Bilo ljeto ili zima, orilo-gorilo, oni su svake nedjelje na istom mjestu. Pa bila to, kao što je danas, i izborna nedjelja. Prostru svoje stvari po podu, na vrh Pazara, preko puta Realke i čekaju kupce. Tamo je splitski Hrelić.
Nude svega i svačega: od starih ženskih štikli, preko lonaca i poklopaca, toplih čarapa, rukotovorina, putnih torbi, posuda za kruh, miksera, stare odjeće.
Uglavnom su to stariji i sredovječni ljudi, manje je žena nego muškaraca i, čini nam se, i nemaju neki promet. Nisu od velikih riječi i izbjegavaju snimanje.
- Ne smetamo nikome, malo se podružimo i ako zaradimo koju kunu, idemo doma veseli. Nismo nikome ukrali - prokomentirala nam je jedna prodavačica.
Kako se zove?
- A šta će ti moje ime. Radije kupi štagod...
Dobro žena i govori. A cijene? Simbo...