S 40 % (22) osvojenih bodova u 18 utakmica u ovoj godini Gorica je pod Željkom Sopićem iz otpisanog stigla u status kluba koji je realno vrlo blizu ostanku u ligi. Konkurent je Šibenik, koji je prije nedjeljne utakmice u Maksimiru ostvario 29 % bodova u 16 utakmica i time se doveo u vrlo tešku poziciju. Uprava Gorice je ove zime novom treneru Sopiću osigurala 10-ak novih igrača i bitno ojačala kadar. Izbor trenera pokazao se do sada pogođen potez, pišu Sportske novosti.
Trka Gorice je brutalna jer svaki joj bod može prvoligaški život značiti. Trener Sopić, poznat po vrlo neuobičajenoj i nekonvencionalnoj retorici, ali i ponašanju, djeluje kao u ekstazi. Razumljivo je, jer pred najvažnijim je dosegom dosadašnje dvanaestgodišnje trenerske karijere, i dramatičnost borbe izuzetno troši energiju. Fizički i mentalno. No niti malo nije razumljiva skandalozna izjava koju je dao nakon utakmice u Puli.
- Glorificiramo strane trenere, a imamo 50 boljih trenera nego što rade tu (valjda u Puli, op. p.). Poms radi čuda, ovaj (valjda Garcia, op. p.) radi čuda... Ljudi, dajte se malo otrijeznite. Imamo 50 naših tenera koji ne mogu dobiti šansu, a znaju nogometa možda više od mene. Ja se danas ne bih veselio da sam pobijedio, majke mi, ovo je strašno...
Jedino strašno u ovoj priči je tako obezvrijediti kolege trenere, ničim izazvan, nakon izgubljene utakmice. Tako napasti strane trenere, u ime populističke mantre o zapostavljenosti domaćih stručnjaka, ne samo da je izrazito obezvrjeđivanje i ne respektiranje kolega, nego je i pokazatelj površnosti.
Željko Sopić, koji je kao igrač zarađivao (i) u Njemačkoj i Izraelu, a kao trener je radio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Azerbajdžanu, i trebao bi biti empatičniji prema statusu stranca, očito ne zna trendove hrvatskog nogometa. Primjerice, u deset klubova HNL-a, samo je Gonzalo Garcia stranac. Poms je bio trener Osijeka, nakon odlaska Nenada Bjelice, čiji je bio asistent. Povijest ukazuje da je u HNL-u zapravo radilo jako malo stranaca na ukupan broj stručnih era. Upravo je Osijek primjer povjerenja domaćim stručnjacima, jer jedino je Poms bio u statusu stranca, sve ostalo bili su Hrvati.
Slaven Belupo je imao sve domaće trenere, Šibenik samo dva kraća strana stolovanja Španjolaca uz sve ostale hrvatske trenere. Lokomotiva je u prvoligaškoj povijesti od 17 trenerskih epizoda imala samo jednog stranog trenera i to Ljupka Petrovića. Od 40-ak trenerskih epizoda u 30 godina HNL-a Dinamo je imao tek trojicu u statusu stranca (Ardiles, Petev, Halilhodžić). Hajduk je od 47 imenovanja imao sedam stranih stručnjaka. Rijeka je od 30 trenerskih era imala dva Slovenca (Kek, Rožman), i trenera iz BiH (Ištuk). U Istri 1961 je u 19 godina bilo 28 trenerskih imenovanja, od toga su samo trojica bili stranci, i to u eri vlasti Baskonije (Marquez, Torres i Garcia).
Dakle, HNL stručno tržište je u stvarnosti vrlo zatvoreno i favorizira hrvatske trenere. I kad se pojavi jedan kao Garcia, koji je obogatio stručnu priču, za što više nego dovoljno govore njegovi rezultati, napredovanje igrača i kritičke analize igre (hvale ga domaći treneri, posljednji u nizu upravo Sopić pred Pulu), ali i korektno ponašanje i respekt suparnika i kolega, eto onih koji će reći da on ne zna i kriv je što domaći treneri nemaju posla. Što, iz navedenih podataka, ne odgovara istini. Stvarnost je sasvim suprotna...