Sport Hajduk

Glava u balunu

Dao nam dragi Bog da Oreščanin bude reinkarnacija Mourinha

Glava u balunu

Siniša Oreščanin, trener Hajduka, od ustoličenja realizirao je s „bijelima“ dvije objektivno očekivane pobjede (Rudeš 4:1, Istra 1961 3:1), uz poraz u četvrtfinalu kupa protiv Osijeka, što je značilo kraj nadanja, makar i teoretskog, u osvajanje trofeja. Sada „bijele“ čeka derbi protiv Dinama u Zagrebu u kojem po tradiciji ipak vlada doza neizvjesnosti. Po mojem mišljenju u odnosu na snage – igračke i trenerske - bilo bi pravo čudo da se Splićani sa Maksimira vrate kući neporaženi. Zato pitanje jednog mlađahnog novinara, poslije pobjede nad Istrom 1961, upućeno treneru Oreščaninu „može li Hajduk na Maksimiru dobiti Dinama“ treba shvatiti kao običnu provokaciju…

U nogometu je baš sve moguće, pa i takva senzacija da Hajduk dobije Dinama premda je znatno realnija opcija glatka pobjeda „modrih“. Trener Hajduka Oreščanin, koji se, otkako je sjeo na klupu prve momčadi, žarko trudi kako bi svojim analizama uvjerio novinare, pa onda i javnost, da zna posao, u svojoj blago glagoljivosti uletio je u zamku u odnosu na postavljeno pitanje. Uz napomenu da „nitko ne bi bio sretniji od njega kad bi Hajduk pobijedio velikog rivala“, najavio je:

-Ta utakmica će nam dati dobar uvid što i kako dalje, to jest kako ćemo odraditi pripreme i ušuljati se u borbu za Europu.

Radi se o tome da derbi sigurno neće dati odgovor „što i kako dalje“, to će se znati tek na proljeće kad krene nastavak prvenstva. Bilo bi zaista lijepo da se Hajduk „ušulja u borbu za Europu“, to jest bilo bi za trenera Oreščanina najljepše kad bi s ovim sastavom uspio prokrčiti put svojoj momčadi prema vrhu, odnosno prema poziciji, koja garantira Europu. Oreščaninu je, kako se to u našem žargonu kaže „upala sikira u med“, to da su ga promovirali u trenera Hajduka i dali mu dvogodišnji ugovor, kako je to objavljeno na njegovom predstavljanju. Naknadno se saznalo da je Oreščaninu navodno postavljen ultimatum da se sa svojim igračima izbori za mjesto u Europi, kako bi u tom slučaju nastavio voditi „bijele“. Eto, želim Oreščaninu svu sreću, neka ispuni imperativ i to ne radi njega, koliko zbog Hajduka, jer bi izostanak s europske scene poslije dvanaest godina, još više kompromitirao način vođenja kluba.

Dao nam dragi Bog da se dogodi reinkarnacija Jose Mourinha na Poljudu, pa da se Oreščanin nametne kao uspješan trener i Hajduk slijedeće sezone povede u borbu za trofeje. Poznato je da Mourinho praktično nije imao igračku karijeru, baš kao što se može zaključiti i za Oreščanina (saznao sam da je nešto igrao za Ljubuški u trećoj ligi Bosne i Hercegovine). Međutim, kao trener, također nije imao neku zapaženu ulogu (radio je u školama nogometa, vodio trećerazredno Dugo selo) tako da mu je klupa Hajduka fantastični dar tandema Jasmin Huljaj & Saša Bjelanović. Jer, nikada se u povijesti splitskog kluba nije dogodio takav slučaj da je trener kao „gospodin nitko“ postao „gospodin netko“, jer je klupa Hajduka značajna referenca Oreščanina za budućnost. 

Ostavimo po strani analizu kako je taj „laptopaški“ trener uzletio, kao i još neki u režiji Romea Jozaka. Takvi stručnjaci imaju svoj lobije, snage koje ih podržavaju iz nekih svojih računa. Što se tiče Oreščanina njegovo postavljanje za trenera Hajduka dogodilo se kao najjeftiniji i najbezbolniji čin klupske uprave. Oni nisu imali snage, čak ni mogućnosti tražiti drugo rješenje, kako je to na primjer uradio predsjednik Rijeke Damir Mišković. To da se Mišković odlučio za Igora Bišćana nije bilo slučajno rješenje već plod razmišljanja, prave poslovne logike. 

Mišković je mogao prepustiti momčad Stojanu Miletiću, dugogodišnjem pomoćniku Matjaža Keka, što bi bilo komforno rješenje, ali ne i po poslovnom duhu predsjednika Rijeke. Odlučio se za Bišćana, tim izborom suprotstavio se zakonu ulice, to jest navijača, jer kako su iz riječke navijačke obitelji Armade poručili „i nas je trebalo nešto pitati“. Poznato je da su navijači Rijeke protiv Bišćana zbog nekog njegova grijeha iz prošlosti, iz vremena kad je bio igrač Dinama. Uporna je Armada u tom protivljenju Bišćanu premda je Rijeka s njim kao trenerom doživjela pravi preobražaj. Poslije Kekovih rezultata (tri pobjede, pet neriješenih, dva poraza) s Bišćanom je došla serija od šest pobjeda i jedne neodlučene u prvenstvu i dva prolaza u kupu do polufinala.

I gledaj čuda, u proteklih sedam kola otkako je Bišćan na klupo, Rijeka je osvojila 19 bodova, u tom razdoblju je neprikosnoveni Dinamo prikupio 18 bodova. Međutim, tvrdoglavci iz Armade takvu bilancu ne uvažavaju, oni su i dalje protiv Bišćana.

Je li bilo moguće da Bišćan, u nekoj varijanti, dođe za trenera u Hajduka? E to nikako i to bez obzira što Bišćan, tijekom igračke karijere, nije izveo neki nakaradni ispada prema „bijelim“ i njegovim navijačima. Jednostavno je, bio je igrač Dinama. S druge strane uprava Hajduka ne bi se ni usudila provesti taj angažman. „Pravovjerni“ među navijačima Hajduka svojedobno su tako reagirali, izrekli zabranu kad je Ivo Šušak već sve dogovorio za preuzimanje „bijelih“. Njegov krimen bila je činjenica da je bio na klupi „modrih“. A to što Šušak nikad nije vodio Dinama, točnije to što je bio jedino u kratkom razdoblju pomoćnik trenera „modrih“ (i to Tomislavu Iviću!) baš i nije bilo bitno… Jednako kao kad su se suprotstavili eventualnom dovođenju Nenada Bjelice za trenera Hajduka.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk