Sport Hajduk

na kućnoj njezi

Uspješno se oporavlja nakon srčanog udara: 'Hvala svima na brizi, iz Hajduka su zvali triput dnevno. Gasim mobitel i fejs, moram za svoje dobro'

na kućnoj njezi

Almir Turković je napustio bolnicu, dobro je, nakon što je pretrpio srčani udar i hitno operiran u Sarajevu pušten je kući... Barem jedna dobra vijest, happy-end.

I po nalogu liječnika, isključio je mobitel, otvori ga načas, da vidi svu silu poruka za oporavak i dobro zdravlje što pljušte po ekranu:

– Rekli su mi ljekari, oslobodi se pritiska. Moram za svoje dobro. Deset dana isključit ću mobitel. Sasvim – priča nam.

Ipak ste se odazvali...

– Pregledam poruke, pa kako da vam se načas ne odazovem. Da zahvalim svima koji su mi zaželjeli brz oporavak i ozdravljenje i preko novina. Rekoše mi u bolnici da su iz Hajduka triput dnevno zvali na urgentni odjel da se interesiraju. Hvala im. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti u Splitu.

Miljenko Ševelj je posjetio Turkovića u bolnici, bivši lijevi branič (u juniorima) Hajduka, inače iz Tučepa često obilazi bh-utakmice, bio je u Sarajevu gledati Sarajevo – Krupa i Željezničar – Zvijezda 09, pa je skoknuo u bolnicu i znate kako to biva s nama: na molbe, na finte, a regule su tu da ih (koji put) preskočiš, na desetak minuta je ušao u bolnicu, kad je Ture već bio dobro.

Taman su se uslikali kraj natpisa “zabranjene posjete pacijentima”?! Valjda neka dobrohotna medicinska sestra neće nastradati što je Ševelj pretrčao, predriblao zabrane. Ture je bio već na nogama. Ševelj kaže:

– Mi smo dobri prijatelji, Turković je često u Tučepima, u Makarskoj kupuje stan, nekad smo igrali jedan protiv drugog, on za Sarajevo, ja u Brotnju, kad već nismo bili zajedno u Hajduku. Sretan sam kad sam vidio da je dobro, imao je sreće što je brzo reagirao - priča nam Ševelj.

Tako se i rodila ova slika, Almir pozdravlja sve iz bolnice, u pidžami, u papučama, dobro je.

A hajdučka obitelj uzvratila je dobrim željama, njegovo velemajstorstvo (nije pretjerano reći) pamti se trofejima s početka milenija.

Turetova je priča i poučna, Turković nam vrti film:

– Rekoše mi liječnici da sam brzo reagirao, na prvi osjet stiskanja u grudnom košu i da mi ruka gubi snagu požurio sam odmah u bolnicu, prije nego se uopće pozvalo hitnu pomoć.

To je tzv. “zlatni sat”, brza reakcija liječnika, stigao je pravodobno.

– Nisam ja operiran tako da su mi otvarali grudni koš, nego su ušli kroz vene, katalizacija, ali odmah, isti čas. To je bilo važno. Da, kažu da je to bilo unutar “zlatnog sata”. A čuj, sad sve novo, okrećem novi list, znaš...

Kako to mislite?

– Znaš, ono, disciplina i tako to. Moram se strogo liječit prvih mjesec dana, deset lijekova pijem, za ovo i ono, nema stresa više, gasim mobitel i fejs, hvala svima na brizi, ali nema me... Za mjesec dana idem na kontrolu, pa ćemo se onda dalje vidjet.

Namjeravam totalno promijenit život, navike, dobio sam opomenu, život mi je pokazao žuti karton!

Kad se onda vidimo?

– Kad prođe mjesec dana, onda ću uzet familiju, pa malo putovat, vidit prijatelje u Splitu, u Osijeku. U Zadru kojeg isto tako puno volim. Zvali su me mnogi, slali poruke sa svih strana, od dolje Vejić, Vlado Balić, moj Pralija, Ševelj je došao do mene, svaka čast, kako su ga samo pustili, ugurao se gore, slikali smo se.

Kakve navike drugačije?

– Ma, ja sam izgin’o od brige za pravdu, sad ću malo lakše, neću se toliko nervirat. Prkos moćnome, pomoć slabome, to je Hajdukov slogan, pravo kažeš, a ja čitav život tako živim. Sad okrećem novi list, okrećem se sebi i familiji. Hvala na brizi, to mi daje snagu – poručio je Almir Turković.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk