StoryEditor
Hajduktrio dužnika

Najskuplji najviše podbacili: umjesto da individualnom kvalitetom izdignu momčad, oni su Buriću stavili mlinski kamen oko vrata

4. studenog 2019. - 09:05

To je trebala biti baš moćna momčad, sklopljena kroz dvije-tri godine, s posljednjim intervencijama u ljetnom prijelaznom roku.

Na golu Posavec, reprezentativni kalibar, otkupljen od Palerma, tko će znat da će Citta di Palermo, kako se punim nazivom zvao sada već bivši klub bankrotirati. Palermo kreće od nule treći put u povijesti, ali bilo je bitno Posavca dobiti na vrijeme. I dobilo ga se.

Obrana se standardizirala, Ismajli je postao neprelazan zapovjednik. Ako je Svatok, kupljen u Ukrajini igrao promjenljivo, stigao je Simić, pokazao se kao vrlo dobar, njih dvojica su možda i najbolji stoperski par u HNL. Oporavio se kapetan Juranović na desnom beku, a na lijevom beku se uložilo u mlade reprezentativce Čolinu i Dolčeka, da nadomjeste prodanog Domagoja Bradarića.

U veznom redu sva sila aduta, pa neka je Palaversa otišao. Nejašmić je lansiran, uz njega i more kandidata, obilje za probrati ono idealno, sve do Beširovića i Kalika. Caktaš kao glavna violina, lani prvi strijelac lige. Još kad se dovelo i Filipa Bradarića, to je trebao biti šlag na tortu.

Jer i napad se činio kompletiran, ne samo da je tu bio Jairo, nego su se odrekli Gyurcsa znajući da dolazi Jakoliš i da je kupljen strašni Nigerijac Eduok u koga se uložilo, preteklo konkurenciju Bešiktaša. To što je došao i Bulos od prvog trenutka nije bilo važno, jer Peruanac je doveden u stilu “ako uspije, dobro je, ako ne - ništa”. Nije se zbog njega nešto posebno potrošilo. A on je ozlijeđen stalno kao da je Almeida.

Na stranu Bulos. Imaš Posavca, najbolji stoperski par, kupio si dva potentna lijeva beka, Caktaša ostavio, Nejašmić je sve bolji, konkurencija obilata, vratio si još i Bradarića, a napad Jairo i Eduok, pa Jakoliš ni ne treba, a gdje su još Teklić, Delić...
Činilo se u trenutku idilično.

Danas, kad su se neuspjesi na gostovanjima sručili na glavu “bijelima” uočavamo poraznu činjenicu. Trojica ponajboljih, najskupljih, ujedno su i najveći dužnici.

Umjesto da individualnom kvalitetom izdignu momčad takoreći i bez trenera, oni su Buriću stavili mlinski kamen oko vrata koji ga vuče na dno. Uzalud i svih sedam domaćih startnih pobjeda.

Oni u koje se najviše uložilo, najskuplji eksponati, u trenutku daju najmanje:

1. Posavec: možda je još ozlijeđen, rame ga je dugo smetalo, pauzirao je, to je dovelo do eksplozije Ljubića kojemu su pak za novi ugovor ponudili “sitno”, odbio je, makli su ga i sad Posavec brani i na silu, u tim dalekometnim golovima Lovrića, je li uzrok i ozljeda ramena, branjenje “pod mus”? Kakve je golove primio, naučili smo da neki Pletikosa spašava momčad i trenere, a ne da propadaju kroz golmanske buže.

2. Caktaš: opet je u stvaralačkoj krizi, kao lani u ova doba. Kasnije je propjevao, postao najbolji strijelac lige. Očito je da svih 12 mjeseci ne može držati top-formu, sad je opet zaronio. Ne ide mu, njega treba čekati, ali za Hajduk i Burića u ovom času nema puno vremena, razočarao je u Velikoj Gorici puta dva, kakvu li je šansu imao u drugoj minuti druge utakmice.

3. Eduok: strašni Nigerijac trebao je biti novi Ohandza, šibenska napast Jakoliš i “nevišeni” Peruanac Bulos kraj njega nisu bili ni neophodni, naposljetku nema nijednoga od njih. Eduok je morao biti bolji, odriješili su kesu za njega, ne zna se točno, pa da ne upadamo u grešku, ali uz Caktaša je najskuplji, a dosad je dao sasvim malo, nedovoljno. Možete mislit kad je radije na klupi, nego u prvih 11.

I kad trojica najboljih, najskupljih zakažu, čemu se nadati?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. rujan 2020 06:11