Bezbroj taksija raznih registracija, taksisti i takstistice svih generacija, stranaca ko u priči u svim smjerovima, teški kamioni, kombiji, motori, skuteri, romobili, "Prometova" sedmica, pa osamnaestica, autobus Promet Makarska, pa iza njega onaj otvoreni za turiste šta razgledavaju grad....Sve to 'mili', sporovozno, ove subote ujutro na plus 35 u one dvije otvorene trake koje vode od Pazara do Trajektne luke.
Čini se nemoguća misija proći taj čep, no nekako, uz puno minuta i znoja na čelu, prođe se i to.
- Da nekom zatreba hitna, trebali bi poslat helikopter. Bilo bi dobro da hitna dežura tu - kaže kolega Duje Klarić i ima pravo jer za hitni slučaj teško bi se moglo i morskim putem s obzirom na to da je pomorski putnički promet također u punom pogonu.
Sav taj promet svim silama se trudi držati pod kontrolom desetak bobija, mlade cure i momci, sezonci koji su odabrali ovakvu vrstu posla na vrelom asfaltu umjesto da se kupaju i spavaju do podne. Svaka čast našoj dici.
- Situacija vam je takva da nas niko ne sluša. Svi rade po svome. Vruće im je, nervozni su. Svima se žuri, a svi dolaze u zadnji čas. Najgore je šta nisu pristojni prema nama. Beštimaju. Naši, a ko će - iskreno će nam dvije cure u bijelom.
Dođe i njima da otvore dušu, makar novinarima. Od sedam ujutro su tu, rade za 30 kuna po satu, a zaslužile su svaku kunu. I više od toga. Jedna od njih ima kapu za sunce, druga nema.
- Pa di ti je kapa? Udrit će ti sunce u glavu - brinemo se.
- Ukrali mi je! Kradu sve, čak i boce za vodu. Al izdržavamo - hrabro će ova djevojka nastavljajući se "boriti" sa sve većim pritiskom vozača koji su ovaj prvi vikend u srpnju odlučili promijeniti lokaciju.
U trajektnoj luci također gužva. Stiže jedan trajekt, kreće drugi, stivaduri usmjeravaju putnike, a oni šta čekaju svoj trajekt, hvataju ono malo hlada pred zgradom "Jadrolinije" ispred koje se jedva prolazi od pustih bagaja.
Zovemo našu dragu sugovornicu Jelenu Ivulić, koordinatoricu iz "Jadrolinije" koja nas dočekuje s osmijehom na licu kao da ide na godišnji umjesto da otprati 40-ak polazaka trajekata i katamarana ove subote. Čitava trajektna luka već nekoliko dana radi 24 sata tako da su spremni na sve.
- Od ranih jutarnjih sati nam je šušur. Preko 62 tisuće putnika i preko 13 tisuća vozila očekujemo ovaj vikend. Nastavljamo odličan niz još od lipnja. Jučer smo startali s punim kapacitetom plovidbenog reda, pa za Supetar umjesto 12 linija ide njih 14. Jučer smo imali pritisak pa smo uveli i dodatni, 15. polazak.
Inače, jutarnji trajekti za Vis, Stari Grad, Vela Luku su rasprodani. Sve je dupkom popunjeno, I Šolta je isto odlična, tako da se nemamo za što žalit. Odlično, ukratko - kaže nam Ivulić nabrajajući tko su putnici na Jadrolinijim trajektima: Slovenci, Česi, Poljaci, Njemci, naši...
Zanima nas funkcionira li sve unutar same luke:
- Stivadori, Lučka uprava i mi...sve je to jedna velika obitelj. A ti momci, oni su mađioničari za složit auta. Trudimo se svi maksimalno - veli kolegijalno.
Prebacujemo se na Autobusni kolodvor gdje vlada također velika gužva. Tamo je glavni Đorđe Paro, voditelj prodaje.
- Kada završi sezona, zbrajat ćemo promet i rezultate. Nije to ko nekad za Zagreb što je bilo prije par godina, ali ima putnika. Vidite i sami da je gužva. Lito je - kaže nam.
Pitamo ga o ideji izmještanja autobusnog kolovora.
- Meni to nije dobra ideja jer putnici ovdje imaju sva tri prijevoza na jednom mistu, u radijusu od 100 metara su i trajekt i vlak i autobus. Problem su pristupne ceste, ali to treba rješit. Rješenja imamo ali se ništa ne poduzima već dugo. Vidite koliko je napuštenih objekata i nerješenih vlasničkih pitanja poput "Jadranribolova", "Emone", "Bodula", "Dalmacijavina"...Ali stvari se ne miču - kritičan je Paro.
Malo dalje na klupici sjede splitski taksisti, uvijek susretljivi za razgovor dok čekaju putnike. Prvo se šale na svoj račun, a onda počinju biti ozbiljni:
- Ovaj posal više nema veze s ičim. Kome god padne na pamet, stavi reklamu i vozi po svom cjeniku. Nema inspekcija, dozvola, ništa. Kad krene lito, na tisuće njih navali na Split da bi zarađivalo. A nema tu zarade!... A gužve koje stvaraju u prometu su posebna priča. Užas!
O lopovluku i naplati neću ni govorit šta država tolerira...Mogu stavit da mi je kilometar tisuću kuna, a država smatra da nisam lopov. Totalni je kaos - potužio nam se Mate Roguljić, taksist s 30 godina staža, prilično revoltiran na sve skupa. Još ga je autobus rano ujutro udario u auto prilikom manevriranja.
- Nikad mi nije bilo gadljivije radit nego sada - dodaje šjor Mate.
Njegovi kolege pričaju nam kako taksiranje postaje nemoguća misija zbog silne nelojalne konkurencije koja u Split stiže sa svih strana. Procjena je da ih je sada oko 3000 u gradu. Cijene se kreiraju proizvoljno, a nitko to ne kontrolira.
- Niko vam nije zadovoljan. Ovo je jedini posal di ne triba natječaj, ni veza, ni škola, ni liječnički tako da možete vozit putnike i ako ste psihički bolesnik ili narkoman - kaže nam jedan od splitskih takstista
Kako su cijene na relaciji Split-Zračna luka vječna tema, pitamo najupućenije o kojem iznosu se radi:
- Realno, 350 kuna. Al pojednici naplaćuju po 800, tisuću...Evo sinoć je Uber u 22 sata malim autom koštao 620 do Resnika...Treba pod hitno Grad uzet ovo taxi prijevoz pod svoje i uvest red.
A putnici?....Loši, loši! Sve sama mlađarija, polugola. Imamo više novaca od njih. Otiđite navečer do Prime...Imat ćete šta vidit...Žalosno je što se svašta dopušta u srcu Splita - kažu nam taksisti koje ostavljamo u njihovoj jadikovci. Al imaju pravo. Kaos je da ne može biti gori. Ili može?