Sport Hajduk

najvjerniji

Akihisa Wada: Nema luđe od Torcide Yokohama

najvjerniji
Kada Japanci dođu u grad pod Marjanom u 99,9 posto slučajeva oni su ti koji bjesomučno fotografiraju sve splitske starine i ljepote, pogotovo po najužem gradskom centru, Dioklecijanovoj palači, Rivi...
Ali mi smo udarili kontru, tih 0,01 posto. Uvaženi kolega iz Cropixa Božo Vukičević uz malu asistenciju nižepotpisanog uhvatio je u subotnje jutro po centru Splita fotografirat našeg Japanca sve u šesnaest. Uz to i s nekim natpisom na japanskom da su svi Splićani, a možda i furešti koji su taj dan došli u grad, vjerojatno pomislili nešto slično onoj Smojina Picaferaja – a ludega li grada!

Da, naš Japanac, jer je baš naš, hajdukovac, torcidaš. Već godinama Akihisa Wada žestoki je navijač Hajduka. A poručio je spomenutim natpisom na japanskom – Hajduk živi vječno!
Još kad je zaigrao Inoha

- Moja ljubav prema Hrvatskoj i Hajduku krenula je još 2006. godine kada sam na televiziji gledao utakmicu Svjetskog prvenstva Japan – Hrvatska (nap.a. 1:1). Gledao sam utakmicu i bio sam oduševljen – počeo nam je na solidnom hrvatskom svoju hajdučku priču Wada koji je prethodno bio glavna atrakcija proslave 104. rođendana Hajduka.

Na slavljeničkom domjenku u Bijelom salonu stadiona na Poljudu Wada je po interesu medija zasjenio čak i brojne igračke i trenerske legende Hajduka, a što skromnom Japancu iz Yokohame nipošto nije bila namjera. Želio je samo sa svojim klubom proslaviti 104. rođendan. Ta ljubav krenula je dakle te 2006. godine.

- Poslije sam tražio i našao na internetu sve o Hajduku. Hajduk ima najveće srce i najbolje navijače Torcidu. Time su me Hajduk i navijači kupili. Poslije sam vidio kakvu je veliku feštu Torcida napravila u Splitu i cijeloj Dalmaciji. Wow, Isuse. Bio sam potpuno iznenađen – sve nam je na hrvatskom prepričao Wada koji zna i reći fešta, ali i što ta riječ znači. Pa je potom kada bi mu pofalila koja riječ, uskočio na engleskom.
- Poslije je u Hajduku igrao Japanac Masahiko Inoha. Tada je u japanskim medijima bilo mnogo natpisa o Hajduku – prisjeća se Wada.

- Prvi put sam na Poljudu bio prije četiri godine na utakmici Hajduk – Rijeka. Prije četiri godine u ožujku je u Japanu bio veliki potres i tsunami. U travnju te 2011. sam bio u Splitu s majkom i sestrom. Osim turističkog razgledavanja posjetio sam utakmicu Hajduk – Rijeka. Nosio sam zastavu “Puno hvala Hrvatska” iz zahvalnosti zbog pomoći i podrške hrvatskog naroda – priča nam Wada.
Ovdje su ljudi tako dobri

Kroz boravak u Splitu i Hrvatskoj Wada se zaljubio u Hajduk i ovdašnje ljude.
- Vidio sam da su ljudi ovdje jako ljubazni i plemeniti. Sve to mi je još više učvrstilo ljubav prema Splitu i Hajduku – kaže nam 22-godišnji Wada. Prvi put je u Hrvatskoj boravio prije šest godina.
- Bio sam turistički u Hrvatskoj s ocem.

Wada je student.

- Studiram budizam, religiju. Moj fakultet je u Tokiju. Ponekad povremeno i radim, na pola radnog vremena, u Hrvatskoj turističkoj zajednici u Tokiju – priča nam Wada koji je iz Yokohame.
Uz pomoć studija je Wada ovom prilikom stigao na proslavu Hajdukova rođendana.
- Svake godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem studenti uče japanski imam prezentaciju o japanskoj kulturi, pa tako i ove. Poklopilo se da je to baš prije Hajdukova rođendana pa sam iskoristio priliku da dođem u Split, a prije toga i na kup utakmicu Vinogradara i Hajduka u Jastrebarskom - priča nam Wada.
Radiš u Zagrebu, a ne navijaš za Dinamo nego za Hajduk?
- Ha, ha... Hajduk ima posebno srce i navijače.

A usput nam je cijelo vrijeme i na svom pametnom telefonu pokazivao fotografije. Primjerice s gostovanja u Kranjčevićevoj, zajedničke s bivšim trenerom Igorom Tudorom i cijelim tadašnjim stručnim stožerom, s bivšim igračem Hajduka Ivom Begom, fotografiju kako vodi navijanje ispred Kluba navijača na Starom placu prije tri godine, kako vodi navijanje s megafonom u ruci u Koprivnici...
Idem na gostovanja, od Maksimira do Mladine

- Bio sam na utakmicama Hajduka u Splitu, na Kantridi, u Maksimiru, triput u Koprivnici, u Jastrebarskom. Sam idem na gostovanja – priča nam Wada i pokazuje fotografiju s nedavne odigrane prve utakmice četvrtfinala kupa Vinogradar – Hajduk. A onda je i tu utakmicu “pobijedio”.
- Bio sam prošle godine na kup utakmici Kustošija – Hajduk!
Wada u stilu stihova “do finala i Japana...”.
- Ukupno sam bio na petnaestak utakmica Hajduka. Volim Hajduk, Hrvatsku, nogomet i hrvatsku reprezentaciju koju sam mnogo puta gledao.
Ima i fotografije s mladim igračima Hajduka Vlašićem, Grbićem, Balićem, Malokuom...

- Ova fotografija napravljena je kada je prošle godine U17 reprezentacija Hrvatske igrala u Japanu – rekao je Wada pa nabrojao s fotografije točno sve tadašnje Hajdukove mladce.
- Franjo Prce, Frane Vojković, Ante Blažević, Ivo Grbić, Niksi, Andrija, Maloku. Igralo se u Niigati koja je dva i pol sata vožnje vlakom udaljena od Yokohame.
A o njegovoj ljubavi prema Hrvatskoj govori i to što i na podsjetnici ima zajedno zastave Japana i Hrvatske. Naravno, ima i ovogodišnje članske iskaznice Hajduka i Torcide. Prošle godine upoznao je i predsjednika uprave Hajduka Marina Brbića.

Znam sve navijačke pisme.

Hrvatski Wada priča i više nego dobro.
- Pričam malo. U Japanu ne govorim hrvatski pa dok sam tamo sve zaboravim ha, ha.
Ali može sasvim pristojno razgovarati.
- Prije sam učio hrvatski na fakultetu. U Tokiju se hrvatski uči na dva fakulteta. Poslije sam išao i na privatni tečaj, prije tri godine. Bilo je teško naučiti padeže, akuzativ, vokativ, lokativ... Jako težak jezik!
Zna i sve navijačke pjesme o Hajduku.

- Na Poljuduuu, na Poljuduuu... Znam sve – kaže nam Wada pa je zapjevao.
- U danima sretnim, u danim grubim, ja ne mogu drugo, nego da ga volim... Viju se naše zastave i naši šaloviii... - raspjevao se Wada bez greške.
- Znam sve pjesme o Hajduku, i što znače – rekao je Wada, pa nastavio s pjevanjem.
- Oni bi tili da se ne čuje naš glas... Gdje god da igraš Hajduče vjerna Torcida s tobom je. Samo hrabro naprijed ti, nikad se ne predati, uvijek ćemo samo tebe voljetiii.
A na zidu sobe u Yokohami mu stoji i tekst hrvatske himne.
- Znam i Lijepu našu. Imam petnaestak šalova Hajduka i tri-četiri dresa.
Nije međutim dobio ni jedan dres s neke utakmice.
- U Hrvatskoj mnogi navijači pitaju igrače daj dres, majicu... U Japanu toga nema.
Kakva je razlika u atmosferi na utakmici u Japanu i u Splitu?
- Velika je razlika. U Hrvatskoj su vrlo rigorozni pregledi na ulazima, u Japanu je potpuno obrnuto.
Ali u Japanu nema tuča, bengalki...
Je li onda bolje na utakmicama u Hrvatskoj ili u Japanu?

- Ha, ha... Drugačije je.
U Japanu na utakmice dolaze cijele obitelji. Velika je razlika i kod gostovanja. U Koprivnici su nas nakon utakmice zadržali na stadionu iz sigurnosnih razloga više od sat vremena. Toga u Japanu nema, ne može doći do sukoba navijača. Bio sam prije dvije godine i na utakmici Rijeka – Hajduk 1:1 kada su bili neredi.
Bio sam zajedno s Torcidom, bilo je opasno. U Japanu toga nema, nema opasnosti, tučnjava. U Hrvatskoj su navijači mnogo agresivniji.

Koja ti je najdraža utakmica Hajduka na kojoj si bio?
- Prošle godine u Koprivnici utakmica Slaven Belupo – Hajduk 0:1. I prije tri godine kada je Inoha igrao u derbiju Hajduk – Dinamo 1:1, kada je Srđan Andrić zabio Dinamu. Žao mi je što nisam razgovarao s Inohom koji sada igra u japanskoj drugoj ligi (nap.a. Jubilo Iwata).

A tko je najbolji igrač Hajduka?
- Sada su mi najdraži igrači Lovre Kalinić i Nikola Vlašić. Prije mi je najdraži bio Senijad Ibričić.
S Wadom smo razgovarali u sunčano zimsko subotnje jutro u centru Splita. Iako je već mnogo puta bio u gradu pod Marjanom kao Japancu jedna stvar mu i dalje nije jasna.
- Nevjerojatno je koliko ljudi je vani, u šetnji, u kafićima...

frane vulas
Snimio božo vukičević/cropix

Ima još torcidaša u Japanu

Ima li još navijača Hajduka u Japanu?
- Koliko znam ima još jedan, moj prijatelj. Prošle godine u ožujku smo došli u Split. Fotografirali smo se s Niksijem (nap.a. Vlašićem), Balićem i Grbićem na Poljudu. On je Shuichiro Tsuzuku, moj prijatelj Torcida Tokio, ja sam Torcida Yokohama ha, ha – rekao nam je Wada. Pokazivao nam je uz to i zajedničke fotografije s Nikolom Vlašićem, Andrijom Balićem i Ivom Grbićem.
- Mirko Filipović?
- Jako je poznat u Japanu.

Obožavam hrvatsku blitvu

Imaš li prijatelja u Splitu?
- Imam, ali moji prijatelji uglavnom uče japanski u Splitu. Studenti su, ne vole toliko nogomet. Kada sam u Splitu odem i u japanski restoran “Samuraj”. Tamo mogu s nekim pričati japanski, a hrana je odlična.
- A kakva je hrvatska hrana?
- Obožavam hrvatsku hranu, meso, ribu. Volim blitvu! Pršut je odličan, u Japanu nema ništa slično tome. Odlično je i hrvatsko pivo, vino. U Japanu kupujem Karlovačko i Pan pivo.

Kući gledam baseball i ‘bijele’ na internetu

Izuzev Hajduka u domovini Wada najviše prati baseball, u Japanu izrazito popularan.
- U Yokohami su dva jaka nogometna kluba, prvoligaš i drugoligaš. Klub za koji navijam je Yokohama Football Club, drugoligaš – rekao je Wada. Zanimljivo, iako je član njegova kluba 47- godišnji veteran Kazuyoshi Miura, bivši napadač Dinama, Wada navija za Hajduk. A Miura obara rekorde po starosti nogometaša u tako visokom rangu natjecanja.
- Kako pratiš utakmice Hajduka dok si u Japanu?
- Preko interneta.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 23FirstPrevious[1]2345678910Last