StoryEditor
SplitREPORTAŽA

Na misama nikad manje svijeta, drži se razmak, ispovijeda kroz najlon. Naši reporteri u crkvi posvećenoj Gospi koja štiti od zaraze čuli su dobar vic

15. ožujka 2020. - 16:25
Fra Žarko Lučić:  Mi kao vjernici, pored medicinskih uputa, trebamo se moliti za bolesne, za sve koji se brinu o njima i koji su zaduženi za funkcioniranje života, ali i za mir u dušamaJakov Prkić/Hanza Media

Split je stoljećima nalazio zaštitu pod skutima Bogorodice s Pojišana, koja je njegove građane štitila od svega što bi ih zadesilo u dugoj gradskoj povijesti: nosili su njezinu ikonu na srebrnom prijestolju u katedralu preko gradskih ulica i trgova u vrijeme rata, gladi, suše, štovali su je i pomorci, majke, djeca, a posebno je bila 'specijalizirana' za pomoć u danima zaraznih bolesti – kuge, kolere, lepre – pa su Splićani bili uvjereni kako je u nekoliko navrata zaustavila epidemije koje su morile žensko i muško, staro i mlado.

Okrunili su je jednom takvom prigodom zlatnom krunom i proglasili je Majkom i Kraljicom Splita, ali nisu zaboravili svoj zavjet pa i danas za hodaju za njenom slikom u najvećoj gradskoj procesiji na Veliku Gospu.

I baš na tisućitu godišnjicu spomena ovog mjesta (1020. godine), svijet i Split zahvatila je smrtna groza od epidemije novog doba, misterioznog koronavirusa, koji je za razliku od prijašnjih zaraza tako podmukao da ne znaš jesi li uopće zaražen, širiš li klice okolo, ne znaš kad će se pojaviti simptomi ni koliko će trajati, ni hoćeš li i tko će preživjeti...

Razmak se drži, ispovijeda kroz najlon

Posjetili smo Gospino svetište na Pojišanu upravo treće korizmene nedjelje, kad je u Splitskoj metropoliji oglašeno stanje krajnjeg opreza i pripravnosti: prazne su posude s blagoslovljenom vodom, nema rukovanja, razmak od jednog metra je obavezan, ispovijeda se kroz najlon, pričešćuje samo na ruku, služe se tihe mise, po mogućnosti na otvorenom, svatko tko se boji ili je star i bolestan nije dužan doći na nedjeljnu misu, a sasvim je neizvjesno kako će katolici proslaviti dane Uskrsa kad su vjerske slavlja najposjećenija.

Upravo je stigla vijest da se u srcu zapadnog kršćanstva, Rimu, neće služiti javni obredi kroz Veliki tjedan – nezabilježeno u povijesti!

Povirili smo u svetište; misa je u tijeku, vjernici su odmaknuti jedan od drugog, pred crkvom je tridesetak opreznih... Obred završava i ljudi izlaze.

- I da oćeš nemaš se od koga zarazit. Biće su svi ostali doma gledat priko televizije mise. A ja san iskoristija ovo vrime dok je u Splitu još mirno – pametno će šjor Ante, ističući kako u zadnjih sedamdesetak i kusur godina nikad nije preskočio nedjeljnu misu, osim ako ga baš nije bolest stisla. I tako doživio osamdeset!

Trećina vjernika od inače

- Koliko sam vidio, na misi je oko trećine vjernika od uobičajenog broja nedjeljom. Ispovijedi skoro da i nema, premda smo mi još odavno stavili zaštitne folije u ispovijedaonice koje se sada preporučuju, kako bismo zaštitili naše starije vjernike.

Čini mi se da ni na misi za djecu koja dolazi iza župne mise neće biti puno više ljudi. Ako ove uredbe ostanu na snazi i epidemije se ne proširi, a budući da su lijepa vremena, mise ćemo služiti na otvorenom jer imamo već uređen oltarni prostor pored crkve – kaže nam pojšanski župnik fra Žarko Lučić i nastavlja:

- Ovo što se događa u svijetu nije naše područje i nema nam druge nego slušati civilne vlasti i epidemiologe. Time se ravnaju i biskupi donoseći uredbe o predostrožnosti.

Naravno, mi kao vjernici, pored medicinskih uputa, trebamo se moliti i za prestanak epidemije, za bolesne, za sve koji se brinu o njima i koji su zaduženi za opskrbu i funkcioniranje života, ali i za mir u dušama ljudi jer je vidljiva velika uznemirenost i nervoza.

Možemo svoje brige staviti u ruke Gospi od Pojišana koja je Splitu stoljećima pružala utjehu. Split je zasad pošteđen, ali nitko ne zna što će biti u danima koji dolaze, stoga moramo pronaći neku 'čvrstu točku' u našim životima, a kršćani su je oduvijek pronalazili u Kristu i njegovoj Majci – ističe župnik Lučić.

Proširena za vrijeme kuge

Pojišanska crkva više je puta u povijesti proširivana, a jednom prilikom i baš za vrijeme kuge, kad je stradala kći gradskog kneza Martina Bondumiera koji se zauzeto borio i protiv kuge i za gradnju svetišta, pa je svoju voljenu Jelenu i pokopao ovdje.

A baš u vrijeme korona-epidemije fratri kapucini započeli su obnovu crkvenog krova, što je neobična podudarnost.

- Pripremamo obnovu dotrajalog krovišta već dugo, mislili smo započeti u travnju, ali sada je pitanje što će biti. Vidjet ćemo, bit će kako bude – miran je fra Žarko, koji nema odgovor ni na pitanje kako će proći prve pričesti i krizme koje obično počinju iza Uskrsa. A mnogi već otkazuju i vjenčanja...

Pričesti i krizme

- Strpimo se, slušajmo struku i čekajmo da prođe. Budimo mirni i pomozimo onima koji su potrebni, utješimo prestrašene. Kršćani će, ako žele, imati dosta 'posla' ako dođe do opće pometnje - savjetuje fra Žarko.

No, kako je opća zebnja i vrijeme kad se ljudi najviše smiju jer šala najbolje tjera strah, a znamo i kako fra Žarko pravi vic-maher, pitali smo ga za jedan prigodni. Za dizanje morala. Promislio je malo, da u zbirci viceva nađe pravi, prigodni...

- Aha. Ima jedan. Ide smrt prema gradu i na putu sretne fratra. Pita je on, gdje će. Idem u grad, pobit ću tisuću ljudi.

No, na povratku opet sretne fratra: 'Rekla si tisuću, a pobila se pedeset tisuća!?' A smrt se nasmije: 'I ubila sam tisuću, a ostali su umrli od straha!'

‘Za Split moli sina pridragoga...‘


U zbirci narodnih pjesama iz Splita koje je 1885. objavio Dujam Karaman tiskan je i deseterac 'Pisma od kolere iz 1836.' koju je zapisao od splitskog težaka Ivana Jakaše, a u kojoj se opisuju stravični događaji zarazne epidemije koja je kosila živote splitskog puka, a spasila ih je upravo Gospe od Pojišana.

Dobro će nam doći:

'Di si jasna zoro i danice,

Od Poj'šana spliska vratarice,

Za Split moli sina pridragoga

Da nas čuva biča pristrašnoga!'

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. rujan 2020 04:54