači da ipak postoje nekakva pravila i da ne mogu bezrezervno iskorištavati igrače na način na koji god žele.

Raiola je na svom Twitter profilu također objavio koliko iznose prihodi od FIFA-e za posljednjih šest godina i postavio pitanje: „Tko profitira – i koji je udio igrača u toj zaradi?”.

Ti podaci nisu poznati javnosti, ali je poznato na što FIFPro troši zarađeni novac.

- Sindikati koji su članovi FIFPro-a odlučuju kako će se prihodi iskoristiti. To može biti na način da se novac raspodijeli direktno među igračima ili da se utroši na pružanje usluga, kao što su pravni savjeti, planiranje druge karijere te psihološka i fizička pomoć – kažu iz FIFPro-a.

image
AFP

Ovo čemu svjedočimo djeluje kao prirodna etapa u evoluciji poslovne strane nogometa u kojoj se, kao uostalom i u društvu danas općenito, bogati pokušavaju još više obogatiti i u kojoj bi siromašni mogli postati još siromašniji. Jer kada EA pregovara s FIFPro-om o cjelokupnom paketu, onda u cijenu ulaze i Zlatan Ibrahimović, i Gareth Bale, ali i primjerice Michael Duffy iz Dundalka, te svi imaju nekakve koristi od toga. Ibrahimović može tvrditi da njemu ne treba besplatna pravna pomoć ako mu plaće ne budu isplaćene ili mu transfer propadne tuđom krivnjom, ali nekome iz filipinske ili zimbabveanske lige (obje članice FIFPro-a) možda će trebati.

Isto tako Garethu Baleu možda danas nije bitno da bude dio neke videoigre, ali zasigurno mu je bilo drago vidjeti se u njoj kada je imao 18 godina i kada većina ljudi nije ni znala za njega.

Možda FIFPro i EA Sports zaista premalo plaćaju "prava na imidž" igrača, ali najveće bi se zvijezde trebale onda aktivirati i inicirati konstruktivne razgovore oko cijene po kojoj se prava prodaju i raspodjeli zarade te osigurati da iz ovoga svi izađu kao pobjednici, a ne samo oni koji ionako imaju najviše.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

06. siječanj 2021 16:34