Krajem rujna je na Gripama održano 10. izdanje xSTatic festivala urbane kulture. Ovaj put je, barem što se tiče sadržaja, organiziran u nešto manjem obimu.
Konkretno, održan je skejt kontest, grafiteri su u nenatjecateljskom duhu opušteno oslikavali pročelja, a navečer je održan koncert. Na ovaj način je, u stvari, čitava priča vraćena na svoje početne postavke.
A od samog početka tj. iz ničega je izrađena i nova skejt rampa, u šumarku na vrhu Koteksa. Ona je, naime, produkt ruku članova Skateboard kluba Kolo, koji su je napravili u sklopu priprema za ovogodišnji festival.
- Mi smo, u internom razgovoru, zaključili da bi bilo lipo da nešto ostane iza tog događaja, ka trajna vrijednost gradu. Samo, priton smo se malo priračunali, šta logistički, šta financijski.
Oću reć, satrali smo se dok smo to učinili. Tri-četri tjedna nam je tribalo za sagradit rampu i organizirat kontest. Koliko je koštalo sve skupa? Pa, na onih 7000 eura šta su nam omogućili iz gradske uprave, smo mi tribali nadožuntavat još nekih 2000 iz svojih džepova.
Al‘ ne žalimo se. Sve je to bila naša odluka i na kraju smo zadovoljni urađenim. A s obzirom da smo to sve odradili volonterski, sritni smo da to ostane ka naš poklon Splitu - govori nam Darko Ivanovski, predsjednik kluba Kolo.
Festival je posjetio i dogradonačelnik Bojan Ivošević i, kaže Darko, zajedno s ostalim posjetiocima, kojih zaista nije bilo malo, uživao u natjecanju 20-ak skejtera.
- Svidilo mu se i pitao je mogu li nam iz Grada još kako pomoć. Ono šta smo ih zamolili, jer nam je bilo neposredno bitno da kompletiramo ovu priču, je da nam ostave rasvjetu nad rampon, šta su i učinili. Jesmo li pričali šta za dalje? Pa, ono šta mi svakako čekamo je postavljanje skejt parka koje bi se tribalo desit u sklopu uređenja žnjanskog platoa.
Znate, skejt je sad već ozbiljni olimpijski sport, a skejt parkovi dio urbane opreme, u rangu terena za balun ili igrališta za dicu. Evo, možete vidit i park koji su nedavno učinili u Zadru, prekrasan je. A dok se ne desi taj Žnjan, mi splitski gorući problem nedostatka skejterske infrastrukture gasimo ovakvim projektima - objašnjava predsjednik Kola.
Pedesetak metara od rampe, također kao rezultat festivala, niknuo je mural Dinu Dvorniku. Autor rada je Frane Perišić, splitski student slikarstva. No, ono što je posebno zanimljivo, je da je čitava priča krenula na prvom xSTaticu 2009. godine, kada je Frane bio dvanaestogodišnjak.
- To mi je bija prvi pravi susret sa street artom, kada san ka mulac od writera žica sprejeve i kapice i divija se onome šta su oni tamo stvarali. U to vrime nisam ima pojma koji su to umjetnici i face u svjetskim okvirima, al danas znam. Nažalost, toga Splićani, ne da samo nisu bili svjesni, nego su ti grafiti već odavno prebrisani.
A ti ljudi danas žive od svojih radova. Svakako, među njima je bilo i domaćih momaka, ka šta je Riječanin Eduardo Filipović Sec, koji je te godine crta Dina. A, kako je 2023. bila i 15. godišnjica njegove smrti, palo mi je napamet da se tako zaokružimo cilu priču - prepričava Frane, pritom zahvaljujući Peri Rančiću, organizatoru xSTatica, na pruženoj prilici.
Inače, mladi umjetnik se, barem u trenutnoj stvaralačkoj fazi, pretežito inspirira motivima one ruralne Dalmacije. Riječ je mahom o starim fotografijama ljudi i običaja iz toga kraja koje Frane, mada modernim tehnikama, smiješta u njihovo prirodno okruženje - Zagoru. Za Split, jasno, ima neke druge planove.
- Recimo, ima par fasada u gradu koje su mi interesantne. Želja mi je, preko Grada, dobit priliku da na njih vratim onaj, pomalo zaboravljeni, duh Dalmacije. Recimo, palo mi je napamet tamo na dnu Tolstojeve, poviše Tommyja, naslikat scenu iz Našeg malog mista, di doktor Luigi i Roko Prč stoje na kantunu i, dok se penješ od Pazara, te gledaju.
Za mene takve stvari, osim šta su kultura, čuvaju identitet grada i prenose njegov duh na iduće generacije. Mislim da takvih stvari fali, a da je nekih drugih već puno previše - kaže Frane.
Splićanin je na ovaj mural iznimno ponosan, pogotovo nakon što je vidio, mahom pozitivne, reakcije sugrađana. Štoviše, oduševljeni viđenim, javili su mu se i sami Dvornikovi.
- Javila mi se Danijela, da joj je rad predivan. A nakon šta ga je Ela objavila na društvenim mrežama, onda je cila priča otišla u neke druge sfere.
Frane govori da mu ne bi bilo mrsko ni nastaviti odavati počast hrvatskim velikanima, u njihovim rodnim gradovima. Tako spominje Olivera u Vela Luci ili Vinka Cocu u Trogiru. I to, kaže, kroz malo ozbiljniji umjetnički izričaj, a ne samo kao siluetu na zidu, kao što se to uglavnom radi.
- Znate, dok san ga crta, dolazila su do mene dica i pitala me ko je to. Oni ne znaju. Mada, siguran san da će za koju godinu naučit, jer od kralja funka, i da oćeš, ne moš uteć.
Čak ni na skejtu.