Trebao je to biti Božić s mirisima doma. Zamamnim okusom domaćeg pršuta i maslinova ulja, netom skinutih kobasica s dima i prigodnim darovima. Nešto debljih komada odjeće, malo donjeg veša i znak pažnje - originalno zapakirani parfem, da se sinu nađe pri ruci kad bude feštao ovih dana. Tamo gore, u hladnom Dublinu gdje je, kao splitski mladić u najboljim godinama života, otišao trbuhom za kruhom poput većine Hrvata.
Paket je spremila brižna mater. Predala ga 11. prosinca, s povjerenjem, na dostavu Hrvatskoj pošti (HP). Izvagali mu težinu (7,60 kg) i naplatili uslugu dostave 41 euro, a sin je istog trenutka u aplikaciji Pošte nestrpljivo počeo pratiti putovanje pošiljke... Mati ni u jednom trenutku nije dvojila kako paket neće stići do Božića u Dublin. Ta poslala ga je, naivno je mislila, na vrijeme. Još pamti riječi djelatnika Hrvatske pošte koji joj je tog 11. prosinca zaprimio paket nešto iza 13 sati i rekao: "Ići će u drugoj turi". Nije, veli, imala što drugo pomisliti nego da je aludirao na drugi kamion, jer je prvi, s obzirom da slijede blagdani i pojačan je promet u pošti, vjerojatno već pun. Vjerovala je da će krenuti istoga dana za Zagreb.
No, od tog 11. prosinca počela je igra živaca. Paket je iz Splita za Zagreba krenuo tek 13. prosinca odakle je trebao dalje, za Dublin. Prolazili su dan za danom, u aplikaciji je samo stajalo ‘na putu‘ Split-Zagreb. Nikakve koristi nije bilo ni od zivkanja korisničke službe HP-a, paketu nitko nije mogao ući u trag. Napokon, 22. prosinca iz Splita je osvanuo u Zagrebu (tako je detektirala aplikacija), nakon 11 dana od njegove predaje. A onda je uslijedio hladan tuš - carina je, prilikom pregleda paketa, utvrdila kako je unutra parfem, koji ne može u avion do Dublina. Paket je odmah, ovaj put brzoptezno, u roku 24 sata, 23. prosinca vraćen u Split.
- Malo je reći da sam dobila slom živaca. Ne, ne mogu vam to opisati. Ma koji Božić?! Pa to je bilo ludilo danima... Najprije, ne znaju gdje paket, a onda ovo s parfemom. Stvarno mi nije jasno, znam da parfem ne može gore u avion, ali da ne može ni dolje... Dobro, moja greška. Ali što je bilo sve ovo prije? Kako paket putuje 11 dana od Splita do Zagreba i ne može mu se ući u trag? Kako, kad ga gore otvori carina u Velikoj Gorici, ne nazovu ni mene ni sina, a imaju naše kontakte, pa izuzmu taj glupi parfem, k vragu i parfem, i pošalju paket s ostalim stvarima za Dublin. Ne, nema opravdanja. Ovo je priča u stilu ‘kako mi je sinu Hrvatska pošta ubila Božić u Dublinu‘ - uzrujano će Splićanka I. B. (podaci poznati redakciji).
U Pošti su joj ovaj put, prilikom preuzimanja vraćenog paketa, rekli kako će joj vratiti dio novca od onih 41 euro u roku od 30 dana. Naplatit će joj putovanje pošiljke na relaciji Split-Zagreb-Split, a vratiti dio iznosa koji se odnosi na prijevoz avionom na relaciji Zagreb-Dublin. Ni riječi isprike za 11-dnevno putovanje paketa od Splita do Zagreba.
- Nema šanse da ću ikad više imati posla s njima. Sin me cijelo vrijeme smirivao: "Pa dobro majko, ima ovdje hrvatski dućan. Kupit ćemo sve što nam treba". Ali nije to to. Ovo je sve bilo domaće, od srca... Da zna da mislimo na njega gore. Ništa, sve sam ponovo prepakirala i sada paket za Irsku šaljem zemaljskim putem. Kombijem. Ide i parfem. Isto je cijena dostave 40 eura. Trebao bi ići danas iz Splita, a preksutra stići u Dublin. Znači, za dva, maksimalno tri dana. Ako nije stigao do Božića, valjda će do Nove godine. I ‘ajde vi sad meni pošteno recite, je li ta Hrvatska pošta normalna - ljutito pita Splićanka.