Kad si ‘sto godina‘ u sportu i skoro isto toliko u novinarstvu onda se s vremenom zasitiš fraza i izraza koji se svakodnevno koriste, milijun puta, pa ti počnu ić‘ na živce. Jedna od tih je i "prava sportska fešta" kad se želi naglasiti neki događaj koji je privukao puno gledatelja, bio jako zanimljiv i ‘podigao grad na noge‘.
I zato namjerno nisam htio ovu reportažu početi na taj način, da je bila "prava rukometna fešta u Trogiru", ljudi su umorni već od svih tih fešta, većih i manjih, tamo i vamo. A bila je. Prava pravcata. Baš onakva kakvu smo i najavili.
Napisali smo već i objavili na našem portalu da je "pola Trogira došlo na utakmicu". Pola grada i još masu njih poznatih iz sportskog miljea. Sva sila poznatih. Pa ne igraju rukometaši Trogira svaki dan u Europi...
I sve je bilo baš top. Dvorana Vinko Kandija puna do čepa, atmosfera super, utakmica isto, sjajni potezi pojedinaca, onih iskusnih, ali i onih koji tek dolaze... Ali, o tom potom.
I zabio je ‘naš Ivan Slišković‘ taj pobjednički gol za Olympiacos pet sekundi prije kraja (26:27), naš Splićanin, ali u ovih 60 minuta ipak - njihov, i tako pokvario malo na kraju sveopće veselje domaćih na tribini i na parketu.
Ispratili su Trogirani pljeskom jedne i druge, lijepo od njih što su pozdravili i Grke, no, da je domaćin uspio dobiti utakmicu bila bi to potpuna ludnica u dvorani. A sve je na to ‘bacalo‘ par minuta prije kraja kad je momčad Borisa Popovića povela s dva gola prednosti...
Na kraju su slavili Grci, iako su Trogiranima glave došli - Hrvati i Slovenac. Slišković je zabio osam, naš Vida četiri, Slovenac Kavčić šest. Njih trojica 18 komada od 27 gostujućih.
Što smo vidjeli na utakmici? Preplašenog domaćina i iskusne goste na početku (0:4, 1:6), Piteša je prvi povukao, Bradarić Šljujo sjajno zamijenio ozlijeđenog Roka Trivkovića, zabio sedam golova, odradio jako dobru obranu. Vidjeli smo i hrabru rolicu Smolje, a po običaju sve je bilo pod kontrolom glavnog igrača Radnića s kojim je sve počinjalo i završavalo u igri Trogira. Vidjeli smo i odličnog Kavčiča u redovima kluba iz Atene, slabe talijanske suce, čudno vođenje momčadi od strane trenera Olympiacosa koji je vađenjem na klupu ponajboljih igrača dao priliku Trogiranima i umalo izgubio utakmicu...
Vidjeli smo, a to sam namjerno ostavio za kraj, i Berislava Tokića, talenta kakvog odavno - nismo vidjeli. Tek 17-godišnjeg Kaštelanina o kojemu će se još puno čuti. Budite u to sigurni.
Trogirska fešta (ipak!) je završila, ovakvih događaja baš fali. Ne samo rukometnih. Uzvrat je sljedećeg vikenda u Ateni, neće se Trogirani naljutiti ako kažemo da su gosti, tijesnoj pobjedi usprkos, ostavili dojam velikih favorita. Uostalom, puno su uložili u momčad, pola rostera su im stranci.
Olympiacos je odnio pobjedu pet sekundi prije kraja, a svima nama ostaje žal zbog čega ovakvih događaja nema više...
