StoryEditor
Borilački sportovipriče sa zapadne

Đirada sa Lucijom Zaninović: Broncu u Londonu sam osvojila kad je u meni proradio dišpet

18. srpnja 2021. - 21:40

Na sami spomen Olimpijskih igara Lucija Zaninović zasja. Licem joj se raširi prekrasan osmijeh, a mislima zakotrljaju uspomene.

Kako i neće kada je 2012. godine u Londonu osvojila brončanu medalju i time pridonijela uistinu impresivnom nizu splitskih sportaš(ic)a koji se mogu podičiti olimpijskim odličjem.

Prisjećajući se svoje bogate karijere u kojoj je između ostalog tri puta postala prvakinja Europe (St. Peterburg 2010., Manchester 2012. i Baku 2014.) te osvojila svjetsku broncu u Puebli 2013., naša slavna taekwondoašica priznaje da joj se iz ove perspektive čini kao da pričamo o nečijem tuđem životu, a ne o njezinom. Danas je u drukčijoj ulozi, s 34 godine supruga je i majka dvoje djece, ali joj je bilo lijepo ovom prilikom sjetiti se svojih dana na tatamiju i prekopati malo po uspomenama.

Nije nikakvo iznenađenje što joj je prva asocijacija na Olimpijske igre upravo ta bronca iz Londona prije devet godina.

- To je bio osjećaj koji sam sanjala cijeli život, još otkako sam bila dijete htjela sam to ostvariti. Sjećam se čak i one glazbe koja je išla u pozadini kad smo se penjali na postolje. Da ste me tada pitali, naravno da sam nakon Londona htjela i bolji rezultat, veće postolje, ali sad nakon ovoliko godina svjesna sam da sam napravila veliku stvar. Uz rođenje moje djece to mi je najljepša stvar u životu - rekla nam je Lucija tijekom naše đirade Zapadnom obalom u Splitu, uz blizanku Anu prva velika zvijezda sada već slavnog Taekwondo kluba Marjan. Iz obiteljskog doma na Bačvicama njih su dvije izrasle u splitske sportske heroine koje su prokrčile put svojim nasljednicima i nasljednicama iz kluba.

‘Tomas me spasio’

Kako to često biva u životu sportaša, prije radosti i sreće na putu do olimpijske bronce u kategoriji do 49 kilograma Luce je doživjela tugu i razočaranje. I to na istom turniru. Dobro se sjeća svega.

- U polufinalu sam izgubila od favorizirane Kineskinje (op.a. Wu Jingyu), iako sam se baš nadala pobjedi. U tom trenutku znala sam da imam još jednu šansu za odličje kroz repesaž, tako to ide na olimpijskom turniru kad izgubiš polufinale, ali sam bila potpuno emocionalno potrošena. Ipak, uz pomoć trenera Tonija Tomasa uspjela sam se izdignuti iz te emocionalne praznine i taj isti dan se popeti na tatami i osvojiti broncu.

Slavlje, koje je započelo istog dana u Londonu, nastavilo se po povratku kući u Split. S danas nažalost pokojnim ocem Marinkom, mamom Anom, sestrom Anom te braćom Tomislavom, Marinom i Ivanom. Baš je Ivan, Lucijin i Anin blizanac (rođeni su kao trojke), bio toliko nervozan gledajući Lucijine mečeve iz Londona da je morao izaći iz kuće. Trčao je i šetao po Marjanu, a od silnog uzbuđenja iz kuće su mu zaboravili javiti da je Lucija osvojila medalju pa je to doznao od prijatelja koji su ga počeli zivkati. Nije ni Ana u Londonu mogla gledati, ona se probudila sat vremena nakon što je završio sestrin meč i tek onda nazvala kući. Valjda je sve moralo biti baš tako da se dogodi medalja.

Feštalo se danima

- Slavili smo u Londonu s kolegama olimpijcima, a na tribinama je bilo dosta naših prijatelja iz kluba, kolega i navijača. Mali dio tribine bio je samo naš i njihova mi je podrška puno značila za vrijeme natjecanja. Bilo je predivno proveseliti se s njima i zapjevati nakon što sam osvojila medalju. Feštu smo nastavili i doma, trajalo je to par dana. Bilo je nezaboravno - s radošću se prisjetila Lucija.

Iskustvo iz Rio de Janeira 2016. nije joj bilo jednako dobro. Ispala je u četvrtfinalu od Francuskinje Yasmine Aziez i ispostavilo se da joj je to bio posljednji nastup u karijeri. Nakon toga posvetila se stvaranju obitelji. Već u jesen 2017. suprugu Nalu Kuzmaniću rodila je sina Ervina i tako otvorila novo životno poglavlje naziva “majčinstvo”. U srpnju prošle godine na svijet je donijela i curicu Marinu.

- Da, Rio je već bolnija priča za mene - malo se zamislila.

- Nisam očekivala taj poraz. Mislila sam da će bolje završiti jer sam mogla puno više. Žao mi je što sam karijeru završila s takvim rezultatom. No bilo je u Riju i lijepih uspomena i bodrenja drugih naših sportaša, tako da nije sve bilo tako crno - okrenula je Lucija na pozitivu.

U Londonu i Riju uvjerila se koliko su olimpijski turniri specifični i nepredvidivi, a koliko se uloge favorita i autsajdera ponekad mogu totalno ispremiješati. U četiri godine imaš samo jednu šansu i moraš je iskoristiti najbolje što možeš, no to ne ovisi samo o tebi, već i o suparnicima i još koječemu.

- Možete se spremiti najbolje što možete, ali nema favorita - smatra Zaninović.

- Turnir se održava svake četiri godine, toliko se emocija i misli skupi, usmjeri na jedno natjecanje. Nekad i kad misliš da si fizički najspremniji, iznevjeri te glava, ili obratno. Olimpijske igre su trenutak inspiracije, to su igre iznenađenja - pričala nam je Lucija koračajući između ploča posvećenih splitskim olimpijcima na Zapadnoj obali. Među njima je, dakako, i ploča s njezinim imenom. Lucija Zaninović, brončana medalja, London 2012. Tako će ostati vječno zapisano.

Teško je proniknuti u tajnu uspjeha splitskih sportaša i sportašica na međunarodnoj razini. Nitko ne može ponuditi točno objašnjenje zašto je tome tako, ali ‘ajmo biti iskreni pa reći da - to nije ni važno. Ni ne treba nam nikakvo stručno, znanstveno objašnjenje. Samo neka se nastavi tako! Evo što Lucija misli na tu temu:

- Bit će da je to do dobrih gena, našeg dišpeta i splitskog mentaliteta zbog čega uvijek želimo pokazati da smo najbolji. Zato mi je danas velika čast što se i moje ime našlo na jednoj od ploča na Zapadnoj obali - priznala je Lucija i za kraj poentirala:

- Split je idealan grad za odgojiti “glavu” sportaša jer ti ovdje nitko nikad neće dati da “poletiš” i budeš visoko, uvijek će te malo prizemljiti i reći da možeš još bolje i još više. Ovo je idealna sredina za svakog sportaša da ostvari najbolje što može.

Lucijina riznica medalja


- bronca Olimpijske igre London 2012. - bronca Svjetsko prvenstvo Puebla 2013. - zlato Europsko prvenstvo St. Peterburg 2010. - zlato EP Manchester 2012. - zlato EP Baku 2014. - bronca EP Montreux 2016. - bronca Europske igre Baku 2015. - srebro Univerzijada Gwangju 2015. - bronca EP olimpijskih kategorija Nalčik 2015.
 

item - id = 1113643
related id = 0 -> 1115518
related id = 1 -> 1115354
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. rujan 2021 16:46