Posao trenera je da složi momčad, izabere sastav, udarnu postavu i taktiku, radi izmjene tijekom utakmice... I još štošta. A među tim „štošta” su i konferencije za medije. Komunikacija s predstavnicima medija nešto je što su treneri dužni činiti. Možda ne „na papiru”, ali svaki trener to radi na neki način.
Pa tako i Mislav Karoglan. Međutim, to je postalo u najmanju ruku dosadno otkako se on vratio na trenersko mjesto. U tolikoj mjeri da su konferencije za medije zapravo postale besmislene. Jer zašto se novinari okupljaju na pressicama ako na njima neće dobiti nijedan novi podatak, nikakvu važnu informaciju? Osim, dakako, onih „servisnih”, o ozljedama i slično...
Istina – razriješimo to odmah – ima i besmislenih pitanja, onih koji se postavljaju reda radi. Ali poneki konkretan, decidiran odgovor od trenera se ipak očekuje. Razumijemo i to da neće otkriti sastav ili, na primjer, tko će zaigrati u vrhu napada umjesto Marka Livaje.
Uoči utakmice protiv Rudeša na pitanje hoće li to biti Filip Čuić, Karoglan je odgovorio:
- Sigurno konkurira za utakmicu.
Odlučno možda
I ovaj tekst možda konkurira za „Pulitzera”. Tehnički gledano... Nešto opipljivije, konkretnije odgovore ne traže novinari zbog sebe. Traže ih navijači, „sto iljada” članova, bila vojska diljem svijeta koja čita i prati što govori trener. Svi smo već naviknuli na to. Golem interes izaziva svaka riječ s Poljuda. Svi žele znati sve. I to ne samo navijači Hajduka. Klub s Poljuda jedini je „proizvod” u Hrvatskoj koji privlači svakoga.
Tim se očito vodi i Karoglan jer na dosadašnjim druženjima s novinarima svaka mu je riječ bila izvagana. Oprezan je. Previše oprezan. I to većinom neutralan, ni da, ni ne. Odlučno možda, rekli bismo.
Ideja za ovaj tekst rodila se i prije zadnje pressice u Poljudu, one uoči utakmice s Osijekom. A tada se baš dogodio vrhunac „ničega”. Zakucao je Karoglan ispraznom izjavom o prognozi dvoboja s Osječanima.
- ... jer za pobjedu u gostima moraš dati gol više – grunfovski je ustvrdio. Bilo je to nešto u stilu još jedne čuvene rečenice iz kultnog stripa: ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti.
Hoćemo još
Da se razumijemo, ne tražimo „bombe”, senzacionalne rečenice za naslov. Ali dajte nam samo malo „mesa”, nekakav odgovor, nešto za što se čovjek može uhvatiti. Bilo kakav odgovor koji ne sadrži riječi poput: ne znam, ne bih o tome, vidjet ćemo...
Pamtimo Valdasa Dambrauskasa i njegove pressice zbog kojih je dobio nadimak „Blablauskas”. Puno priče ni za što. Karoglan je stigao nakon Ivana Leke koji bi tu i tamo znao ispaliti nešto. Znao se Leko zbog svojih izjava i opeći, pretjerati. Ali dojma sam da je u nastupu bio znatno srčaniji. Karoglan, pak, za sebe kaže da je miran, cool tip. Što se terena i svlačionice tiče, i bolje da je tako. Pokazao je pragmatičnost, ali i COJONES kako smo ranije pisali. Neka njega s rezultatima i pobjedama. Pa koliko god one „malene” bile... Ali daj nam, brate, nešto živo. Učinite pressice smislenima!
