Pisali smo nekidan o noćnoj mori koji proživljavaju stanovnici nebodera na splitskim Plokitama, otkad su im se iz jednog stana počele širiti stjenice zgradom. Kažu, i to je cijena turizma u Splitu. Kad pate Parižani, što ne bi i mi...
No, nisu stjenice nova pojava u Splitu, pa je tako za Dalmacijadanas svoju borbu s ovim krvopijama ispričao čovjek kojega su namučile prije nekoliko godina.
- Otišli smo živjeti na područje Skalica, unajmili stan, da bi nakon jedno mjesec dana shvatili da je sve puno stjenica! Trebalo nam je neko vrijeme da shvatimo o čemu je uopće riječ, a tek onda su započeli pravi problemi. Za početak, gotovo nas se odrekla najbliža rodbina, praktički su nam zabranili smještaj dok se ne riješimo stjenica! Tako smo nekoliko dana morali živjeti u stanu punom tih malih insekata kojih se jako, jako teško riješiti. Uglavnom zbog toga i zavlada konsternacija kod ljudi. Mi smo odmah kontaktirali ljude koji se bave uništavanjem nametnika, i iako su nam odmah pomogli, kazali su nam da čak i prašenje otrovima ne mora biti sto posto učinkovito jer se stjenice znaju zavući u parket, ormare, najudaljenije rupice u stanu. Dodatno je problem što su u stanju hibernirati puno mjeseci, dakle uopće ne izlaziti iz svojih skrovišta te se aktivirati tek kad prođe opasnost odnosno kad se pojave ljudi kao njihova omiljena hrana... - prepričao im je sugovornik nevolju kroz koju je prolazio s djevojkom.
- Morali smo osmisliti pravi ratni plan! Dosta stvari smo morali baciti, a druge smo dekontaminirali različitim postupcima – kako stjenice ugibaju na višim temperaturama od preko 40-ak stupnjeva Celzijusovih, dobar dio metoda je uključivao fen i vrećice ili nekakve kontejnere u koje smo ubacivali odjeću ili slične sumnjive predmete. Onda bi u takve ‘kontejnere‘ upuhivali vrući zrak iz fena i to se pokazalo dosta uspješno. Parni čistač se također pokazao dosta efikasan za veće površine. Oformili smo svojevrsnu pretprostoriju u kojoj se obavljalo čišćenje. Također smo našli ‘narodne‘ metode utvrđivanja prisutnosti stjenica. Jer one izlaze gotovo isključivo noću, ako ih vidite po danu to znači da ste u veeeelikom problemu... - ispričao je za Dalmacijudanas.
Pretražujući Internet našao je nekoliko kvalitetnih znanstvenih stranica o kontroli, suzbijanju i uklanjanju stjenica po kojima su postupali, a i dan-danas koriste neke od tih ‘trikova‘ bilo kako bi otkrili prisutnost stjenica bilo za preventivno čišćenje odjeće. Kako stjenice privlači CO2, jedna od klopki je bila da se 2,5 litara vode pomiješa s 35 grama kvasca te 500 grama šećera. Kombinacija se puni u boce (mora se ostaviti dio boce prazan zbog ekspanzije otopine), na čepovima se naprave rupe te se boce postave u posude ili zdjele sa što okomitijim, skliskim unutrašnjim stranicama, a izvana se zalijepi selotejp koji ‘glumi‘ rampu za stjenice. Dodaje i kako je dobar dio predmeta iz ‘zaraženog‘ stana držao gotovo dvije godine u zapečaćenim vrećama kako bi bili sigurni da bedbugs nisu preživjele.
