Kako bi se zaobišao - kao što se to već sa zakonima čini - novi Zakon o trgovini koji brani rad (pojedinim) nedjeljama i blagdanima, neki hrvatski gradovi su proglasili "sajamske dane" i tako omogućili "kioscima, štandovima i sličnom” prodaju od osam do ponoći na te problematične datume.
Splićanima ovo izigravanje pravnih propisa nije trebalo naročito tumačiti, pošto je njihov gradonačelnik Ivica Puljak već - sa carskog trga na Peristilu - demonstrirao ubri et orbi kako se legalist može biti i kada se od legisa radi švicarski sir.
Naime, iako je dekretom zabranio splitskim kafićima držati zvučnike na štekatu, proglašavanjem manifestacije "Nocturno na Peristilu" je splitski čelnik ekskulpirao kavanu i restoran “Lvxor” od ovakvih sveopćih zabrana i podario mu dodatne decibele u noćima od travnja do listopada.
Sada se pak poteštat svoju moć anesteziranja (nacionalnih) zakonskih akata smilovao proširiti na ipak nešto više od jednog subjekta. Naime, njegova providenca se ovih dana dobacila do svih općinskih kioska i štandova čiji su korisnici, tom milošću, mogli ne provoditi blagdan milostive Velike Gospe sa svojim bližnjima.
Ali mnogi (to) radili - nisu.
No, pravnim začkoljicama unatoč, dana 15. kolovoza 2023. godine - tijekom nimalo tradicionalnih splitskih sajamskih dana - su pazarić na Plokitama i kotarski trg na njegovom južnom djelu zjapili prazni prazncati. Jedini koji su imali neodoljivu želju raditi na ovaj blagdan su bili trafikantica kod skala, djelatnik Tržnica Split i, naravno, kafići.
Štandovi ovog vrelog ljetnog dana, eto, sajmičili nisu.
Ipak, kako bismo bili pošteni, ova (još jedna u nizu suvremnih splitskih) manifestacija i nije bila namjenjena ljudima koji - iz nekih neobičnih razloga - rade cijelu godinu i to poslujući s - iz tko zna kakvih ludih pobuda - pretežito domaćim ljudima.
- Na ovaj način želi se poboljšati turistička ponuda u gradu za vrijeme trajanja sezone budući da bi ti proizvodi inače bili nedostupni, a grad vrvi posjetiteljima te se sukladno mogućnostima želi pružiti potpora poduzetnicima i obrtnicima koji te dane žele raditi - poručili su iz Grada, prilikom objave o puštanju u promet najnovije zaobilaznice hrvatskog zakonodavstva.
I, doista, "turistička ponuda" u "gradu koji vrvi posjetiteljima" je zaista za jučerašnji neradni dan bila "poboljšana" tako što je bila - ista. U stvari, nije bila ista, nego je bila nešto lošija, pošto dućani nisu radili. A tako poboljšano ista je bila samo tamo gdje se turistička ponuda treba suprotstaviti turističkoj potražnji - u gradskoj jezgri.
Dakle, na Veliku Gospu su radili na veliko samo štandovi i kiosci u centru.
Hoće li pak tržnica na Plokitama oživjeti ovu nedjelju? Moguće. Lako moguće. Ipak je riječ o osobnoj odluci ljudi koji su ujedno i sami svoji zaposlenici. I to je potpuno legitimno. Zašto čovjek ne bi sam odlučio kada želi raditi? No, što je s onima koji to sami ne odlučuju, a zbog kojih je odluka i donešena?
U svakom slučaju, posljednje reakcije nekih splitskih obrtnika nepatvoreno pokazuju njihovu sablažnjenost novim zakonskim propisom koji im zabranjuje da vlastroručno privređuju na datume koje to sami odaberu.
‘‘Imam četiri trgovine i više od petnaest zaposlenih, plus članovi obitelji. Izuzetno frustrirajuće je što kao vlasnik, osoba koja plaća značajne najmove, nisam mogao raditi. To je situacija u kojoj osjećate duboku nemoć‘‘, naglasio je splitski vlasnik četiriju splitskih trgovina nakitom. Usput je prepričao kako se jedan novinar začudio što bi on, kao vlasnik, osobno radio na te sporne datume jer, kaže, izgleda da postoji percepcija kako "gazde ne rade".
Međutim, ono na što se nije referirao jest: Hoće li tijekom "sajamskih dana" na njegovim štandovima raditi samo njegovi članovi obitelji i on ili i netko od zaposlenih; kao ni bi li ti zaposleni eventualno biti adekvatno (više!) plaćeni za to. Jer, iako je postalo normalno da sezonski radnici nemaju slobodnog dana - kamoli slobodnog dana u vrijeme kad i svi ostali ljudi; a recimo da se taj dan zove nedjelja - to, jebiga, nije normalno. To je, ako ćemo si dozvoliti malo humanizma, normalizirana vrsta nasilja; štogod netko mislio o tome.
I, zapravo, u tom grmu leži zec.
Kako osigurati da vlasnici (bilo štanda, kioska ili - trgovine) mogu raditi na sve dane koje oni to hoće (što ne bi trebalo biti sporno); ali da se paralelno zaposlenici zaštite od toga da nemaju pravo na provođenje (svake) nedjelje ili blagdana bez da moraju raditi? Naravno - a kao što je viđeno iz primjera opisanog u tekstu - turizam je zanimanje koje je posebno problematično uredovati po ovom pitanju, jer se u sezoni ubiru plodovi rada koji će se onda uživati čitavu zimu (jer je to, nažalost, tužna realnost hrvatskog gospodarstva).
Ipak, u sezoni postoje samo četiri praznika: Tjelovo, Dan antifašističke borbe, Dan pobjede i Velika Gospa. Je li zaista toliki problem da ta četiri dana vlasnici iznesu na svojim leđima? Ako jest - ako nam opstojnost ekonomije ovisi o neka četiri dana u godini - onda nas nikakve zabrane ni nezabrane ne mogu spasiti od vlastitog idiotizma i nesposobnosti.
E, još jedna napomena: Ajde lijepo više uvedimo te automatske blagajne u supermarketima pa da možemo svi skupa prestati pričati o ovim napornim, bespotrebnim i socijalno-tehnološki zastarjelim načinima i običajima. Godina je 2023., vrijeme je da se ipak malo uozbiljimo.