stdClass Object
(
[id] => 189003
[title] => Ana Grabovac: 33 godine u brodskoj kabini, uz svog Čovika
[alias] => ana-grabovac-33-godine-u-brodskoj-kabini-uz-svog-covika
[catid] => 296
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] => Da je imala radnu knjižicu, Ana Grabovac bi danas bila vlasnica pomoračke penzije. Ipak je iza nje 33 godine navigavanja po svjetskim morima, ali...nije to bilo za radni staž. Upoznala je daleke otoke, uvale, obišla je sve kontinente, samo zato što je davno odlučila na životnom putu biti uz svog Čovika. Pomorca.
Nije ga htjela ostaviti samog, na brodu, bez nje, eto toliko je bila velika ta ljubav, da je ostavila uobičajeni, ugodni kopneni život ‘bijele udovice’ i odlučila poći na sinje more. Službeno, na papiru, bila je - svašta. Mali od kužine. Za nekih vijađa je glumila da je konobarica. Bila je i pomoćno osoblje.
A zapravo je ponajviše bila sama sa sobom, na krmi ili u kabini, čekajući da njen Čovik završi radne obveze. Morske je milje kratila pletenjem džempera ili igrom riječi. Jednom naglo počela je pisati, deset godina od ukrcavanja, i na kraju došla do lipog broja tekica s mekim koricama koje je nazvala ‘brodskim dnevnicima’. Dnevnici čekaju na ukoričenje, a snagu za taj veliki - mali korak dala joj je knjiga koju je upravo tiskala.
Molitva i more
Rezultat je ona zadataka nastalih u Školi kreativnog pisanja u splitskoj Gradskoj knjižnici.
- Riječ je riječ, nju ne možeš povući. Ona ima svoju podlogu. A ja sam uvik nešto pisala, i u mladosti, a onda kasnije i na brodu. Ma samo mi je žaj šta prije nisam počela. I kada san čula Ingrid Poljanić iz knjižnice, njezin poziv da se pridružimo radionici pisanja rekla sam mom Čoviku, uvik ga tako zoven, da se iden prijavit. I sve san mislila ma neće me tit dole s ovin mojim godinama, ali svidija in se jedan moj tekst iz dnevnika. I zvali su me.
Sićan se ko jučer, kad je ova naša mlada voditeljica Irena Delonga, naša Sinjanka, na početku tečaja pitala - Ma ko je to Ana Grabovac? Ja kažem: ja. A ona meni da joj jedna moja rečenica iz tog mog uvodnog teksta dva miseca nije dala mira. A napisala sam ovako: ‘Ako želiš naučiti se moliti, otisni se na more’. A ja san na tom mom morskom vijađu dugom 33 godine, dobro naučila, moliti. I tako je počelo – kaže Ana.
I tako se nastavilo. Svaki tjedan novi izazovi, s novim tematskim zadatkom. Irena ih je naučila da promatraju svijet oko sebe, pa iz usputnih pogleda, dodira, mimoilaženja, skrivenih riječi sastavljaju priče. Nakupilo ih se, a Ana ih je odlučila sabrati u knjigu pod nazivom ‘Moja škola kreativnog pisanja’. Izdao ju je “Redak”, a svoju je promociju imala u prepunoj velikoj dvorani splitske Gradske knjižnice. Bila je to promocija prve knjige izašle iz škole, prvi mačić koji se u vodu ne baca. Dapače. Vrijedi Anine riječi pročitati. Ova žena ima puno toga za ispričati.
- Škola mi je promijenila način razmišljanja, ta mogućnost neformalnog kreativnog pisanja sasvim je okupirala moje misli. Željno sam htjela u školu. Riječi složene od vokala i konsonanata što su u rečenicama stvarale priču, smirivale su moje vrijeme. I osjećala sam se dobro – priča Ana.
More otvrđuje muškarce i raznježuje žene. Dok se oni zatvaraju u sebe, one postaju sve ranjivije. Ana kaže kako se na more otisnula zbog ljubavi. Nikada ne žali što je izabrala taj put, odričući se svih blagodati kopna. I opet bi, da je njen Čovik, njoj najvažniji jezičac na vagi životnih odluka, napravila istu stvar. Samo je odlučila, bez obzira što tada nije bila s njim u braku, usprkos ‘jezičinama’ male splitske sredine, krenula je ne želeći Njega pustiti samog na dalekim morima. Nije se željela, kaže, od njega otuđiti, a more, koliko god da povezivalo zemlje, razdvaja duše. Grize usitno, tiho, i ponajčešće uspješno.
- Popela san se na brod 1968. godine, zbunjena, oko mene sami mirisi muškaraca, ja sama žena, još i dvostruko mlađa od većine njih. Trudila san se bit neupadljiva, pristojna, uvik u dugon rukavu, u vešti do ispod kolina. Nisan tila privlačit pažnju, da u njima ne probudim potrebu za ženama. Bila sam nevidljiva, sve to moje vrime. Moj krug kretanja se svodio na putanju od kabine do salona, a najdraže misto san imala na krmi di san čitala, plela, posli i pisala. Strašno mi je falila obitelj, prijateljice, splitska uvala Ovčice, moja nećakinja. Uvik san se pitala: ma šta moji sada rade? Prošla san u toj izoliranosti puno tuge. Ali tako je trebalo bit. Izabrala san mog Čovika. I opet bi to napravila – kaže Ana.
Brodski dnevnici
Prošla je lipih vrimena, ali i nevera kao što je bila jedna koja je 18 metarskim valovima tukla brod 15 dana. U teret je ušlo more, brod je bio kao tempirana bomba. Svaki tren za puknit! Sjeća se da joj je Čovik oko vrata zavezao vrećicu s putovnicom i nešto dolara, i rekao joj da stoji u kombinetu u kabini. I čeka smiraj. Bilo je: ‘Bogu dušu, Bog te neće’.
- Ali znala san da mi se s njim ništa neće dogoditi. Dobro je prošlo, preživila san na jabukama. Prošla sam i požara, potapanja. Kad mi je Čovik iša u penziju i malo posli toga na ‘stranca’, opet san se uputila s njin. Ne znam broju džempera koje san na brodu isplela. Na jednon vijađu od godinu dana napravila san ih deset i onda san ih sve isparala i opet plela. Puno san ih i darovala, a u svakon od njih je ostao i dio moje tuge od tog mog života zatvorenog u brodskoj kabini. Ali to je bija jedini način da buden uz svog Čovika – priča Ana.
Vjerojatno su je sve te neispričane riječi stvarane u maloj brodskoj kabini navele da se pridruži školi pisanja. Tu je stekla nova poznanstva, prijateljstva, dobila je slatku malu tjednu obvezu pisanja novih priča. Ana piše rukom, računala ne voli, direktno svoje misli laganim krasopisom stavlja na papir. Tako su nastali brodski dnevnici koji također čekaju da postanu cjelovita knjiga. Dobila je ponudu da se tiskaju zasebno, no ona ih ne želi razdvajati. Zna da će se i oni doživjeti svoju promociju. A lako bi mogla doći i još jedna. Od novih priča iz školskih klupa. Toliko neispričanih riječi jedva čekaju izaći vani.
TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
FOTO: NIKOLA VILIĆ / CROPIX
Pisati se mora
Svakog tjedna polaznici škole dobivaju zadatke na osnovi kojih stvaraju priče. Jedan od zadataka je bio opis grada u kojem su odrasli, ali bez spominjanja osjećaja, bez sentimentalnosti. U drugom domaćem radu zadatak je bio napisati dva dijaloga.
U prvom se likovi moraju posvađati. U drugom se moraju ponašati kao da izbjegavaju temu, ali usputnim komentarima ili držanjem prezentiraju dijalog. Zanimljiv je i domaći rad na temu preljuba, točnije njegova otkrivanja, ali bez upadanja u klopku sentimentalnosti i klišeja. Rezultat je priča pod nazivom Filharmonična obitelj. Istinita je. |
Filharmonična obitelj
Vlak iz Beograda sa zakašnjenjem je stigao na riječki kolodvor.
Julijana je žurno izašla iz vlaka i vukući putnu torbu, uputila se prema putničkoj luci. Porat je blizu i zasigurno će stići na vrijeme ukrcati se na brod.
„Ne možeš nikada biti siguran u ova naša prevozna sredstva.“ Ljutila se.
Prošlog ljeta vlak je kasnio dovoljno da je brod bez nje, Jovana i djece isplovio za Dubrovnik pa su na sljedećeg čekali noćeći u hotelu „Bonavia“. Danas je stigla na vrijeme pred brodsku skalu. Baš u trenutku kada je mladić u uniformi skidao tabelu s naznačenim vremenom polaska broda.
Dakle, 18.00 h.
Mladić joj je priskočio, uzeo torbu i pomogao joj uz skalu.
Bila je posljednji putnik.
Skala se podigla, zahuktali su motori, brod se protegao i isplovili su. Mladić je Julijani pomogao naći kabinu i smjestiti je. Zahvalila mu je, a on je odgovorio osmijehom kojim ju je zaintrigirao. Žurba i bojazan da neće stići na vrijeme umorili su je. Sjela je na ležaj u kabini pokušavajući doći k sebi. Zadovoljna što ide u Dubrovnik sama. Doduše, tek na par dana. Potreban joj je odmor. Zna da će se od užitka mora i grada u tih nekoliko dana ljeta sasvim preporoditi. I puna energije, kao nova, vratiti se kući. Spremna posvetiti se Jovanu, podržavati ga u poslu i djeci biti na raspolaganju u svakom pogledu.
Zapravo, Jovan je inzistirao da pođe u Dubrovnik.
Od kada su zajedno ljetuju tamo, a dolaskom djece Dubrovnik im je ljeti nasušna potreba.
Ovog ljeta Jovan neće stići odmoriti se. Okupiran je svakodnevnim probama jer priprema orkestar za gala koncert na kojem će gostovati pijanist svjetskog glasa. To će biti događaj sezone.
Probe su iscrpljujuće pa mu u ono malo vremena što se kod kuće odmara, ona i djeca naprosto smetaju.
Djecu će odvesti njegovoj majci, što će ih veseliti, a ona će iz Dubrovnika doći odmorena i spremna za događaj sezone.
Osjetila je glad. Popravila je frizuru i namaz ruža na usnama i uputila se u brodski salon, na večeru.
U uskom hodniku gotovo se sudarila s mladićem u uniformi. Opet osmijeh: „Jeste li se odmorili. Požurite, večera će se ohladiti. Bilo bi šteta. Odlična je.“
„Dužna sam vam piće. Bili ste mi od pomoći.“ Ubrzala je.
„Naravno,“ odgovorio je mladić, „moja gvardija...“ ispravio se, „... radim do ponoći. Po završetku pokucat ću vam, pa ako ne budete sneni, možemo popiti piće. Baš danas majka mi je poslala liker od nešpula. To piće zasigurno niste još probali. A garantiram vam, majka je „majstor“.“
Opet osmijeh od kojeg su Julijani zadrhtala koljena.
Večeru, ma koliko bila ukusna, nije ni dotakla. Vratila se u kabinu ne više svoja. Znala je da će, ako mladić pokuca, otvoriti vrata. Htjela je onaj osmijeh vidjeti izbliza. Htjela je upoznati toga mladića.
Ivan, treći časnik palube, na putničkom brodu „Osijek“ završio je gvardio, osvježio se i s bocom likera od nešpula, uputio se gospođinoj kabini.
Ta je dama uz ljepotu imala još nešto što ga je privuklo kada ju je ugledao na brodskoj skali. A gledala ga je na takav način da je bio siguran kako će ga primiti u kabinu.
Julijana se nije iskrcala u Dubrovniku. Preselila se u Ivanovu kabinu i bila mu pratilja na putovanju do Rijeke, onda do Dubrovnika, pa opet ispočetka, prilično dugo.
Zaboravila je tko je, gdje pripada, koga ima i kome je potrebna. Žudjela je za blizinom mladića, koji joj je otkrio sve tajne ljubavi, za koje niti slutila nije da postoje.
Bila je spremna zaboraviti sav prošli život i krenuti s Ivanom u nepoznato.
Čim su se vezali uz riječki porat, mornar je pokucao na vrata Ivanove kabine. „Terco, traži vas jedan gospodin. Čeka vas ispred skale,“ rekao je.
Ivan se nonšalantno uputio siguran da je majka opet nešto poslala. I da taj gospodin donosi majčin paket.
Na obali ispred skale čekao ga je nepoznati muškarac. Gospodin srednjih godina.
„Vi ste Ivan“, približio mu se.
„Da“.
„Ja sam Jovan Simić, suprug Julijane. Kako ste mi prisvojili suprugu, a mi imamo dvoje dece, pa sam se ja, eto rukovodeći tom činjenicom, došao dogovoriti s vama, što ćemo s tom decom. Hoćete li i njih prisvojiti ili ćemo ih podeliti? Razmislite. Ja sam odseo u hotelu „Bonavia“ pa se nadam da ćete mi vašu odluku saopštiti pre odlaska broda.“
Okrenuo se i mirno uputio prema izlazu iz porta.
Ivan je protrnuo. Što sad? Što reći Julijani? Kako se odreći nje? Ne može je izbaciti iz svog života tek tako. Vezali su se istom strašću. I više od toga. Ljubav je to. Nije bio spreman na obaveze. Mlad je, pa neka je i ljubav u pitanju.
Sjetio se prijatelja Vjeke što plovi na teretnjaku „Petki“ vezanom na teretnom (dijelu porta) terminalu.
Nedavno mu je rekao, kako im nedostaje treći časnik. A u firmi ni jednog slobodnog nemaju, pa su u problemu.
Ivan je požurio do teretnog terminala. „Petka“ se pripremala za isplovljenje. Potražio je zapovjednika. Kontaktirali su firmu i primili Ivana na samu partencu broda. Firma će lako prebaciti službene papire. Dok se penjao na most, na svoju novu gvardiju, čuo je zapovjednika:
„Bog te blagoslovio, sinko, došao si nam u pravo vrijeme. Upravo isplovljavamo.“
Na naslovnici ženskog modnog časopisa „Svijet“ pozirala je obitelj Jovana Simića, proslavljenog dirigenta Beogradske filharmonije.
Suprug Jovan, dvoje već odrasle djece i Julijana u čijem je krilu sjedio najmlađi član obitelji, kovrčavi mališan. Obitelj se doimala sretno, a fotografijom je dominirao osmijeh kovrčavog dječaka. |
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Ana Grabovac otkrila je pisanje nakon dugih godina provedenih na moru u osami
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => mOJa karijera
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2012-12-22 17:32:07
[created_by] => 39
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2012-12-22 21:14:24
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2012-12-23 17:32:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 6288
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 296
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije o modi i ljepoti.
[menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, stil, moda, ljepota
[secure] => 0
[page_title] => Stil
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2012/12/22/PSD/gra00.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "680x430"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 296
[name] => Stil
[alias] => stil
[description] =>
[parent] => 260
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 2
[params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 4865857 Threads: 6 Questions: 171562757 Slow queries: 74353
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 5019938
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 33
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front04
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /sd-plus/stil
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 376
[name] => Arhiva
[alias] => arhiva
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /arhiva
)
)
[link] => /sd-plus/stil/ana-grabovac-33-godine-u-brodskoj-kabini-uz-svog-covika-189003
[printLink] => /sd-plus/stil/ana-grabovac-33-godine-u-brodskoj-kabini-uz-svog-covika-189003?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[Subtitle] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Ana Grabovac otkrila je pisanje nakon dugih godina provedenih na moru u osami
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => mOJa karijera
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Ana Grabovac: 33 godine u brodskoj kabini, uz svog Čovika
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-20-10-05-40-39
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2012/12/22/PSD/gra00.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2012/12/22/PSD/gra00.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}Da je imala radnu knjižicu, Ana Grabovac bi danas bila vlasnica pomoračke penzije. Ipak je iza nje 33 godine navigavanja po svjetskim morima, ali...nije to bilo za radni staž. Upoznala je daleke otoke, uvale, obišla je sve kontinente, samo zato što je davno odlučila na životnom putu biti uz svog Čovika. Pomorca.
Nije ga htjela ostaviti samog, na brodu, bez nje, eto toliko je bila velika ta ljubav, da je ostavila uobičajeni, ugodni kopneni život ‘bijele udovice’ i odlučila poći na sinje more. Službeno, na papiru, bila je - svašta. Mali od kužine. Za nekih vijađa je glumila da je konobarica. Bila je i pomoćno osoblje.
A zapravo je ponajviše bila sama sa sobom, na krmi ili u kabini, čekajući da njen Čovik završi radne obveze. Morske je milje kratila pletenjem džempera ili igrom riječi. Jednom naglo počela je pisati, deset godina od ukrcavanja, i na kraju došla do lipog broja tekica s mekim koricama koje je nazvala ‘brodskim dnevnicima’. Dnevnici čekaju na ukoričenje, a snagu za taj veliki - mali korak dala joj je knjiga koju je upravo tiskala.
Molitva i more
Rezultat je ona zadataka nastalih u Školi kreativnog pisanja u splitskoj Gradskoj knjižnici.
- Riječ je riječ, nju ne možeš povući. Ona ima svoju podlogu. A ja sam uvik nešto pisala, i u mladosti, a onda kasnije i na brodu. Ma samo mi je žaj šta prije nisam počela. I kada san čula Ingrid Poljanić iz knjižnice, njezin poziv da se pridružimo radionici pisanja rekla sam mom Čoviku, uvik ga tako zoven, da se iden prijavit. I sve san mislila ma neće me tit dole s ovin mojim godinama, ali svidija in se jedan moj tekst iz dnevnika. I zvali su me.
Sićan se ko jučer, kad je ova naša mlada voditeljica Irena Delonga, naša Sinjanka, na početku tečaja pitala - Ma ko je to Ana Grabovac? Ja kažem: ja. A ona meni da joj jedna moja rečenica iz tog mog uvodnog teksta dva miseca nije dala mira. A napisala sam ovako: ‘Ako želiš naučiti se moliti, otisni se na more’. A ja san na tom mom morskom vijađu dugom 33 godine, dobro naučila, moliti. I tako je počelo – kaže Ana.
I tako se nastavilo. Svaki tjedan novi izazovi, s novim tematskim zadatkom. Irena ih je naučila da promatraju svijet oko sebe, pa iz usputnih pogleda, dodira, mimoilaženja, skrivenih riječi sastavljaju priče. Nakupilo ih se, a Ana ih je odlučila sabrati u knjigu pod nazivom ‘Moja škola kreativnog pisanja’. Izdao ju je “Redak”, a svoju je promociju imala u prepunoj velikoj dvorani splitske Gradske knjižnice. Bila je to promocija prve knjige izašle iz škole, prvi mačić koji se u vodu ne baca. Dapače. Vrijedi Anine riječi pročitati. Ova žena ima puno toga za ispričati.
- Škola mi je promijenila način razmišljanja, ta mogućnost neformalnog kreativnog pisanja sasvim je okupirala moje misli. Željno sam htjela u školu. Riječi složene od vokala i konsonanata što su u rečenicama stvarale priču, smirivale su moje vrijeme. I osjećala sam se dobro – priča Ana.
More otvrđuje muškarce i raznježuje žene. Dok se oni zatvaraju u sebe, one postaju sve ranjivije. Ana kaže kako se na more otisnula zbog ljubavi. Nikada ne žali što je izabrala taj put, odričući se svih blagodati kopna. I opet bi, da je njen Čovik, njoj najvažniji jezičac na vagi životnih odluka, napravila istu stvar. Samo je odlučila, bez obzira što tada nije bila s njim u braku, usprkos ‘jezičinama’ male splitske sredine, krenula je ne želeći Njega pustiti samog na dalekim morima. Nije se željela, kaže, od njega otuđiti, a more, koliko god da povezivalo zemlje, razdvaja duše. Grize usitno, tiho, i ponajčešće uspješno.
- Popela san se na brod 1968. godine, zbunjena, oko mene sami mirisi muškaraca, ja sama žena, još i dvostruko mlađa od većine njih. Trudila san se bit neupadljiva, pristojna, uvik u dugon rukavu, u vešti do ispod kolina. Nisan tila privlačit pažnju, da u njima ne probudim potrebu za ženama. Bila sam nevidljiva, sve to moje vrime. Moj krug kretanja se svodio na putanju od kabine do salona, a najdraže misto san imala na krmi di san čitala, plela, posli i pisala. Strašno mi je falila obitelj, prijateljice, splitska uvala Ovčice, moja nećakinja. Uvik san se pitala: ma šta moji sada rade? Prošla san u toj izoliranosti puno tuge. Ali tako je trebalo bit. Izabrala san mog Čovika. I opet bi to napravila – kaže Ana.
Brodski dnevnici
Prošla je lipih vrimena, ali i nevera kao što je bila jedna koja je 18 metarskim valovima tukla brod 15 dana. U teret je ušlo more, brod je bio kao tempirana bomba. Svaki tren za puknit! Sjeća se da joj je Čovik oko vrata zavezao vrećicu s putovnicom i nešto dolara, i rekao joj da stoji u kombinetu u kabini. I čeka smiraj. Bilo je: ‘Bogu dušu, Bog te neće’.
- Ali znala san da mi se s njim ništa neće dogoditi. Dobro je prošlo, preživila san na jabukama. Prošla sam i požara, potapanja. Kad mi je Čovik iša u penziju i malo posli toga na ‘stranca’, opet san se uputila s njin. Ne znam broju džempera koje san na brodu isplela. Na jednon vijađu od godinu dana napravila san ih deset i onda san ih sve isparala i opet plela. Puno san ih i darovala, a u svakon od njih je ostao i dio moje tuge od tog mog života zatvorenog u brodskoj kabini. Ali to je bija jedini način da buden uz svog Čovika – priča Ana.
Vjerojatno su je sve te neispričane riječi stvarane u maloj brodskoj kabini navele da se pridruži školi pisanja. Tu je stekla nova poznanstva, prijateljstva, dobila je slatku malu tjednu obvezu pisanja novih priča. Ana piše rukom, računala ne voli, direktno svoje misli laganim krasopisom stavlja na papir. Tako su nastali brodski dnevnici koji također čekaju da postanu cjelovita knjiga. Dobila je ponudu da se tiskaju zasebno, no ona ih ne želi razdvajati. Zna da će se i oni doživjeti svoju promociju. A lako bi mogla doći i još jedna. Od novih priča iz školskih klupa. Toliko neispričanih riječi jedva čekaju izaći vani.
TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
FOTO: NIKOLA VILIĆ / CROPIX
Pisati se mora
Svakog tjedna polaznici škole dobivaju zadatke na osnovi kojih stvaraju priče. Jedan od zadataka je bio opis grada u kojem su odrasli, ali bez spominjanja osjećaja, bez sentimentalnosti. U drugom domaćem radu zadatak je bio napisati dva dijaloga.
U prvom se likovi moraju posvađati. U drugom se moraju ponašati kao da izbjegavaju temu, ali usputnim komentarima ili držanjem prezentiraju dijalog. Zanimljiv je i domaći rad na temu preljuba, točnije njegova otkrivanja, ali bez upadanja u klopku sentimentalnosti i klišeja. Rezultat je priča pod nazivom Filharmonična obitelj. Istinita je. |
Filharmonična obitelj
Vlak iz Beograda sa zakašnjenjem je stigao na riječki kolodvor.
Julijana je žurno izašla iz vlaka i vukući putnu torbu, uputila se prema putničkoj luci. Porat je blizu i zasigurno će stići na vrijeme ukrcati se na brod.
„Ne možeš nikada biti siguran u ova naša prevozna sredstva.“ Ljutila se.
Prošlog ljeta vlak je kasnio dovoljno da je brod bez nje, Jovana i djece isplovio za Dubrovnik pa su na sljedećeg čekali noćeći u hotelu „Bonavia“. Danas je stigla na vrijeme pred brodsku skalu. Baš u trenutku kada je mladić u uniformi skidao tabelu s naznačenim vremenom polaska broda.
Dakle, 18.00 h.
Mladić joj je priskočio, uzeo torbu i pomogao joj uz skalu.
Bila je posljednji putnik.
Skala se podigla, zahuktali su motori, brod se protegao i isplovili su. Mladić je Julijani pomogao naći kabinu i smjestiti je. Zahvalila mu je, a on je odgovorio osmijehom kojim ju je zaintrigirao. Žurba i bojazan da neće stići na vrijeme umorili su je. Sjela je na ležaj u kabini pokušavajući doći k sebi. Zadovoljna što ide u Dubrovnik sama. Doduše, tek na par dana. Potreban joj je odmor. Zna da će se od užitka mora i grada u tih nekoliko dana ljeta sasvim preporoditi. I puna energije, kao nova, vratiti se kući. Spremna posvetiti se Jovanu, podržavati ga u poslu i djeci biti na raspolaganju u svakom pogledu.
Zapravo, Jovan je inzistirao da pođe u Dubrovnik.
Od kada su zajedno ljetuju tamo, a dolaskom djece Dubrovnik im je ljeti nasušna potreba.
Ovog ljeta Jovan neće stići odmoriti se. Okupiran je svakodnevnim probama jer priprema orkestar za gala koncert na kojem će gostovati pijanist svjetskog glasa. To će biti događaj sezone.
Probe su iscrpljujuće pa mu u ono malo vremena što se kod kuće odmara, ona i djeca naprosto smetaju.
Djecu će odvesti njegovoj majci, što će ih veseliti, a ona će iz Dubrovnika doći odmorena i spremna za događaj sezone.
Osjetila je glad. Popravila je frizuru i namaz ruža na usnama i uputila se u brodski salon, na večeru.
U uskom hodniku gotovo se sudarila s mladićem u uniformi. Opet osmijeh: „Jeste li se odmorili. Požurite, večera će se ohladiti. Bilo bi šteta. Odlična je.“
„Dužna sam vam piće. Bili ste mi od pomoći.“ Ubrzala je.
„Naravno,“ odgovorio je mladić, „moja gvardija...“ ispravio se, „... radim do ponoći. Po završetku pokucat ću vam, pa ako ne budete sneni, možemo popiti piće. Baš danas majka mi je poslala liker od nešpula. To piće zasigurno niste još probali. A garantiram vam, majka je „majstor“.“
Opet osmijeh od kojeg su Julijani zadrhtala koljena.
Večeru, ma koliko bila ukusna, nije ni dotakla. Vratila se u kabinu ne više svoja. Znala je da će, ako mladić pokuca, otvoriti vrata. Htjela je onaj osmijeh vidjeti izbliza. Htjela je upoznati toga mladića.
Ivan, treći časnik palube, na putničkom brodu „Osijek“ završio je gvardio, osvježio se i s bocom likera od nešpula, uputio se gospođinoj kabini.
Ta je dama uz ljepotu imala još nešto što ga je privuklo kada ju je ugledao na brodskoj skali. A gledala ga je na takav način da je bio siguran kako će ga primiti u kabinu.
Julijana se nije iskrcala u Dubrovniku. Preselila se u Ivanovu kabinu i bila mu pratilja na putovanju do Rijeke, onda do Dubrovnika, pa opet ispočetka, prilično dugo.
Zaboravila je tko je, gdje pripada, koga ima i kome je potrebna. Žudjela je za blizinom mladića, koji joj je otkrio sve tajne ljubavi, za koje niti slutila nije da postoje.
Bila je spremna zaboraviti sav prošli život i krenuti s Ivanom u nepoznato.
Čim su se vezali uz riječki porat, mornar je pokucao na vrata Ivanove kabine. „Terco, traži vas jedan gospodin. Čeka vas ispred skale,“ rekao je.
Ivan se nonšalantno uputio siguran da je majka opet nešto poslala. I da taj gospodin donosi majčin paket.
Na obali ispred skale čekao ga je nepoznati muškarac. Gospodin srednjih godina.
„Vi ste Ivan“, približio mu se.
„Da“.
„Ja sam Jovan Simić, suprug Julijane. Kako ste mi prisvojili suprugu, a mi imamo dvoje dece, pa sam se ja, eto rukovodeći tom činjenicom, došao dogovoriti s vama, što ćemo s tom decom. Hoćete li i njih prisvojiti ili ćemo ih podeliti? Razmislite. Ja sam odseo u hotelu „Bonavia“ pa se nadam da ćete mi vašu odluku saopštiti pre odlaska broda.“
Okrenuo se i mirno uputio prema izlazu iz porta.
Ivan je protrnuo. Što sad? Što reći Julijani? Kako se odreći nje? Ne može je izbaciti iz svog života tek tako. Vezali su se istom strašću. I više od toga. Ljubav je to. Nije bio spreman na obaveze. Mlad je, pa neka je i ljubav u pitanju.
Sjetio se prijatelja Vjeke što plovi na teretnjaku „Petki“ vezanom na teretnom (dijelu porta) terminalu.
Nedavno mu je rekao, kako im nedostaje treći časnik. A u firmi ni jednog slobodnog nemaju, pa su u problemu.
Ivan je požurio do teretnog terminala. „Petka“ se pripremala za isplovljenje. Potražio je zapovjednika. Kontaktirali su firmu i primili Ivana na samu partencu broda. Firma će lako prebaciti službene papire. Dok se penjao na most, na svoju novu gvardiju, čuo je zapovjednika:
„Bog te blagoslovio, sinko, došao si nam u pravo vrijeme. Upravo isplovljavamo.“
Na naslovnici ženskog modnog časopisa „Svijet“ pozirala je obitelj Jovana Simića, proslavljenog dirigenta Beogradske filharmonije.
Suprug Jovan, dvoje već odrasle djece i Julijana u čijem je krilu sjedio najmlađi član obitelji, kovrčavi mališan. Obitelj se doimala sretno, a fotografijom je dominirao osmijeh kovrčavog dječaka. |
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/stil/ana-grabovac-33-godine-u-brodskoj-kabini-uz-svog-covika-189003
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=7397b07898bfd5bb54e87b196eacc1548b0733d8
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Ana+Grabovac%3A+33+godine+u+brodskoj++kabini%2C+uz+svog+%C4%8Covika&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fstil%2Fana-grabovac-33-godine-u-brodskoj-kabini-uz-svog-covika-189003
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fstil%2Fana-grabovac-33-godine-u-brodskoj-kabini-uz-svog-covika-189003
)
Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Ana Grabovac otkrila je pisanje nakon dugih godina provedenih na moru u osami
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => mOJa karijera
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
20. svibanj 2024 12:05
