StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Nikako stat na kraj tašelima na splitskim ulicama, buža rupu goni. A lipe se pare potroše na dvi privatne firme, Point i Cestar. I sve to mi plaćamo

22. siječnja 2021. - 17:46
Katastrofalan asfalt na splitskim ulicama  Joško Ponoš/Split

O jednoj temi mogli bi govorit i pisat odvika dovika. Male su nade da će se išta prominit. A to su čuvene splitske ceste, ulice, pješačke i biciklističke zone. Buža rupu goni. Ma ne može se čovik načudit kako to izgleda. I nikako stat na kraj rupetinama i tašelima. Jel to tolika znanost? Ima bit da je. Vječno se nešto otvara i krpi.

Neka se jedna ulica sredi, provuču se cijevi od vode i kabeli od letrike, eto ti trećega s telefonon, interneton još nekon lampon i opet ruje. Normalno da neće asfaltirat cili komad koji je razrova nego samo svoj kanal i onda, opet normalno, za godinu dana ta pruga ili propade ili se izdigne i sve ide uprdec.

Kad se otvori buža, razriže se komad asfalta, opali tašel i poslin misec dana otvori se buža dva metra dalje. Pa Jovo nanovo. One rupe koje se ostave da stabla u drvoredima mogu "disat" redovito su očajne. Sve ih je manje u obliku kruga ili kvadrata kako su prvi put napravljene.

Onda kad se krpa, uliva se cimenat najgore kvalitete, a takav je i asfalt. A naplaćuje po suvo zlato. Zadnji primjer s dna Vukovarske sve otkriva, radili su iz firme dičnoga znanstvenoga imena Tesla i još nešto, a onda zakrpali tako da ne bi svoj praščinjak na selu cimentali. Onda se u ti beton još neko uvalija pa su ostali tragovi postola. Grad je tražija da izvole popravit tu svinjariju, ali ne beri brigu, iz "Dnevne doze splitskoga nereda" su izračunali da dvi sedmice niko nije doša.

Dvi privatne firme koncesionari su na održavanju (čitaj krpanju) gradskih ulica, i to podiljeno, "Point" krpa trotoare, a "Cestar" ceste. I lipe se pare tu potroše, naći ćete cifre na stranici transparentno točka moj točka split točka hr kosa crta isplate, za koju je Split prošloga lita dobija priznanje za transparentnost proračuna.

Može se ako se oće

I ne bi bija problem šta privatnik zaradi, naravno, bilo bi puno bolje da grad ima svoju tvrtku za krpljenje ulica, nego je pitanje kako se to čini. Onako kako smo već napisali. Ako želite vidit kako izgleda kvalitetno asfaltirana cesta, bacite pogled na ulicu Hrvatske mornarice koja vije od "Slobodne" do Poljuda. Duga je nešto manje od kilometra, financirale su je Hrvatske ceste i Grad, gradilo je Poduzeće za ceste Split, završena je 2010. a koštala je šest milijuna kuna. Neka je koštala, ali svaka se kuna pozlatila. Pogledajte je, obratite pažnju. Ništa se u jedanaest godina na toj cesti nije maklo, nije puklo, nije raspalo. Znači da se može ako se oće.

Za sve ove druge ne može se reć. Po njima auti skači ka maniti, posebno priko upalih ili izdignutih šahti, a motoristi su u smrtnoj pogibli, pješaci i biciklisti ne uživaju u panorami jer moraju gledat pod noge i kola di je puknuće ili uzdignuće ili uleknuće. Nije stvar u lovi, ali je svakako u kvaliteti podloge i asfalta i odgovornosti u poslu.

Sve su ceste u gradskin kvartovima loše, u totalnome su raspadu i tu se nema šta raspravljat jer gledamo ih svaki dan i posrćemo po njima, ali šta se bližiš gradskoj jezgri, našoj diki i ponosu, parter je sve gori. Zaludu se zadnjih godina toliko toga u Palači i okolo nje obnovilo, uglancalo, zabililo, saniralo i restauriralo, kad su tome finome starome gospodinu Splitu u fraku - postole ka u prosjaka!

Od Pazara do Varoša, od Manuša do Rive u tome malome kvadrantu vidit ćete cili presjek brige gradskih službi u zadnjih pedeset godina. Od kamenoga saliža u sto koluri i vrsta, koji se već dobro rasklapa, priko granitne "kaldrme", naravno i asfalta koji odnedavno liže i istočne bedeme Dioklecijanove, betonskih kocki i općenito kocki svih vela. Do cimenta taraca. I tehnobetona na Rivi, kojega je usprkos obećanjima iz doba gradnje nemoguće oprat od šporkice.

image
Jakov Prkić/Cropix

Bija je jedan pametan prijedlog ima i deset godina, da se sve kamene ploče u jezgri prošuškaju i dovedu u livel, a da se cila "kontaktna zona", recimo pojas od Lučke kapetanije pa priko Đardina, do Teatra i Matošićevon do Svetoga Frane, prikrije granitnin kockama. To se recimo može vidit u talijanskih gradovima, tlej in je ka u muzeju, a po tin kockama mogu gazit pješaci, a može prolazit i opskrba, ne da se vozit prebrzo i koga satrat.

Više-manje taj je dil grada nekad i bija "pokockan", ali strada je najprije u Đardinu pod onin crnin pločan koje uporno pucaju, a odnedavna i u Hrvojevoj, di su kocke zalivene asfalton nešto strašno brzo, iznenadno, tako da se zaštitari baštine nisu ni snašli. Doduše, s tin granitnin kockan pokušalo se na nedavnome uređenju Šperuna, ali tradicionalno slaganje kocaka "na ventulu" tamo je izvedeno tragično. Nije kocka za svakoga, ono šta su prin dvista godin znali ljudi bez razreda osnovne škole, danas ne znaju doktori građevinskih nauka!

Nahero stupovi

Ali prijedlog ostaje. Pod u povijesnoj jezgri je tragičan i od toga je gore samo šta smo na to navikli ka šta bi se čovik nakon trideset godin navika živit u štali. Bi i za manje.

Iz svega toga ruvinjca viridu stupići. Jeste li primijetili koliko je njih vrsta, boja i veličina. Krenimo od najsvečanijih, onih lipih izlivenih "službenih" sa grbon grada. Stvarno su elegantni. Ali sve izgleda jadnije kad su pobacani uz te ruvinane ceste i izmišani sa svin ostalima: sivima, plavima, žutima, šarenima, ruzinavima, visokima, niskima, uskima i debelima, pa onda betonskim bubama (koje su inače zabranjene jer služe samo da se na njih nasadiš auton), pa sa zacimentanin bloketama, onin dugin pašamanima od gvožđa od prije sto godin, ali i novijima kakvi se stavljaju uz željezničke pruge. Cila ta družina od stupova stoji nahero, bar trećina ih fali, minjaju ih s bilo kakvima...

Koliko je to sve jadno najbolje ćete vidit kad idete priko granice, naravno, na zapad, a ne triba daleko, dosta je do Italije, Njemačke, Austrije, pa i Slovenije, Češke. Prvo šta se može primijetit je red na ulicama, sklad i estetika. Di su ploče - svugdi su jednake, di su kocke - sve su u škvaru, di je asfalt - nećete vidit bužu, stupi su jednaki, pazi se. Neko na to gleda. Najtragičnije će bit ako više ne vidimo, ako nan i to postane dobro, ako tu mižerju i nered gledamo ka nešto naše. A još je gore šta mi – to i takvo – sve plaćamo. Čak i nered, nekvalitetu, neznanje i grozotu plaćamo!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. travanj 2021 09:17