LGBT centar Split tvrdi kako LGBTIQ osobe Gradu Splitu već godinama nisu ni zadnja rupa na svirali što potvrđuje prva znanstvena analiza strateških dokumenata i proračunskih rashoda Grada Splita, koju su naručile udruge Split Pride, Queer Sport Split i queerANarchive okupljene u platformi LGBT centra Split.
Ovom analizom se po prvi put u Hrvatskoj fokus prebacuje s osnovnih ljudskih prava sigurnosti i pravne zaštite na kulturne, socijalne i zdravstvene politike, odnosno politike koje realno utječu na kvalitetu svakodnevnog života LGBTIQ osoba u gradu Splitu.
Iz istraživačkog izvještaja, koji potpisuje zadarski sociolog Pavao Parunov, vidljivo je da su LGBTIQ osobe samo još jedna nevidljiva manjina u gradu pod Marjanom. Naime, u cijelom nizu strateških dokumenata koji se tiču daljnjeg socijalnog i kulturnog razvoja grada nema stranice na kojoj se izrijekom spominju seksualne i rodne manjine.
To je posebno zabrinjavajuće u netolerantnoj sredini kao što je splitska, koja voli razdvajati poželjne i prihvatljive građane od onih nepoželjnih i neprihvatljivih, kao što i sporadično, a opet prečesto voli otvoreno iskazivati neprijateljstvo u vidu govora mržnje te verbalnog i fizičkog nasilja.
O nevidljivosti LGBTIQ zajednice najbolje govori novi Gradski program za mlade, na Gradskom vijeću usvojen koncem prošle godine, koji LGBTIQ osobe, kao i druge manjinske skupine mladih - uopće ne doživljava. A upravo usvajanje tog dokumenta predstavljalo je priliku da se artikuliraju potpuno nove inkluzivne politike, te da Split zauzme ozbiljno mjesto na mapi inkluzivnih gradova Europe i svijeta.
Istu sliku o statusu seksualnih i rodnih manjina nalazimo u analizi proračunskih rashoda Grada Splita, koja otkriva kako Banovina u proteklih pet godina u financiranju udruga LGBT centra Split sudjeluje tek s 4,23 posto, što je jedva dovoljno za organiziranje poneke radionice ili sličnog edukativnog ili kulturnog programa.
Tako se nakon svega može zaključiti da je već dobrano organizirana LGBTIQ zajednica u Splitu, koja je iznjedrila cijeli niz društvenih i kulturnih programa, već godinama ali i dalje politički i društveno nebitna - i to podjednako sadašnjoj i prijašnjim garniturama vlasti u Splitu.
Pa i da većina političkih stranaka na lokalnom nivou ne želi dati značajniju ulogu organizacijama civilnog društva u procesima političkog odlučivanja, odnosno da ih želi lišiti upliva na društveni i kulturni život grada.
Premda je iole osvještenijim građanima već jasno da se na potrebe LGBTIQ zajednice ne može adekvatno odgovoriti tek ostvarenjem temeljnih ljudskih prava, na vidiku još uvijek ne postoji svijest o tome da bi Grad mogao preuzeti značajniju ulogu u integriranju socijalnih, zdravstvenih i kulturnih potreba LGBTIQ zajednice u postojeće sustave javnih politika, a kamoli politički volja da se krene tim putem.
Isto tako, nažalost, ne postoji ni svijest o mogućnostima civilno-javnog partnerstva kojim bi se detaljnije definirala podrška Grada Splita, čime bi se osigurala dugotrajnija održivost LGBT centra Split, bez kojeg bi LGBTIQ osobe u Splitu bile lišene sigurnog mjesta, mjesta podrške, prihvaćanja te razvoja novih projekata, a društveni i kulturni život grada postao neusporedivo siromašniji.
Analiza javnih politika Grada Splita provedena je u okviru projekta "LGBT centar Split", koji je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EPG grantova. Sadržaj analize isključiva je odgovornost partnerskih organizacija (Split Pride, Queer Sport Split, queerANarchive) i ne odražava nužno stavove država donatorica i Upravitelja Fonda.