Da je retro novi đir, potvrđuje večer Retrospektive na Prokurativama. Petnaest skladbi iz festivalske arhive za publiku je pripremio Miron Hauser, s čijim su Jazz orkestrom HRT-a mlade snage hrvatske estrade iskušale daske koje su mnoga imena učinila legendarnima.
Kada smo razgovarali s Hauserom prije početka Splitskog festivala priznao nam je kako je bilo iznimno teško odabrati koje skladbe ponovno iznijeti splitskoj publici, koja je, znaju svi, najoštrijim kritičarem, baš kao i najvećim obožavateljem.
- Kako sam veliki ljubitelj Olivera, prva mi je na um pala njegova skladba "Picaferaj" koju je izveo davne 1967. Onda je uslijedio onaj najteži dio, odabrati između gomile divnih pjesama petnaest kompozicija. Ali vjerujem da smo uspjeli i da će splitska publika uživati – kazao je maestro.
Vratiti na Prokurative ono najbolje od Splitskih festivala i pjesme koje svi znaju prikazati drugačijima bio je veliki izazov.
Voditelj glumac Stojan Matavulj na početku je kazao: Cili dan moš nabrajat imena pivača, cili dan moš nabrajat pisme, da ti Splitski festival u autu svira moga bi doć do Tokija, a ne bi ih sve čuja. Split je jedini grad napravljen ka glavi grad svita, malo smo prčeviti, jer sve ovdi mora bit najbolje, i tenis i balun i pivači i festival... - rekao je Matavulj.
Vedro nebo prevladavalo je iznad publike u zagrljaju Prokurativa, pozornica okupana bojama...
- Sinonim za Splitski festival je Oliver i njegov Picaferaj - kazao je Matavulj nakon čega je pozornicu izašla Ana Opačak i otpjevala upravo Picaferaj.
Sinonim za šansonu. Prekrasna. I zadnja sunčana zraka, za Marjan je umorna zašla… Sve je stalo. Nama se učinilo kako će divna Ana uskoro postati mama, za što smo dobili i potvrdu, te joj na tome čestitamo od srca.
Tomislav Zuppa i Zdenko Runjić su dirali u emocije koje nisi ni zna da imaš, jednu od tih pisama je otpivala Josipa Lisac - podsjetio je Matavulj.
Sabrina Hebiri je otpjevala „Kapetane moj“. Eklektičan glas iznio je sve te spomenute emocije...
Bezvremenska balada „Što to biješe ljubav“ dopala je Mariju Huljevu, a on, kako nam je kazao maestro Hauser „jako dobro zna i hoće“. Podsjetio je baš sve što to biješe ljubav. Toliko dobro da je publika prekidala pjesmu pljeskom.
Da se s tuđom maskom lakše živi objasnila je Helena Gudelj, dok je publika cupkala u ritmu. Zavrijedila je ovacije.
Ana Uršula Najev je došla na svoje! Pred svojim je gradom otpivala himnu svom gradu! Di ćeš bolje. Onaj njen rašpavi glas s „Ča će mi Copacabana“ izuo je ljude iz postola. Bravo, mala!
Vicinu „Bodulsku baladu“ iznio je Max Hozić, za kojeg je maestro Hauser kazao kako je „strašan vokal“, i bome je bio u pravu.
- Mladi izvođači i jazz varijanta su super kombinacija, aranžman je vrhunski, maestro i orkestar besprijekorni, baš guštan – kazao nam je oduševljeni gledatelj.
Ellena Stella nas je vratila u vrime šjor Bepa Bagulina. Čuo se „Dobri moj nono“, a Ana Opačak je po svojoj dobroj navadi jedan dio otpjevala na francuskom…
Posebna je scena bila vidjeti gledalište koje pjeva „Skitnicu“ u riječ i u takt s Ellenom, dostojnom veličanstvene Jasne Zlokić, od koje je „posudila“ pjesmu.
Čarolija splitske noći brzo se primakla svom kraju. Požali čovjek što tako kratko traje. Dva se sata nisu ni osjetila, prošla su u trenu…
Gradonačelnik Ivica Puljak bio je oduševljen retrospektivnom večeri Splitskog festivala.
- Potpuno su drugačije ove jazz verzije starih hitova uz mlade glazbenike koji su bili sjajni. Apsolutno je sve bilo kako treba - kazao nam je.
Zajednička izvedba svih mladih preformera podigla je gledalište na noge.
„Nismo mi bez cilja“.
Ako je cilj bio donijeti nešto novo u nešto staro – uspjelo se.