Sport Dalmacija u balunu

pozvan u reprezentaciju

Dalmatinac slavonskog podrijetla žari i pali trećeligaškim travnjacima, nije napunio ni 17 godina, a zanimanje za njega iskazali su Dinamo i Hajduk

pozvan u reprezentaciju

U Stanovima se godinama kao na traci izbacuju mladi nogometaši koji onda svoju sportsku nadogradnju doživljavaju u drugim sredinama, jer uvjeti koje im nudi Zadar nisu optimalni za viši iskorak.

Dovoljno je nabrojiti “vatrenu četvorku”, srebrne sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, Luku Modrića, Šimu Vrsaljka, Danijela Subašića i Dominika Livakovića. I sve je jasno kao dan kako se u zadarskoj nogometnoj školi radi iznimno dobro. Istodobno, Zadar je u trećeligaškom razredu, međutim, Josip Stokić koji je u Vodicama zabio dva gola, okrenuo je svjetla reflektora na sebe. Još nema ni sedamnaest godina, u statusu je kadeta, ali je zakoračio u seniorske vode... 

Odakle je sve krenulo?

- Živim u gradu Pagu, gdje sam počeo trenirati, nagovorio me djed Zvonimir koji je u svojoj mladosti branio za Budućnost iz Rešetara, mjesta koje graniči s Novom Gradiškom. Najviše mogu zahvaliti njemu, jer me svakodnevno vodio na igralište, vježbao uz mene, uvodio me u nogometni svijet. I danas mi je najveća potpora, nije mu teško potegnuti s Paga kako bi mogao gledati  me dok igram – veli Josip čiji se otac rodio u Slavoniji, ali ga je posao odveo na Pag gdje radi u policijskoj postaji, i kako ističe Josip, zaljubio se u mamu Željku Visković iz Nadina...

Onda se zasigurno u kući zna zapjevati “ Tamburicu ja, mandolinu ti”!

- Slavonija je u svima nama, iako sam se rodio u Dalmaciji, u našoj ravnici imamo dosta rodbine, međusobno se posjećujemo, dakle, korijeni nisu zaboravljeni. Zanimljivo, svoj debi imao sam baš protiv Osijeka u Kup utakmici  i to neću nikad zaboraviti. Dva puta sam prošao pokraj reprezentativca Mile Škorića i činilo mi se da sam dotaknuo nebo, sve dok nije došao taj ogled s Vodicama - priča nam Josip i nastavlja:

- Jer, bila je to važna utakmica za Zadar, prvi gol završio je u gornjem desnom kutu, opalio sam s vrha šesnaesterca i priznajem  krenule su mi suze. Onda je došao i drugi, pa kad je lopta odsjela u desnom kutu, doslovce sam vrištao od radosti. O tome kako je bilo u svlačionici nakon utakmice bolje je ne pričati, pjevalo se i plesalo, svi su me grlili.

Mladome Stokiću su još prošle godine nogometni stručnjaci navijestili sjajnu karijeru. Josip je učenik trećeg razreda Turističko ugostiteljske škole u Zadru, živi u đačkom domu, jer mu je, kaže, bolje nego u stanu, sve radi društva.

Što se njegove karijere tiče, još uvijek nije siguran hoće li se razvijati kao krilni igrač ili pak kao “stroj za golove”. Njemu je bitno da igra, a odluka je na trenerima...

- U Zadar me doveo gospodin Damir Čačić, imao sam tada nepunih četrnaest godina i prema riječima struke u klubu postao sam njihov projekt. Drago mi je da su meni prepoznali, evo dobio sam i prigodu igrati u seniorima i zato me ne smeta ako me nekad treneri guraju na lijevu stranu, drugu put u “špicu” napada. Znam da se mogu odlično nositi na obje pozicije, jer se dobro snalazim u situacijama jedan na jedan – samouvjeren je Josip, koji ne krije kako je bilježnicama brojnih klupskih menadžera...

 - Ne hvalim se, međutim, zašto ne bih rekao da je još prošle godine za mene zanimanje iskazao Hajduk, tu je i Dinamo, ali i mnogi drugi. Evo, sam dobio i poziv u reprezentaciju U- 17, kod izbornika Tomislava Rukavine. Ali sam čvrsto na zemlji, svjestan kako je put do izvrsnog nogometaša posut trnjem. Ono što mi je bitno jeste to da nogomet vidim kao zabavu i zato mi nije teško trenirati čak i tri puta dnevno. Trenutno uz kadetske i seniorske treninge radim individualno s trenerom Juricom Čirjakom s kojim se odlično slažem, kao i svim trenerima u Zadru. Svatko od njih zaslužan je za moj nogometni  mozaik kojeg valja svakodnevno nadograđivati – zaključio je Josip, kod kojeg je primjetno koliko je siguran u sebe.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Dalmacija u balunu