Sport Domaći nogomet

nepresušno vrelo

Kako god završile kvalifikacije Hrvatska je profitirala: trojica mladih lavova brzo su priskrbila pravo na dres, svaki za sebe iskazuje istinsku klasu

nepresušno vrelo

Ostala je još jedna runda u kvalifikacijskoj skupini za naše nogometne uzdanice, potreban (nam) je bod za plasman na Euro 2020., a moglo bi se i s porazom od Slovačke na Euro, kroz skupinu ili pak dodatne kvalifikacije. 

Kako god okrenuli već je sada jasno da su se trojica novih asova nametnula kroz ovaj ciklus, lani nisu bili među srebrnima što su nas oduševili na Mundijalu u Rusiji.

Nikola Vlašić, Bruno Petković i Josip Brekalo. Mogli bismo dodati i Dominika Livakovića, jer Zadranin je naslijedio Zadranina na golu, Danijel Subašić se povukao nakon Mundijala (a Lovre Kalinić je prebačen među pričuve, budući da u Aston Villi nema minutažu). Međutim, u igri u polju tri su nove vedete koje nam daju za pravo tvrditi kako je “zelena linija vatrenih” nepresušno vrelo.

Danas se mnogi pitaju što ćemo jednog dana kad prestane igrati Luka Modrić, lanjska Zlatna lopta Globusa, idu mu godine...

Međutim, vratili bismo se dva desetljeća unatrag: zar se nakon brončane medalje na Mundijalu u Francuskoj nismo pitali a što ćemo mi jadni kad nam prestanu igrati Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Aljoša Asanović...

Odgovor je jednostavan: doći će još bolji! Nakon brončanih eto i srebrnih, a tko je mogao promisliti da ćemo nakon najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva Šukera, za 20 godina imati i najboljeg igrača Mundijala, Modrića. A to je vrh, nema veće skaline.

Dakle, generacije odlaze i nove dolaze, po toj logici imamo pravo očekivati i korak više nego smo se uspeli u Rusiji. Kad-tad. Pa će tako i Modrić imat svoju dostojnu zamjenu. Vjerujmo u to, makar nam se takvo što danas ne čini realno.

No, Modrić na stranu, on je priča za sebe.

Međutim, trojica mladih lavova brzo su priskrbila pravo na dres, svaki za sebe iskazuje istinsku, iskričavu klasu. Nisu oni samo popuna, nego su – asovi. I njih su iznjedrile ove kvalifikacije, kako god se okončale:

Nikola Vlašić (22) 

Niksi bez problema istiskuje iz prve postave ili Andreja Kramarića ili Ivana Rakitića, po potrebi. Na poziciji ‘10’ ili ‘8’. Po naravi je polušpic, ofenzivac, naglašeno u veznom redu. Njegov učinak u Trnavi i sad u Cardiffu i golove što zabija o tome najbolje svjedoči. Dugo je pripreman za skok, za uzlet, a sad poput sestre Blanke lakoćom preskače jednu po jednu letvicu koja se na usponu karijere nađe pred njim.

Bruno Petković (25)

Ajme, Mario Mandžukić, srčani borac bez mane i straha, strijelac, objavio je silazak s reprezentativne scene, ovjenčan svjetskim srebrom. Tko će ga zamijenit, snebivali smo se? Istodobno, na prstima, iz Italije se u Dinamo vratio Metkovac Petković. Tko je mogao pomislit da će Bruno naprečac osvojiti i dres reprezentativnog centarfora?!

Uradio je to manirom samouvjerenog golgetera. “Vatreni” opet imaju kralja šesnaesterca, protiv Mađara u šestom nastupu upisao je već četvrti gol. Njemu su se vrata otvorila abdikacijom Super-Marija, ali i ozljedom Andreja Kramarića, a kroz njih je kročio snagom talenta i mentalne čvrstine. 

Josip Brekalo (21)

Radi se o “Čileancu”, najboljem produktu juniorske reprezentativne selekcije koja je nastupala na SP u Čileu 2015. svoga uzrasta, u doba kad se tepalo i da je “Moro novi Modrić”. No, prije svih (Moro, Sosa, Kalaica, Đurasek, Šemper, Delić...) izronio je krilni napadač Brekalo. Brzo se prodao iz Dinama u Njemačku već 2016., u Wolfsburg, a lani je debitirao i za reprezentaciju.

Puše za vrat konkurenciji na krilu (Perišić, Rebić), po potrebi ga se može preseliti i na desnog, ofenzivnog beka. Najbolja legitimacija mu je akcija kod pogotka Vlašića sad u Cardiffu. Koprodukcija mladih asova. Svaki put je već u središtu rasprave da li s njim krenuti u prvih 11 ili da ipak još malo pričeka. Jer, kao, još je mlad i ima vremena, makar ovi oko njega, Perišić i Rebić nisu još ostarili. Brekalo nadire...

A s njima trojicom profitirali smo, uz uvjerenje da nam Euro 2020. neće uteć. 

 

Pjaca nije imao sreće

Čudne su karijere, a i putevi nogometni. Zar Marko Pjaca nije bio predodređen da jednog dana bude kao Vlašić, Petković, Brekalo. I bio je. Onda je ozljeda u Estoniji ugasila svjetlo. Otvorena vrata se zatvore, baš kao što se nekim drugima zatvorena vrata otvore.

Pjaca je bio taj. Nije imao sreće. Ali, zelena linija vatrenih lansira uvijek i iznova nove snage, danas snopove reflektora uživaju Vlašić, Petković, Brekalo... 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet