Svakog siječnja ista priča. Igrači i treneri upozoravaju, žale se, a rukometni čelnici, oni koji o svemu odlučuju, ne slušaju. Baš ih briga. Iz godine u godinu glavni protagonisti, oni dolje na terenu, upozoravaju da je raspored pretrpan i da jednostavno nije humano da igraju toliko natjecanja i utakmica. Što s reprezentacijom, što s klubovima. I ništa se ne mijenja. Sve ostaje isto.
Pa će se tako na aktualnom Europskom prvenstvu dogoditi sljedeće. Krenimo od Španjolaca koji su najgore prošli od polufinalista. Oni su prvi krug igrali u Trondheimu, drugi u Beču, a onda su se pridružili Hrvatskoj, Norveškoj i Sloveniji na završnici u Stockholmu. Posljedica je to dislociranosti natjecanja koje je prvi put održano u čak tri zemlje domaćina. Za usporedbu, Hrvatska je prva dva kruga...