Slobodna Dalmacija - Čiji je ovo grad? Sandi Vidulić je skenirao urbanističku sliku Splita od Palače do periferije i - nije dobro. Samo je jedan gradonačelnik u zadnjih 17 godina realizirao ključan gradski projekt

stdClass Object ( [id] => 1195335 [title] => Čiji je ovo grad? Sandi Vidulić je skenirao urbanističku sliku Splita od Palače do periferije i - nije dobro. Samo je jedan gradonačelnik u zadnjih 17 godina realizirao ključan gradski projekt [alias] => ciji-je-ovo-grad-sandi-vidulic-je-skenirao-urbanisticku-sliku-splita-od-palace-do-periferije-i-nije-dobro-samo-je-jedan-gradonacelnik-u-zadnjih-17-godina-realizirao-kljucan-gradski-projekt [catid] => 253 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Ideja po kojoj je Dioklecijanova palača s gradskom jezgrom upisana na Listu svjetske baštine bila je ingeniozna. Svi povijesni slojevi predstavljeni su kao vrijedni i svjedočanstva kako je život koji se odvijao u Palači proizvodio vječitu metamorfozu oblika. Iz tih preobražaja s vremenom se rodio srednjovjekovni grad, a naposljetku današnji Split. No, u Parizu su stavili napomenu da Palača zadovoljava svjetske standarde za upis na Listu, a za ostatak područja zahtijevali su dodatno pojašnjenje koje Ministarstvo kulture do danas nije poslalo.

Ako je život bio alibi za intervencije koje su u Palači kao “živom spomeniku” rađene tijekom stoljeća, što sad kad ga nema, a promjene se nastavljaju? Uništava li današnji turizam vrijednost Palače s izmjenom načina korištenja privatnog i javnog prostora? Dio kuća u Palači su tipska arhitektura svoga vremena, čiji se svjetski značaj prvenstveno sagledavala u kontekstu priče o “Palači koja je rodila grad”. No, što sad kad je većina tih kuća prenamijenjena u turističko-ugostiteljske objekte, a izvan sezone su prazne ljuske iz kojih je život izbačen? Što sad kad su se štekati restorana popeli na terase kućica na južnoj fasadi Dioklecijanove palače i još više zaklonili Kriptoportik?

’Čiji je ovo grad’

Po čemu je bitno obnavlja li se višekatnica u Lukačićevoj 6 koja dobrano nadvisuje zidove Palače faksimilno ili ne, kad u njoj više nije život nego off shore firme i domaće turističke tvrtke, a bit će pusta ostatak godine? Ona ionako nije važna kao zasebni kulturni spomenik, kao što je Papalićeva palača. Srušena je i opet podignuta, ali ovaj put bez istog značenja, jer više nije svjedočanstvo jednog vremena, već se vizualno nameće u prostoru, a svrha u “novom životu” joj je stjecanje zarade.

---

---

Kao posljedica degradiranja povijesne baštine u kulisu za konzumaciju ugostiteljskih sadržaja i zbog privatiziranja javnog prostora sa štekatima koji zagušuju pješačku komunikaciju, dobije se turizam u kojem je sve više gostiju raspoloženih za mladenačke tulume koje slabo zanimaju lokalne priče.

No, skratimo priču. Kad ste u povijesnoj jezgri, vi ste zapravo u turističkom posjetu. Toliko su se okolnosti promijenile da ih više gotovo nema smisla uspoređivati s onim što je ranije bilo.

Dakle, kakav je sustav upravljanja prostorom Splita? Kako se određuje korištenje privatnih i javnih površina? Na koji način se omogućuju uvjeti za poduzetničke inicijative? Kako se brine za potrebu građana za povoljnim stanovanjem i kvalitetnim životom u susjedstvu... To su neke od glavnih tema urbanih politika i razloga zbog kojih bi trebali izlaziti na izbore.

Prije nekoliko godina pokrenut je projekt “Čiji je ovo grad?” s naglaskom na javne prostore, koji je provodilo Društvo arhitekata Varaždin, u partnerskoj suradnji s lokalnim društvima arhitekata iz Zadra, Šibenika, Karlovca i Pule.

Kao dio projekta napravljana je publikacija “Smjernice za planiranje javnih prostora u Hrvatskoj”. Uglavnom, prema onom što se iz nje može doznati, Split ima boljke karakteristične za čitavu državu. U Hrvatskoj ne postoji zakondavni okvir za planiranje javnih prostora koji se, osobito u turističkim središtima na obali, uređuju prvenstveno da budu vizualno atraktivni i konzumirani u svrhu komercijalnog, najčešće ugostiteljskog sadržaja. Istodobno, na periferiji tih gradova nedostaje uređenih javnih prostora i sadržaja koji bi poboljšali kvalitetu života lokalnog staovništva.

U “Smjernicama” se navodi kako arhitektonsko-urbanistički natječaji tek djelomično pružaju rješenje. Neki prostor može biti lijepo oblikovan, a da građani ne osjete kako zadovoljava njihove potrebe za suvremenim javnim prostorom. Kao ključni problemi u hrvatskom kontekstu ističu se niska društvena svijest o važnosti javnih prostora i aktivnog sudjelovanja javnosti u procesu planiranja, slaba educiranost predstavnika uprave i stručnjaka o novim metodologijama te netransparentnost u donošenju odluka i njihovu provođenju.

Kao osobito važan alat ističe se participativnost, odnosno sudjelovanje javnosti preko fokus grupa, javnih tribina..., a kao primjer se ističe projekt “Akupunktura grada” koji je potaknulo Društvo arhitekata Zagreb. Tim projektom je u raznim kvartovima “snimano” stanje i anketirano građanstvo o tome koje bi im poboljšice unaprijedile kvalitetu življenja.

Nakon rasprave sa strukom i građanima odabrano je 17 lokacija za realizaciju za koje je trebalo provesti arhitekonsko-urbanističke natječaje. Iako je proveden samo jedan natječaj, taj model je preuzeo Novi Sad za 2021. kad je bio Europska prijestolnica kulture.

Split je imao jaku aktivističku scenu koja je pokrenuta zbog lošeg upravljanja prostorom. Alarm se upalio prije dvadesetak godina zbog namjere nadležnih da dopuste gradnju 14 objekata u povijesnoj jezgri i Palači, a proširio se desetak godina kasnije zbog želje Željka Keruma da suprotno GUP-u gradi restoran u park-šumi Marjan. Aktivistički žar se otada širio gradom, često su građanske inicijative bile u pravu, ali nerijetko i isključive. Želja građana za promjenom dovela je neke od takvih na vlast. Ali odgovor na vječito pitanje “Hoće li sloboda znati da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj?” u ovom slučaju nije dao povoda za optimizam.

---

---

Na poziciji političke moći dojučerašnji borci za pravo na grad nisu građanima pružili participativno odlučivanje i direktnu demokraciju koliko su mogli. Sudjelovanje građana u pripremi programa za urbanistički anketni natječaj za Istočnu obalu gradske luke ostalo je ograničenog dosega, unatoč internetskoj anketi koju je proveo Grad. Izostala je javna tribina i poticanje široke diskusije. Također, Udruga Sunce je javno obznanila primjedbe na transparetnost procedure za prijedlog plana upravljanja park-šumom Marjan.

Zadarski ‘Kvartipo’

S druge strane, zanimljivo je da su dalmatinski gradovi u kojima su “klasične stranke” na vlasti (čitaj HDZ ili SDP) pokazale veću sklonost za uključivanje građana na mikrorazinama upravljanja prostorom.

Sličan koncept zagrebačkoj “akupunkturi” provodi Zadar s modelom “Kvartipo”. Građani su poslali 771 prijedlog malih komunalnih investicija, a stručne službe Grada su ih analizirale. Na javnim tribinama održanim po 37 mjesnih odbora predstavljen je svaki prijedlog za dotično područje s procjenom troška i procedure. Zatim su građani na tribinama izglasali projekte za realizaciju.

S participativnim budžetiranjem u 2021. krenulo se i u Makarskoj. U sklopu projekta “Kvart po tvom” na javnim tribinama izabrano je 48 projekata za male komunalne akcije, koji će se realizirati u proljeće 2022. godine. Ali, prvak participativnog budžetiranja u Dalmaciji je grad Trogir. Projekt “I tebe se pita” uvršten je na listu 50 najboljih Međunarodnog opservatorija za participativnu demokraciju. Pokrenut je 2019., a s godinama se povećava iznos sredstava o kojima građani odlučuju, uglavnom za uređenje ulica i kvartova, prometa i ostalu bolju komunalnu opremljenost.

---

---

Pokrenuo se i Dubrovnik. Doduše, u tom gradu su odgodili participativno odlučivanje u proračunu za 2022. zbog COVID krize. No, tamo se planira najveće suodlučivanje građana, 25 milijuna kuna rasporedit će se na 25 gradskih kotareva i mjesnih odbora (to je četiri puta više nego što Split daje sa tri puta većim gradskim proračunom). Pripadnici određenog gradskog kotara ili mjesnog odbora bi uz asistenciju facilitatora na radionicama osmišljavali projekte. One koji dobiju najveći broj glasova predložili bi gradskoj upravi za financiranje.

Na početku vlasti Puljak i Bojan Ivošević obećali su obići 34 kotara i mjesna odbora i razgovarati o njihovim problemima, najavili su da će oni imati važniju ulogu u životu grada te su im obećali veća sredstva. Na koncu nisu obišli kotareve i mjesne odbore, a unatoč rekordnom proračunu za 2022. od 1,7 milijardi nisu im u odnosu na prošlu godinu povisili sredstva. Osim što je u Splitu na djelu pretjerana komercijalizacija javnih prostora u gradskoj jezgri i zapuštenje periferije, a nema participativne demokracije kojom bi se unaprijedila decentralizacija grada, ne pokreću se ni kapitalni gradski projekti.

Upravljanje prostorom preko gradskih projekata koncept je sadržan u GUP-u. U njemu se nalazi 11 gradskih projekata (Gradska luka – Zapadna obala; Gradska luka – Istočna obala; gradski projekt Poljud; gradski projekt Stari Hajdukov plac; gradski projekt Brodarica; gradski projekt Kopilica; gradski projekt Duilovo; gradski projekt Karepovac; gradski projekt Meje; gradski projekt Dračevac i gradski projekt Sportski centar istok).

Po GUP-u gradski projekti su veliki zahvati na posebno vrijednim područjima grada. Od posebnog su interesa za grad, značajno doprinose slici i doživljaju Splita, a gradski projekti mogu biti i veliki kompleksni zahvati koji uključuju sanaciju, obnovu i reurbanizaciju.

Već 17 godina ništa nije realizirano, osim djelomično Zapadne obale. Za svaki od projekata (osim Dračevca i Karepovca) potrebno je raspisati urbanistički natječaj. Jedino je Željko Kerum do sada raspisao naječaje za gradske projekte za Zapadnu obalu i za Istočnu obalu. No, ovaj drugi natječaj je propao, jer se jedan natjecatelj žalio što je prekršen Zakon o javnoj nabavi.

Anketni natječaji

Naprosto je nevjerojatno da nitko od gradonačelnika, od Zvonimira Puljića (koji je doduše ubrzo smijenjen nakon donošenja GUP-a) preko Ivana Kureta, Ive Baldasara i Andre Krstulovića Opare, nije htio raspisati natječaj za neki od tako važnih prostora. Time se na neobjašnjiv način negativno upravljalo prostorom, jer je kočen razvoj grada.

Puljak je isti dan kad je podnio ostavku prihvatio program anketnog natječaja za Istočnu obalu, umjesto da je to napravio ranije pa bi stigao raspisati natječaj. Ovako se ne stječe dojam da mu se žurilo. U dokumentu “Urbanistička politika Grada Splita za 2021. - 2026.” stoji da treba provesti anketne natječaje za sve gradske projekte. Prema sadašnjem GUP-u, da bi se krenulo u realizaciju gradskih projekata, potrebno je provesti urbanističko-arhitektonske natječaje. No, po novoj koncepciji bi za sve gradske projekte trebalo provesti anketne natječaje koji bi ponudili varijantna rješenja, na osnovi čega bi stručna tijela izradila odredbe za novi GUP koji bi bio gotov 2026. godine. Ideja da se anketnim natječajima propitaju odredbe iz GUP-a stare desetljeće i pol ima opravdanja. Ali pitanje je koliko brzo će se natječaji provoditi. I dok se novi GUP navodno očekuje za četiri godine, građani i poduzetnici su nedavno pozvani od Grada da daju prijedloge za još jedne “točkaste izmjene” sadašnjeg GUP-a.

---

---

A jedino što, zahvaljujući upravo čestim “točkastim izmjenama” prostornih planova, bez smetnje napreduje još od druge polovice 90-ih do danas jest stanogradnja. Iako se stalno govori kako nedostaje stanova, s godinama se smanjuje broj stanovništa u Splitu, a povećava se broj stanova. To u nekim djelovima grada dovodi do preizgradnje, a s vremenom raste broj praznih stanova. Prema novom popisu stanovništva, Split ima 59.947 kućanstava, a 77.309 stanova, što znači da se na njegovu području nalaze 17.362 prazne stambene jedinice. Da bude jasnije, u kućanstva su se na popisu stanovništa ubrajali i samci. S obzirom na trend iseljavanja i pad nataliteta, kao i na to da je samim time stanovništvo u gradu sve starije, moguća su dva scenarija. Po prvom će se dogoditi crni scenarij za koji je već izrađeno demogradsko predviđanje. Po njemu bi Split imao 135 tisuća stanovnika 2040. godine. U tom slučaju bi bio polupusti grad čije bi stanovništvo bilo u prosjeku starije nego što je danas, a u sezoni bi bio pun turista.

Drugi scenarij bi bio da Split naseli stanovništvo s kojim se u ovom trenutku ne računa, a to su stranci koji bi došli iz ovih ili onih razloga. No, kako vidimo, za sada nas ljudi koji su prisiljeni izbjeći od ratnih užasa u Siriji ili Ukrajini uglavnom zaobilaze. A s bogatijeg Zapada ne dolaze u većem broju živjeti ovdje, premda sve češće kupuju nekretnine. No, da bismo postali privlačni za trajno življenje bilo kome, a i da bi građani ovog grada ostali u njemu, trebalo bi promieniti javne politike. Sustav upravljanja gradskim prostorom trebalo bi pokrenuti tako da se krene u realizaciju strateških projekata i da se gradski kvartovi učine kvalitetnijim mjestima za život, sa svime što je potrebno za to.

U međuvremenu, ne primijeti se da ovakav tip turizma donosi benefit gradskom proračunu niti da pomaže onima koji se ne bave njime. Dapače, urbanist Gojko Berlengi i prof. em. Jure Margeta s FGAG-a su u razgovorima za “Slobodnu” izjavili da su gradovi na gubitku s takvim vidom turizma koji ima vrlo kratku sezonu, a stvara ogromna vršna opterećenja.

Hektari vrijednih površina

Berlengi je rekao da je Split na gubitku kad se uzme da za apartmane na Žnjanu koji su prazni većinu godine mora osigurati infrastrukturu - promet, vodu, kanalizaciju i zbrinjavanje otpada. Margeta je rekao da će cijena vode porasti za više nego duplo kad se izgradi kompletan sustav za kanalizaciju i vodovod, uređaje za obradu vode i kanalizacije. Kazao je da će se onda ljudi koji nisu u turizmu pitati: “Dobro, zašto bih ja plaćao tako visoku cijenu kad to nije napravljeno radi mene, nego radi turista? E, pa nek oni plaćaju!”

Čak ni političari ne obećavaju da će se dogoditi veliki pomaci u kvaliteti života u kotarima Splita s porastom turizma. Prije nego što je postao gradonačelnik, Andro Krstulović Opara u predizbornom je razgovoru izjavio kako Grad Split nema velike koristi od turizma jer je to “sitan novac”, budući da turizam vode mali poduzetnici i građani iznajmljivanjem apartmana, te da se proračun može povećati samo s velikim investicijama. Nedavno je Ivica Puljak rekao kako će se za projekte koje je obećao namaknuti novac iz proračnuna, ali da će se za neke važne projekte Grad morati zadužiti. Kandidat HDZ-a Zoran Đogaš smislio je pokrenuti velike infrastrukturne zahvate tako što bi Split bio domaćin Europskih sportskih igara 2027. Dakle, razvoj Splita nalazi se izvan kolonijalnog turizma. E sad, ostaje pitanje zašto mu svaka garnitura kad dođe na vlast toliko popušta, umjesto da upravlja prostorom tako da “otključa” sve one hektare vrijednih površina koje spadaju pod gradske projekte, a stoje blokirane.

Put Duilova na Pazdigradu<\/p>","","","

Put Duilova na Pazdigradu

Nikola Vilić/Cropix ) [7] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/05/17/22048192.jpg [title] => Mario Todorić/Cropix ) [8] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/05/17/22048184.jpg [title] => Joško Šupić/Cropix ) [9] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/05/17/22101340.jpg [title] =>

Lukačićeva

Sandro Pogutz ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Ideja po kojoj je Dioklecijanova palača s gradskom jezgrom upisana na Listu svjetske baštine bila je ingeniozna. Svi povijesni slojevi predstavljeni su kao vrijedni i svjedočanstva kako je život koji se odvijao u Palači proizvodio vječitu metamorfozu oblika. Iz tih preobražaja s vremenom se rodio srednjovjekovni grad, a naposljetku današnji Split. No, u Parizu su stavili napomenu da Palača zadovoljava svjetske standarde za upis na Listu, a za ostatak područja zahtijevali su dodatno pojašnjenje koje Ministarstvo kulture do danas nije poslalo.

Ako je život bio alibi za intervencije koje su u Palači kao “živom spomeniku” rađene tijekom stoljeća, što sad kad ga nema, a promjene se nastavljaju? Uništava li današnji turizam vrijednost Palače s izmjenom načina korištenja privatnog i javnog prostora? Dio kuća u Palači su tipska arhitektura svoga vremena, čiji se svjetski značaj prvenstveno sagledavala u kontekstu priče o “Palači koja je rodila grad”. No, što sad kad je većina tih kuća prenamijenjena u turističko-ugostiteljske objekte, a izvan sezone su prazne ljuske iz kojih je život izbačen? Što sad kad su se štekati restorana popeli na terase kućica na južnoj fasadi Dioklecijanove palače i još više zaklonili Kriptoportik?

’Čiji je ovo grad’

Po čemu je bitno obnavlja li se višekatnica u Lukačićevoj 6 koja dobrano nadvisuje zidove Palače faksimilno ili ne, kad u njoj više nije život nego off shore firme i domaće turističke tvrtke, a bit će pusta ostatak godine? Ona ionako nije važna kao zasebni kulturni spomenik, kao što je Papalićeva palača. Srušena je i opet podignuta, ali ovaj put bez istog značenja, jer više nije svjedočanstvo jednog vremena, već se vizualno nameće u prostoru, a svrha u “novom životu” joj je stjecanje zarade.

---