KošarkaEKSKLUZIVNO

Veliki izraelski košarkaš nikad nije osvojio titulu prvaka Europe: Jugoplastika s Kukočem jedna je od najvećih momčadi u povijesti

Piše Vedran Babić
Marin_Gospić_S Event

Te minhenske proljetne večeri 1989. godine Doron Jamchy doživio je treći uzastopni poraz u finalu Eurolige. Naslov u najelitnijem klupskom natjecanju ostao mu je samo san, kasnije će na zalazu karijere izgubiti i četvrto finale, no danas, nadomak sedmog desetljeća života, cijeni bitke koje je na parketu vodio s Jugoplastikom. Pa i tu bitku u srcu Bavarske koju je njegov Maccabi Tel Aviv izgubio.

U ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju legendarni Izraelac i jedan od najboljih šutera svih vremena prisjetio se euroligaškog Final Foura 1989. i prve od tri uzastopne europske titule splitskih „žutih“.

- Bilo bi mi zadovoljstvo – bilo je prvo što nam je Jamchy, danas 57-godišnjak, rekao kad je saznao kojim smo ga povodom kontaktirali.

Što reći o njemu a da istinski košarkaški zaljubljenici već ne znaju? Sve je odavno poznato, no spomenimo tek kako je gotovo puna dva desetljeća 198 cm visoki Jamchy bio ponajbolji šuter Europe, bio je i najbolji strijelac Eurobasketa 1985. (ispred Dražena Petrovića), višestruki prvak Izraela, kapetan Maccabija, jedna od ikona košarke Starog kontinenta... Prava faca. Ubojit šuter neviđeno mekane ruke. Čim bi primio loptu, to bi značilo da ste zakasnili. A ako bi, ne dao Bog, ostao nečuvan na trici, za koji trenutak čuli biste samo očaravajući zvuk lopte kako prolazi kroz mrežicu. Osjetila je to i Jugoplastika kojoj je u finalu ukrcao 25 poena, ali uzalud. Maccabiju te večeri ne bi pomogla ni dva Jamchyja.

- Naravno da se sjećam svega s tog turnira i ne mogu vjerovati da je tako mnogo godina već prošlo. Ono što danas mogu reći, s odmakom od tih 30 godina, jest da nam je bila čast biti dijelom tako velikog događaja – započeo je Jamchy koji je na tom turniru bio najbolji strijelac.

Poraz nikad nije ugodan. Pogotovo u finalu. Pogotovo u trećem uzastopnom finalu. Tako ni taj minhenski nije bio ugodan za Jamchyja, premda danas biranim riječima priča o svojim nekadašnjim konkurentima.

- Priznajem, nije bilo lako izgubiti to finale, baš nije bio lijep osjećaj, ali je ipak bilo zadovoljstvo igrati protiv takve nezaboravne momčadi poput Jugoplastike. To je bila grupa sjajnih košarkaša i nadasve ljudi, jedna od najvećih generacija u povijesti košarke. Sjećam se i da je atmosfera u finalu bila sjajna.

Bili ste favoriti u tom finalu i cijeli je Izrael očekivao vaš naslov, pa čak i cijela Europa. Je li vas Jugoplastika nečime iznenadila?

- Nije, Jugoplastika nas ničim nije iznenadila jer smo ionako igrali protiv njih ranije tijekom sezone. Nisu bili favoriti, ali bili smo svjesni koliko su potentni i gladni uspjeha, pobjeđivanja, odrastanja u košarkaškom smislu... Nije bilo jednostavno podnijeti poraz, no izgubili smo od velike momčadi predvođene sjajnim trenerom Maljkovićem.

A kad ga pitamo što je to činilo Jugoplastiku tako posebnom reći će nam:

- Ti su mladi momci odrasli zajedno, a Maljković ih je naučio kako raditi zajedno i postati tim. Imali su strašno talentirane igrače, nadasve Kukoča, ali i druge šutere, centre...

Pa je nastavio, usporedivši Jugoplastiku s primjerom iz vlastite karijere.

- Sjećam se vremena kad sam igrao za Ramat Gan (op.a. 1978. - 1985.), znali smo pobjeđivati kvalitetnije suparnike zbog prijateljstva i sloge nas domaćih igrača. To je po meni bio ključ uspjeha i Jugoplastike, njezina glavna snaga.

Premda mu je bilo teško nanovo gledati poraz koji mu je uskratio najveći klupski trofej, kaže da je ipak odgledao snimku minhenskog finala. Nije previše razbijao glavu razmišljajući o tome je li Maccabi tada mogao nešto napraviti drukčije.

- Teško je reći što smo mogli napraviti bolje. Jednu večer igrate dobro, a drugu i ne baš. Ne smijete previše razmišljati o prošlosti jer ju ne možete promijeniti.

Čuvao vas je, ako se sjećate, Zoran Sretenović. I to jako dobro, zakočio vas je u drugom poluvremenu.

- O da, sjećam se kako me Sretenović čuvao. Ganjao me na „pickovima“, haha. Jako pametan igrač, timski igrač.

Jeste li ostali u kontaktu s nekim od igrača tadašnje generacije Jugoplastike?

- Proteklih godina često se susrećem s Perasovićem i Ivanovićem na euroligaškim utakmicama, dobar sam i s Tabakom, bivšim trenerom Maccabija, a neke sam viđao i na veteranskim turnirima. Ne čujemo se baš na dnevnoj bazi, ali kad nam se putevi sretnu, bude mi drago i popričamo. Iako smo bili rivali, međusobno smo se uvijek poštivali.

Je li vam München bio najbolja prilika za osvajanje Eurolige, što bi bila kruna vaše karijere?

- Nije. U svakom smo finalu imali jednaku šansu. Nema razlike u odnosu na ostala tri poraza u finalima.

Jamchy je već godinama redovit gost na Zadar Basketball Tournamentu svakog rujna. I danas ga se rado sjećaju u Hrvatskoj, cijene ga kao igrača svjetske klase.

- To mi je jako drago. Bio sam već nekoliko puta na tom turniru, prijatelj sam sa Zdenkom (op.a. Zrilić, organizatorica ZDBT-a), ona mi je kao obitelj.

Jamchy bi na zadarski turnir trebao stići i ove godine, a očekujemo ga i u Splitu na svečanom obilježavanju 30 godina od prve europske titule Jugoplastike koje bi se trebalo održati također u rujnu. Jamchy najavljuje dolazak s veteranima Maccabija čiji je vođa, pa će opet imati priliku susresti se s nekadašnjim rivalima i obnoviti uspomene na razdoblje u kojem se njegov Maccabi nadmetao s najboljom europskom momčadi 20. stoljeća.

Izgubio četiri finala

U Maccabiju iz Tel Aviva Jamchy je proveo najveći dio karijere, ukupno 12 godina, od 1985. do 1996. i onda još završnu sezonu karijere 1999./2000. u kojoj je izgubio i četvrto finale Eurolige. Karijeru je počeo u Ironi Ramat Ganu (1978. – 1985.), a tri je sezone proveo u Maccabiju Rishon LeZionu (1996. – 1999.). Iako je ostao bez titule u Euroligi (uz četiri izgubljena finala, dvaput je ispao i u polufinalu), njegova je karijera bila fenomenalna. Osvojio je 11 naslova prvaka Izraela, sedam kupova Izraela, četiri je puta biran u najbolju selekciju FIBA-e, vodeći je strijelac izraelske lige svih vremena, kao i izraelske reprezentacije za koju ima najviše nastupa. Živuća legenda. I danas je vezan za Maccabi Tel Aviv u kojem je zaposlen u odjelu za odnose s kupcima i zajednicama.

Dragi Splićani, budite blagoslovljeni

Koliko Jamchy poštuje Jugoplastiku i ono što je napravila, makar joj bio rival na parketu, pokazuje to što je svojim riječima obogatio spomen-knjigu „Legende o splitskoj košarci“ objavljenu prije četiri godine povodom 70 godina KK Split. U njoj je Jamchy sročio tekst naslova „Blagoslovljeni bili“. Ako nemate knjigu, ili je imate ali vam je promaklo što je napisao, ne brinite. Donosimo vam cijeli tekst izraelskog velikana:

- Nisam znao kako početi, kako opisati svoje osjećaje prema Splitu, velikom košarkaškom klubu, pa sam se odlučio fokusirati na tri točke, tri detalja. Ali prije svega želim iskazati svoje divljenje prema tom klubu i gradu Splitu.

- Dakle, kao profesionalni košarkaš Maccabija, u kasnim osamdesetim i početkom devedesetih godina, imao sam prilike igrati protiv tako velikih igrača kao što su Toni Kukoč, Dino Rađa, Duško Ivanović, Velimir Perasović, Žan Tabak, Peter Naumoski i na kraju Nikola Vujčić, koji je moj veliki prijatelj. Posebno on, koji je odrastao u Splitu i došao kod nas u Maccabi da zatvori krug velike karijere i sad vodi naš klub kao team-manager.

- Volim se prisjetiti jedne utakmice kad sam u posljednjim sekundama u Splitu postigao pobjedonosni koš za Maccabi, a navijači nisu bili razočarani nego su pjevali i skandirali ime kluba. Divim se splitskom klubu s kojim smo se toliko puta susretali, jednom i u finalu Final Foura, koji smo izgubili.

- Jednom smo igrali zajedno na turniru u Španjolskoj: Split, Real, Barcelona i Maccabi. Mi smo po planu ujutro išli na trening, na lagani šuterski trening i u dvorani smo zatekli košarkaše Splita kako vježbaju. Radili su kao ludi dva sata i mi smo se čudili, neki naši igrači su tumačili kako je tako žestoki trening na dan utakmice velika greška trenera Maljkovića. Navečer su nas posramili, izgubili smo s dvadesetak koševa razlike i to je bila velika lekcija kako profesionalci moraju trenirati i raditi.

Dragi Splićani, budite blagoslovljeni.

#IZRAEL#KOšARKAš#LEGENDA#DOROM JAMCHY