Sport Ostalo

Zlatne godine

Europski festival ragbijaških veterana doveo u split više od 900 igrača: Ne bojim se ni batina, ragbi me drži na životu

Zlatne godine

Jednom sportaš, zauvijek sportaš. Pa čak i ako si u devetom desetljeću života, poput 81-godišnjeg Berta Nyströma, najstarijeg sudionika Europskog festivala ragbijaških veterana koji se održao u Splitu.

„Mister Rugby“, kako ga zovu kod kuće u Švedskoj, igrao je za Vintage Vikingse i na tom putu zaradio gadan udarac u tjeme. Ostao mu je vidljiv trag, prava rana, ali on se samo nasmijao. Kao da mu nije ništa.

- Ma, nije boljelo. Nema problema! – rekao nam je vitalan i simpatičan starac pokazujući na jedan drugačiji „suvenir“ koji je dobio u Splitu.

Po zanimanju stolar koji se okušao i u glumi, Nyström je aktivno igrao ragbi od 1963. do 1985. godine, a veteranima se priključio prije četiri godine.

- Supruga mi je preminula prije tri godine pa i zbog toga želim što dulje ostati u ragbiju. Tu su mi prijatelji. Zdravlje mi je super, osjećam se odlično! – pohvalio se i dodao:

- Nikad nisam prestao igrati ragbi. Samo kad bih bio bolestan.

Prvi je put bio u Splitu.

- Uh, vruće je ovdje! Draže mi je kad je hladnije – nasmijao se Nyström koji živi u okolici Stockholma.

A dobrog raspoloženja napretek je bilo i na zatvaranju festivala u Spaladium Areni gdje je upriličena svečana ceremonija uz KUD Jedinstvo, plesačice na svili, mađioničarske trikove, glazbu, domjenak... Okupilo se svih 900 sudionika u 30 ekipa iz desetak europskih zemalja i dvije „gostujuće“: Argentine i Novog Zelanda. Upravo su Novozelanđani dobili posebnu nagradu domaćina jer su prevalili najdalji put, na što su uzvratili vlastitim poklonom, ali i izvedbom globalno popularne „Hake“ koja je raspametila sve goste.

Oduševljeni Splitom kao gradom i našim ljudima bili su i Argentinci, točnije iz Club Central Buenos Aires. Došlo ih je gotovo 50 računajući prijatelje i obitelj.

- Klub je ugašen prije 27 godina, a zadnje četiri godine postoji samo veteranska sekcija kojoj sam ja predsjednik. Ima nas od 47 do 70 godina. Prekrasno nam je bilo u Splitu. Na slobodan dan smo unajmili brodove i išli po otocima. U ragbiju nas drži prijateljstvo – kaže nam Luis Brusco, dok je kapetan Horacio Mohorade (58) ovdje odigrao posljednju utakmicu:

- Kad smo čuli da se festival održava u Splitu, mislili smo da je predaleko i da nemamo novca, ali smo svejedno došli! Baš smo se zabavili.

Za ovaj je festival specifično to što pobjednika – nema. Nagrade se dijele momčadima koje najbolje odražavaju duh veteranskog ragbija, najstarijim igračima, najljepšim dresovima i slično. Upravo je u konkurenciji za najstarijeg igrača drugo mjesto zauzeo Siniša Tartaglia. Svi koji prate ragbi dobro znaju tko je šjor Siniša. Jedan od osnivača Nade i predsjednik veteranskog kluba Ragbi 59 koji je također osnovao. Na životnom kalendaru broji 79 godina.

- Igran pet minuti. Toliko jedino mogu. Niko me ne smi dirat pet metri, tek iza toga imaju te pravo napast i oborit. S 80 godina si star i nespretan, grubo je past. Kontakta se ne bojin, ali je dobro da u ovin godinama nema obaranja – smije se Tartaglia dodajući kako ga taj kratkotrajni izlazak na teren vrati u mladost.

- Puno mi je lipo. Ima i starijih od mene, ali oni više ne žele igrat. Ja san osta najuporniji i najluđi, kako oćete, haha.

Obitelj je navikla.

- Ima san dobru ženu, nažalost umrla je prije četiri godine. Ona je bila navikla, samo bi mi rekla da pazin da mi se šta ne dogodi.

Tartaglia nam priznaje da nije aktivan koliko bi trebao biti.

- Ne šetan puno i zato iman problema s nogama. Stalno san na vespi. Ali sad san kosija travu 15 dana na vikendici. Zadnje dvi godine operira san žuč i prostatu, ali dobro san.

Iako umorni, u Nadi su ponosni na odrađeni posao, a i sve je lakše podnijeti kad je ekipa dobra i kad oko sebe vidiš toliko nasmiješenih lica.

- Mogli smo imati i više ekipa, ali se nisu pojavile. Možda i zbog toga što je naš grad skup. Cijene hotela u Splitu u ovom periodu u usporedbi sa Španjolskom ili Francuskom su 50 posto skuplje za hotele s četiri zvjezdice, a hotela s tri zvjezdice ima jako malo – kaže nam Zoran Derado, predsjednik Organizacijskog odbora, ali treba spomenuti i sportskog direktora Luku Bjelanovića, dopredsjednika veterana Zorana Pečnjaka i mnoge volontere koji su pomogli.

Inače, na ovom smo festivalu imali priliku svjedočiti povijesnom trenutku jer se ragbi, osim na Starom placu, prvi put igrao na Poljudu, točnije na Hajdukovim pomoćnim terenima. Kaže nam tako Tartaglia, čovjek koji je u klubu od njegova osnutka. Treba mu vjerovati. Bilo je tu zanimljivih družina iz cijele Europe, od Engleske, Walesa, Gibraltara, Španjolske, Portugala, Litve, Njemačke... Pa i zanimljivih imena, recimo „V.i.a.g.R.a.“ iz njemačkog grada Wiedenbrücka. Ali nije ono što mislite. To je kratica koja bi u slobodnom prijevodu značila „Udruga infantilnih aktivnih starih ragbijaša“.

Svi oni kući će ponijeti prelijepe uspomene. „Zabava, prijateljstvo, bratstvo i obitelj“, geslo je ovog festivala. To i jest poanta cijele priče.

Split drugi put domaćin

EGOR festival (European Golden Oldies Rugby) u pravilu se odvija svako druge godine, a Split je prvi dobio domaćinstvo drugi put, nakon 2002. Velika je to čast za Nadu koja ove godine slavi 60. rođendan i 45 godina veteranskog kluba.

Festival se drži službenih pravila ragbija, ali neke su prilagodbe ipak napravljene jer ne igraju aktivni igrači, već ljudi u poznim godinama. Preagresivna igra se ne tolerira. Igra se dva puta po 15 minuta, broj izmjena je neograničen i svi igrači moraju paziti na restrikcije prilikom obaranja starijih igrača koji se prepoznaju po boji hlačica koja se mijenja ovisno o dobi igrača. Primjerice, one mlađe među veteranima ne smije se oboriti, već samo zadržati, a one najstarije ne smije se ometati ni na koji način. Veterani su bili raspoređeni u dvije dobne skupine – Zlatnu (35-50 godina) i Platinum (50+).

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo