StoryEditor
Splitkorona brojke

Split nije najgori, ali sad se o tome šuti. Dalmatince se krivilo za neodgovorno ponašanje, a kad je dogorilo do Gornjeg grada, diže se panika

17. listopada 2020. - 20:15
Splitska jučerašnja razglednicaBožidar Vukičević/Cropix

"Pa dobro, Dalmoši, što je to s vama? Što vam se to događa", zabrinuto su nas onomad pitali kolege, prijatelji i mediji s kontinenta, a posebno iz glavnoga grada.

Bilo je to krajem kolovoza i početkom rujna kad su nam brojke dnevno pozitivnih kovidara skakale do neba. "Nebo" je tada bilo pedesetak, šezdesetak zaraženih dnevno, od čega bi se dvadeset, trideset odnosilo na Split. Nismo imali pravi odgovor, i sami smo bili svjesni da smo u banani, završili smo kao regija na njemačkoj crnoj listi, a crnili su nas i naši.

Kao da je cilj bio prikazati da je Split svjetski epicentar novog virusa.

Bilo nas je, priznajmo, malo stid, ali kako i moji poznanici (popularni kontakti) i ja spadamo u grupu onih koji su oprezni (ne i histerični) pa su nam ruke stalno pod sapunom, toplom vodom i alkoholom, ne zalazimo na korona-partyje i ne dotičemo se već mjesecima - bilo je teško prodrijeti u bit; zbog čega baš naše statistike luduju, a drugi su tako dobri.

Neugodno je bilo gledati čistunicu, discipliniranu Istru, s dvoje, troje, jednim pozitivnim dnevno. Jesmo li toliki šporkačuni, jesmo li toliko nemarni, da se virus možda ne prenosi morem? A kanonada s kontinenta svakodnevno nas je zasipala, i to prekomjerno.

Naslov za naslovom

"Činjenica je da se Dalmatinci najgore nose s koronom", jedan je od naslova od prije nekoliko tjedana.

Kako bi se dokazalo da je Split najgori kurbin sin, pod "Splitom" su se u nacionalnim medijskim izvještajima zbrajale nemoguće kombinacije. Tako bi se ispod naslova "U Splitu 110 zaraženih" u Split kontalo i Splitsko-dalmatinsku županiju, i srednju Dalmaciju, u jednom trenutku i cijelu Dalmaciju, sve moguće geografske širine i daljine, kako bi se strijela ostatka nacije odapela u splitske prsi.

Ma znamo mi da nismo baš pri sebi, da nismo ni naročito disciplinirani, ali ipak ni u jednom trenutku nismo prosvjedovali, nismo pitali: "Dobro, zbog čega nam to radite?!"

U izvještajima je Zagreb uvijek bio grad Zagreb, Rijeka grad Rijeka i Osijek grad Osijek. Samo je Split bio gotovo polovica Hrvatske.

Možda nam je to, nekako u dubini, i laskalo, ipak smo mi nama centar svita, pa piši, brate, i zbrajaj pod to šta ti drago. Tko je želio znati cijelu istinu, trebao se malko potruditi pa u županijskim izvještajima naći da je u Splitu puno manje oboljelih nego što se izvikuje na sva usta.

Nije bilo ugodno pratiti kako nam vodostaj oboljelih i samoizoliranih raste, nije bilo nimalo ponosno predvoditi kolonu s crnim barjakom, ali primijetit ćete, nismo kukali. Mučali smo i pokrili se ušima.

Dani su tekli, nismo se ponašali nešto drugačije nego inače, a splitske i dalmatinske brojke počele su padati, dok su na kontinentu, predvođenim Zagrebom, počele skakati.

Politika je tada postala drugačija. Dok se Dalmatince optuživalo kao neodgovorne tovare, na kontinentalce se gleda kao na žrtve. Dapače, pokušalo se i s pričom kako im je broj zaraženih planuo kad su u Zagreb stigli studenti s juga i donijeli u kuferima koronu, koje, eto, kod njih nije bilo dotad. Ali ta se oblanda brzo ugasila.

Urbana ZG mladež

Pavle Kalinić, zagrebački ministar obrane, ničim izazvan, natezao je tezu kako je 50 oboljelih u Splitu jednako kao tisuću zaraženih u Zagrebu. Prizore krcatih klubova u metropoli naziva se "nepotrebnim luksuzom". Da se tkogod ne uvrijedi. Masovna okupljanja kraj nacionalnog kazališta, začinjena pijankama, tučnjavama i riganjem, "nužna su zabava urbane mladeži".

Sad kad je dogorilo do Gornjega grada, diže se panika. Zaziva se proglašenje izvanrednog stanja. Kukaj i plači.

Na jučerašnji dan, koji je izgleda tek početak tsunamija koji će inficirati i nas kao i cijelu Europu, u Zagrebu gradu bio je 231 pozitivni, a u Splitu gradu 32 zaražena.

Bilo bi užasno radovati se tuđoj nesreći i trenutno od novog koronavirusa nema većega gropa za cijeli svijet. A tek smo na početku. Stoga, Dalmatinci, držite se uspravno i ponosno. Perite se i maškarajite. Ne slušajte lunatike koji vas uvjeravaju kako je korona mačji kašalj. Ko živ, ko mrtav, ali pate svi, to je njezino zlo.

I ne zaboravite kako se već sutra sve ovo što gledate u Zagrebu može dogoditi i nama!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 20:24