E što ste vi mislili, da će Novu godinu pacijenti i djelatnici u bolnici po pitanju spize ostati na kruvu i vodi. Ne ide to baš tako, ako se odojak i francuska salata po tradiciji jedu vani, jest će se i u bolničkim i sobama dežurnog osoblja.
Ipak je red da se i ljudi koji tu noć marno rade i brinu o svima nama, kao i oni kojima je jedina novogodišnja želja izaći što prije iz bolnice, zabave u noći u kojoj se većina zabavlja. I zato smo se zaputili u tvornicu spize na splitskim Firulama kako bi vidjeli što će se lijepo na novu krčkati u loncima velikog bolničkog restorana.
I bome, neće biti loše, neće. Bit će tu svega lijepoga, i 30 kilograma pečenog odojka koji već čeka u skladištu, francuske salate, i kolača. A bilo je za Badnjak isto za prste lizati. U tanjurima bolesnika i osoblja našlo se bakalara i fritula, za koje svi što su ih probali traže recept.
- Badnjak je iza nas, imali smo 50 kilograma bakalara, kuharice su ga spremile na gulaš, guštalo se i tražilo repeta za naše dobro poznate fritule. A sad već gledamo u novu, i finu spizu koja će uz odojka, pečene krumpire i povrće, navečer biti finiširana s tjesteninom na šalšu i kolačom mađaricom. Za djelatnike koji tu noć rade bit će i pašticade, a ako oni sami s odjela budu imali još nekih dodatnih želja, pa nam donesu namirnice, spremit ćemo u kužini i za njih nešto lijepo. Trebamo sve razumjeti, i ljude što tu leže, kojima nije lako biti tu, daleko od uobičajenog života, u odvojenosti od obitelji. Do djelatnika svih profila koji imaju radni pogon i moramo ih ga olakšati. Svi smo mi karike važnog sustava – kaže viši stručni suradnik, dipl, med. sestra Darinka Papković.
Sve ima svoj red
Krećemo u ophodnju do velikog bolničkog restorana do kojeg smo došli kroz mrežu podzemnih tunela. Glasovi nas vode, oko traka je smješteno more djelatnika u bijelim keceljama, s kapama na glavi. Vrijeme je od ručka, radi se punom parom. Na tanjure se stavlja riba, lešo, salata. Sve ima svoj red, za svakog se pacijenta zna što može i smije konzumirati, sve se radi pod strogim nadzorom i standardima, kaže nutricionistica Marija Selak, mag.nutr.
-Veliki je ovo pogon jer iz njega opskrbljujemo i dežurno osoblje s Klinike Firule, Križine, Kliniku za dječje bolesti i porode, dojenčad, hospicij, pacijente... U danima blagdana imamo i male izmjene u jelovniku, ipak je to poseban dan kada treba ljudima dati malo gušta. Nisu to nikome laki dani pa ih uvijek nastojimo razveseliti – vodi nas Marija među osoblje, pokazuje nam proces rada, u pogon u kojem se točno znade tko što radi.
I u kojem se striktno poštuju sve mjere, propisi, zakoni, odredbe, naputci. Drugačije i ne može biti. Pričaju nam žene kako bi voljele da im se pridruži još mladih kolega u kužini jer posla je puno. I svaki novi par ruku dobro bi došao. Pa eto, ako tko želi, ako ima znanja, škole, ne treba ići u Njemačke, Irske. Posla ima i tu u našoj bolnici, siguran je, doma je. A i društvo i atmosfera su odlični. Mala je to i velika obitelj koja na leđima nosi veliki zadatak. Hrana je brojnima ovdje trenutak velike sreće.
- Zaliha za 15 dana uvijek moramo imati za slučaj elementarne nepogode, rata... U ovom trenutku u našoj se spremi nalazi 200 kila krumpira, 400 kila šećera, 100 kila brokule, 50 kilograma cvjetače. Određene namirnice se nabavljaju na dnevnoj bazi. Sjećam se i donacija, posebno su bile izražene u vrijeme rata i tijekom korone. Ribu su nam znali donositi ribari, bilo je puno doniranih slatkiša za djecu bolesnike, njih se uvijek ljudi rado sjete. A evo sada ćemo vam otkriti, Gavrilović nikada nije želio da to izađe u javnost. Puno su nam toga donijeli, suhomesnatih proizvoda, raznoraznih konzervi... – veli sestra Darinka.
Tajna bijele kave
Ovako, nikada bolji voćni sok probali nismo, specijalno pripremljen za ljude s posebnim režimom prehrane. Kao i nikada bolju pitu s višnjama, pripremile su ih Anka Peričić i Rozita Karninčić, bolničke slastičarke koje vape za još jednom kolegicom. Ne staju od najranijeg jutra. One stoje i iza onog famoznog bezkvasnog kruha kojeg u bolnici možete naručiti i za vani, i iza kašica, sokova, grizova, mađarica, eklera, princeski, divota koji izlaze svaki dan iz njihovih odaja.
-Više od svega bi voljeli da nam dođe još jedna kolegica, joj kada bi nam to Ministarstvo dozvolilo bile bi presretne – kažu.
I evo nas opet, mravinjak u velikoj kužini završava ručak, kreće u pripravu večere, pogon staje tek u deset navečer. I sutra opet u šest kreće jutarnja smjena, između ostalog točit će se nadaleko poznata bijela kava za koju svi pacijenti traže recept.
-Tajna je u kavovini koja se priprema dan ranije. Nevjerojatno je koliko je ta kava popularna – vele nam Darinka i Marija.
Stiže Nova. Na dobro vam došla i svima u slast.
