S Hajdukove strane Anello, a s Dinamove – (hajdukovac) Baturina.

Figure koje izdvajamo, koje s na svoj način označile derbi.

U najavi smo sučelili Pukštasa i Baturinu, no tragičar ove znakovite utakmice za Hajduk baš je bio drugi mladi Amerikanac – Agustin Anello.

Neka nam oprosti, ali Anello kao da je s Marsa pao, toliko pogrešaka, neforsiranih dodavanja protivniku u noge. Shvaćamo da tu nema ozlijeđenog Emira Sahitija, ali Anello je morao pokazati da je dorastao derbiju. To smo očekivali od prinove iz Belgije, kad već dobija priliku...

No, bio je impresoniran, nemoćan, što li, tek dogodilo se da su na bokovima bile dvije slabe karike Hajduka, s jedne strane već stariji Mađar Lovrencsics koji igra toplo-hladno, u Varaždinu dobar, a sad vrlo loš.

No, posebno je tragično odigrao Anello. Znate i sami, ako nas pratite da rijetko spuštamo ocjenu ispod petice, no ovo što je pokazao Anello, baš je bilo izuzetno slabo.

Leko ga je ostavio u drugom dijelu, kad je presložio formaciju i Anella gurnuo malo prema naprijed, no utakmica je već bila izgubljena, baš kao što je i predstava Anella bila već negativno upečatljiva, zapečaćena...

Anello za Hajduk, a Baturina za Dinamo. I u tom segmentu se može ogledati ova utakmica, šteta za „bijele” što je njihov nekadašnji mladić sad u Dinamu i pokazuje enormnu kvalitetu.

Baturina je igrač budućnosti. Zapravo, već sad je igrač sadašnjosti.

Anello je pak odigrao utakmicu za zaborav, možda se izvuče iz tog gliba užasnog dojma, nije Anello jedini krivac, ali bio je ogledni primjerak teškog stradavanja Hajduka u Maksimiru, taj udar Dinama u prvih deset minuta bio je nokaut od kojeg se Hajduk nije oporavio. A Anello baš zaštitni znak stradavanja.