StoryEditor
Ostalosport i politika

Trebaju li hrvatski nogometaši klečati na Euru? Damir Pilić: Kleči se iz elementarne ljudske solidarnosti prema manjinama

11. lipnja 2021. - 19:46
Kenzo Tribouillard/AFP

Čudan prizor je to bio: svaki čas treba početi utakmica, a igrači dvaju timova su u posve različitim pozama - Belgijci kleče, Hrvati stoje. Da je u pitanju strip, u oblačiću iznad belgijskih glava bi možda pisalo „Zašto Hrvati ne kleče?”, kao što bi u oblačiću iznad hrvatskih glava stajalo „Zašto Belgijci kleče?”

Lakše je odgovoriti na potonje pitanje: nogometaši Belgije klečali su u znak podrške pokretu Black Lives Matter, koji se bori protiv rasizma u američkom društvu, s time da je simboličko značenje BLM borbe u međuvremenu prošireno na globalnu borbu protiv rasizma.

Znači li to da naši igrači, odbijanjem klečeće geste, podržavaju rasizam?

Naravno da ne znači. Stvar je puno kompleksnija. Evo kako to vidi krovno tijelo hrvatskog nogometa:

„Hrvatski nogometni savez poštuje stav hrvatskih reprezentativaca te neće nametati obvezu klečanja koje u kontekstu hrvatske kulture i tradicije ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma ili diskriminacije”, stoji u priopćenju HNS-a.

Ovo priopćenje je očito pisano u žurbi, pa je autor previdio notornu činjenicu da klečanje kao izraz borbe protiv rasizma nije dio kulture i tradicije nijednog naroda na svijetu. Ni belgijskog.

Kultura i tradicija se stvaraju stoljećima, a masovnija upotreba antirasističke geste klečanja stara je jedva godinu dana.

Uostalom, na nedavnom europskom prvenstvu za nogometaše do 21 godine hrvatski igrači su uoči utakmice protiv Engleske uredno kleknuli, baš kao i njihovi engleski vršnjaci. Zar naši mladi nogometaši potječu iz drukčije kulture i tradicije nego njihovi kolege iz seniorskog tima?

Kaepernickov poučak

Iako se, rekosmo, ritual klečanja na sportskim terenima širom SAD-a i Zapada masovnije koristi tek godinu dana, u američku kulturu je ušao nešto ranije. Znamo i točan datum: 26. kolovoza 2016., kad je igrač američkog nogometa Colin Kaepernick, tadašnji quarterback San Francisco 49ersa, tijekom intoniranja nacionalne himne uoči utakmice protiv Green Baya protestno kleknuo.

„Ne mogu i neću izraziti poštovanje prema zastavi i himni zemlje koja ugnjetava crnce i ljude druge boje kože. Za mene je to više od nogometa i sporta općenito, i bilo bi sebično na to gledati na neki drugi način. Ulice su pune mrtvih ljudi, a oni koji su za to krivi dobivaju plaćeni godišnji i izvlače se nekažnjeni”, rekao je tada Kaepernick, nastavivši s tom gestom i u ostatku sezone.

Naravno, konzervativni dio Amerike optužio ga je za izrugivanje nacionalnih svetinja, a tadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump nazvao ga je „kujinim sinom” i otvoreno pozvao vlasnike kluba da ga otpuste. To se i dogodilo: klub je u ožujku 2017. raskinuo ugovor s njim, i otada je ovaj quarterback – jedan od najboljih u NFL ligi – bez angažmana.

Na osobnoj razini, Kaepernick je izgubio kao sportaš – jer mu je daljnja karijera onemogućena – ali je dobio kao simbol ljudskog otpora nepravdi. Njegovo ime i ciljeve njegove borbe sada znaju i ljudi koji nikad nisu pratili sport. Njegovu protestnu gestu danas izvode mnogi. Povijest će dati za pravo njemu, a ne Trumpu. Kako to znamo?

Znamo baš iz povijesti. Jer Kaepernickova gesta iz 2016. samo je varijacija protestne geste dvojice slavnih američkih sportaša iz

1968. godine, izvedene na Olimpijskim igrama u Meksiku. Pogađate – govorimo o Crnim panterama.

Normanov poučak

Ta mitska scena u Meksiku odvila se prilikom dodjele medalja za atletsku utrku na 200 metara: u trenutku intoniranja himne SAD-a dvojica američkih trkača, zlatni Tommie Smith (tadašnji svjetski rekorder) i brončani John Carlos, podigli su po jednu ruku u crnoj rukavici i stisnuli šaku, kao simbol protesta zbog ugnjetavanja crne rase u SAD-u. U protestu im se pridružio i srebrni Australac Peter Norman, noseći na trenirci bedž za ljudska prava.

Kasnije se saznalo da su Smith i Carlos uoči ceremonije upoznali Normana sa svojom namjerom, te da im je baš on savjetovao da navuku crne rukavice, simbol tadašnjeg pokreta „Crne pantere” koji se borio za ravnopravnost svoje rase u Americi.

Sva trojica su tada prošli kao Kaepernick 2016. godine: Smith i Carlos su suspendirani i izbačeni iz američke reprezentacije, a Norman je izbačen iz australske reprezentacije, te mu je zabranjeno čak i bavljenje amaterskim sportom (Olimpijski odbor Australije ponudio mu je posao ako osudi istup Smitha i Carlosa, što je ovaj odbio, te se zaposlio kao mesar).

No povijest je presudila u korist trojice rebela: Smith i Carlos zapamćeni su kao heroji kojima je ispred državnog Sveučilišta San Jose u Kaliforniji naknadno podignuta zajednička statua, dok se parlament Australije 2012. posthumno ispričao Normanu. Posthumno, jer je Norman 2006. umro. Na sahrani su njegov kovčeg nosili – Smith i Carlos.

Na isti način, možemo naslutiti da za pedeset godina neće biti čudno da su igrači Belgije uoči utakmice s Hrvatskom klečali. Bit će čudno da igrači Hrvatske nisu klečali,

Poučak Vijeća Europe

I tu dolazimo do ključnog pitanja: zašto bi „Vatreni” klečali na Euru? Za razliku od Amerike, Engleske, Francuske ili Belgije, Hrvatska nikad nije bila kolonijalna sila ni robovlasnička zemlja, pa se prosječni hrvatski patriot naizgled mirne duše može

retorički zapitati: pobogu, kad smo mi to u povijesti rasistički maltretirali Afroamerikance? Ili bilo koga drugoga?

Ova zadnja rečenica se, doduše, baš ne uklapa u pravednički narativ, jer rasni zakoni u NDH itekako daje povijesne razloge za današnje klečanje. Ali recimo da je to bilo davno, da današnja Hrvatska nije sljednica NDH i da su današnji Hrvati odlučno protiv rasizma.

Odnosno, kao što je poručio HNS u prvoj rečenici svog priopćenja: „Hrvatski nogometni savez i hrvatski reprezentativci uvijek i svugdje osuđuju sve oblike diskriminacije.”

Uvijek i svugdje? Sve oblike diskriminacije? Stvarno?

Eto onda sjajnog razloga za klečanje: istog dana kad je HNS objavio to priopćenje, Vijeće Europe je objavilo izvještaj u kojem upozorava da u Hrvatskoj i dalje postoji diskriminacija nacionalnih manjina, osobito prema Romima i Srbima. U izvještaju se ističe da se od 2017. povećao broj kaznenih djela motiviranih etničkom mržnjom, te da je govor mržnje u medijima i političkom diskursu potaknuo jačanje radikalnog nacionalizma, koji se ispoljava u odnosu prema navedenim manjinama.

I tu negdje dolazimo do odgovora. Ako naši igrači doista „uvijek i svugdje osuđuju sve oblike diskriminacije”, kako tvrdi HNS, onda bi gesta klečanja na Euru predstavljala znak elementarne ljudske solidarnosti prema manjinama. Ako ne prema onima u SAD-u, onda prema onima u Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. lipanj 2021 19:46