StoryEditorOCM
Split70 GODINA TORCIDE

Tonći Prlac Prle u knjizi urnebesnih priča o staroj gardi sa ‘sjevera‘: Supertifo je torcidaše iz 80-ih proglasio najopasnijim navijačima u Europi

4. listopada 2020. - 12:49

Nije novinar ni pisac, a opet - "ima olova na prstima". Tonći Prlac - Prle, dite Radunice, jedan od najpoznatijih torcidaša ikada, alfa i omega navijača Hajduka iz osamdesetih, autor je knjige za koju će se publika naprosto otimati. Ovaj će libar završiti u svim zakutcima svijeta, gdje god ima odanih hajdukovaca: po Europi i Amerikama, Australiji. Naručivat će opaljenu Prlinu knjigu naši iz dijaspore, pomorci, bivši igrači Hajduka, a njih ima na svim meridijanima i paralelama, zreli ljudi, ali i dica, mladost koja će čitati o vremenu "kad su i pape i dida, bili Torcida".

Saznat će od A do Ž kako se onda putovalo i ludovalo na gostovanjima, gdje su i kada udareni temelji Hajdukovoj navijačkoj vojsci i pod čijim je sve zapovjedništvom plovio bili brod nošen burom decibela sa Sjevera, zašto se tom činjenicom bavila čak i tajna policija.

A, to je "olovo" iz prve rečenice, Prli, bivšem štampaduru "Slobodne" - u krvi. O toj strasti svjedoče tisuće novinskih članaka koje je izrezao o Hajduku i Torcidi, i isto toliko fotografija koje je snimio na Sjeveru, među svojima, među ekipom iz osamdesetih prošlih godina koja je na Poljudu uskrsnula Torcidu, generaciji rođenoj šezdesetih, dok se još igralo na Starom placu.

Fanatični navijač, kolekcionar, (su)organizator Torcidinih gostovanja, kreator bakljada, koreografija..., uspio je što bi malo kome pošlo za rukom: u prvom licu jednine, "sa štange", napisati sve najvažnije o nastajanju navijačke grupe koju su milicija i UDBA-a tretirale kao terorističku organizaciju, a mladost ju je obožavala; jer bi se, kad bi igrao Hajduk, cili Split i Dalmacija okupili oko Priline lude ekipe na poljudskom Stajanju sjever, pa zaorili "Idemo u Beograd, idemo u Beograd" da bi vam se svaka dlaka nakostriješila.

Tonći Prlac je zapravo prvi navijač koji stvarno nešto znači u tim krugovima, koji je ovjekovječio svoje uspomene tako realistično, a opet filmski, da se ne bih čudio da ova knjiga postane predložak igranog filma o Torcidi, što bi bila prava stvar za njenih velikih i okruglih sedamdeset ljeta.

image
Detalj s nedavne promocije knjige
Vladimir Dugandžić/Cropix

Suze radosnice

Ponovimo; da se zapamti, ovo je prvi put da netko od istaknutih članova Torcide, iz njene najuže jezgre, vjerodostojno piše o putešestvijama splitskih navijača diljem Jugoslavije i Europe uz čiju je podršku Hajduk u to vrijeme harao i dospjevao daleko, među najbolje, najveće, a od samog ga je vrha uvijek dijelio onaj jedan fatalni gol. Netko tko je upoznat i s najmanjim detaljima iz Torcidine povijesti, i s onim što se smjelo i nije objaviti u konvencionalnim medijima, s onim što nije bilo za svačije oči i uši.
Pisana pitko, slengom, u dijalektu, jezikom kakvim se govorilo osamdesetih, cijela knjiga "Vaša vira, vaš spas" - može se stati u onu "ludilo, brale". Na trenutke se toliko smijete "da vas drob zaboli i krenu suze radosnice", da bi vas samo koju stranicu dalje, ako ste stariji od četrdeset, preplavio val nostalgije za neponovljivim partijama na Poljudu i bravurama Blaža Sliškovića kojem je cijeli stadion skandirao "doktore, doktore".

A Prle i ekipa s Pitara, s Rive, iz Radunice, bili su doktori, pače, specijalisti za "grafitiranje i demoliranje, "atletiku" i pirotehniku", kad bi ih gonila narodna milicija dok su stvarali najrespektabilniju i najorganiziraniju navijačku skupinu u Jugoslaviji, o kojoj će popularni "Supertifo", nakon slučaja suzavac pisati kao najopasnijoj huliganskoj skupini na jugoistoku Europe od koje, nije fraza, drhte protivnički navijači.

Iz malog Splita, s tom i takvom rokerskom Torcidom, nije bilo nemoguće organizirati "desant na Beograd", jer hajdučka se armija formirala pred svaku važnu utakmicu u svim republikama "eseferjota", pa kad bi Torcida zaorila na Marakani i stadionu JNA, djelovalo bi kao da u gradu pod Marjanom žive milijuni, kao da se radi o megalopolisu, a ne o Velom mistu. A, baš taj mentalitet mista, stare Dalmacije, ćuti se u Tonćijevoj knjizi, jer iz stranice na stranicu slažu se baze i smijenjue galerija likova koja će ući u povijest grada: Kula, Vele Baković, Ušo, Armanda, Raso, Ićo Purger, Parangal, Šure, Trepča, Stipe Valenta..., stotine aktera torcidine povijesti defilira knjigom koja na okruglu, sedamdesetu obljetnicu ove navijačke grupe, koja će ući u dio memorije HNK Hajduka, ali i Splita i Dalmacije, i svim budućim kroničarima najsportskijeg grada na svitu poslužiti kao putokaz ili kamen međaš povijesti kluba; jer Prle i ekipa su se iskrcali na Sjever uoči Mediteranskih igara da bi njime suvereno vladali do raspada Jugoslavije, nakon čega će šalove i zastave zamijeniti puškama u borbi za samostalnu Hrvatsku.

image
Tonči Prlac
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. rujan 2023 21:30