Jeste li ikad jedva dočekali doći kući nakon napornog radnog dana? Zasigurno da. No, koliko puta ste razmišljali o onima koji su gladni, bez krova nad glavom i bez podrške? Nažalost, takvih u Hrvatskoj ima puno.
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana beskućništva, 10. listopada, u sklopu projekta „Razgovor s potpisom“ organizirana je tematska tribina u dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića. Održana je rasprava o neprimjerenom socijalnom statusu ranjivih skupina naših sugrađana, od čega nema imunosti ni zaštite u današnjem dehumaniziranom društvu.
Odazvali su se voditelji udruge i prihvatilišta za beskućnike Most, voditeljica udruge Bijeli krug, Ured pučke pravobraniteljice, voditelji Upravnih odjela socijalne skrbi Grada Splita i SDŽ-a, članovi Socijalnog vijeća i profesorica sociologije s Filozofskog fakulteta.
Moderatorica rasprave bila je Rada Veštić, vanjska suradnica GKMM-a i civilna aktivistica koja je održala uvodnu riječ.
- Puno je problema koji bivaju ignorirani. Puno je potrebitih, no često podrška ostaje na verbalnoj razini. Oni potrebiti postanu "slučajevi", ne znaju se sami braniti, nemaju za skupe odvjetnike, svi peru ruke i prebacuju odgovornost. Institucije su limitirane od strane sustava, a ljudi kojima je potrebna pomoć osjećaju beznađe, samoću, odbačeni su od strane društva i suočeni s mnoštvom predrasuda - poručila je.
Istaknula je kako se beskućnike u društvu obično smatra osobno odgovornima za svoj status, no to ne mora (i često nije) tako. Svaka situacija je, kaže, drugačija, a događa se da oni koji su živjeli u stanu 30 godina budu izbačeni ili da oboje bračnih partnera bude teško bolesno te ne mogu plaćati najamninu i sl.
Ljudi često donose sudove bez da su uopće upućeni u određeni slučaj stoga su beskućnici marginalizani, osjećaju samoću, odbačenost, strah i bezvrijednost.
Đordana Barbarić, predsjednica udruge MoSt, skrenula je pažnju da predrasude vode prema često diskriminaciji, ksenofobiji, homofobiji, seksimu, rasizmu i dr., a sve to se može svesti pod isti nazivnik - nepravda.
- Teško je priznati da problem postoji i da su ljudi na ulici. Ljudi obično beskućnike zamišljaju kao one u američkim filmovima, no to nije tako. Od Grada smo prije 14 godina dobili prostor od 90 kvadrata koji ima 12 kreveta i zahvaljujući tome možemo pružiti pomoć onima kojima je potrebna, ono bazično i osnovno. No, činjenica je da sustav ne zna što s njima. Otvorili smo pandorinu kutiju... - kaže.
Skrenula je pažnju na pojam novog siromaštva i na one koji su najranjivija skupina u društvu - djeca.
- Često niz faktora utječe na to da osoba postane beskućnik. Recimo, događa se da firme nestanu preko noći, ljudi izgube posao. Osobe su dugotrajno nezaposlene, ne mogu pronaći posao, a dolazi do socijalne isključenosti, ali i ekonomske, kulturne... Kašnjenje s plaćenjem računa, nemogućnost da se s obitelji ode na odmor sedam dana, nemogućnost plaćanja nepredviđenih troškova, troškova grijanja, TV, telefona... - objašnjava kako institucije mjere razinu siromaštva te istaknula kako je važno to preventirati.
- Obrazovanje je ključno u prevenciji siromaštva, odnosno poticanje djece i mladih da ulažu u sebe, u svoje znanje i vještine.
Ipak, izrazila je svoje zadovoljstvo dosadašnjim radom Grada Splita te skrenula pažnju na činjenicu da je Mreža socijalnih samoposluga počela upravo tu, a danas postoji diljem Hrvatske. Nije sve samo na socijali... - poručila je.
No, prostora za poboljšanje sustava, naravno, ima, a istaknula ih je Klaudija Brkić, Savjetnica Pučke pravobraniteljice i njezine zamjenice koja se ovom skupu pridružila iz Zagreba.
- Problem je, primjerice, što se ne zna stvaran broj beskućnika stoga je teško raditi planove i strategije. Hrvatska nema stambenu strategiju, stanovi bi trebali biti priuštivi, a to je državna briga. Zdravstvena zaštita i osiguranje ljudi koji nemaju prebivalište nije moguća, a kriminalizacija siromaštva također komplicira situaciju onima koji su već dovoljno ugroženi. Saboru šaljemo godišnje izvješće i institucijama šaljemo preporuke, prijedloge, upozorenja kako bi pružili zaštitu onima kojima je potrebna - kaže Klaudija.
Damir Barbir, predsjenik Socijalnog vijeća Grada Splita, izrazio je zadovoljstvom ovom tribinom.
- Važno je da se održavaju ovakvi događaji jer kroz njih učimo, širimo svijest i onda znamo kako si međusobno možemo pomoći. Komunikacijom širimo znanje i lakše dolazimo do zajedničkog rješenja. Govorili smo da smo bolji nego SAD gdje dobiju otkaz, pa za dva dana završe na ulici, ali nismo ni mi daleko - poručio je.
U raspravi se govorilo o mnoštvu scenarija s kojima se beskućnici suočavaju, kakve im se sve nezamislive prepreke događaju, ali najvažnija je, svi se slažu - prevencija. Zaštita podstanara, razvoj stambene strategija, olakšavanje potrage za smještajem mladima, studentima i znantvenicima samo su neki od prijedloga koji odgovaraju na pitanje što se može poduzeti onda kada empatija nije dovoljna.
- Trebamo raditi malo više nego što trebamo ili možemo i tada će nam biti svima bolje! - završna je misao Damira.
Upravo zahvaljujući ovakvim događajima širi se svijest o beskućništvu i siromaštvu. Moć znanja, edukacije i razmjena iskustava je ono što na koncu dovodi do napretka društva.