Kada se prije četiri godine pripremao veliki koncert na Poljudu, pod nazivom "To je moja zemlja", na kojem su nastupale zvijezde poput Tereze Kesovije, Meri Cetinić, Prljavog kazališta, Dražena Zečića, Miroslava Škore, Thompson, za "Slobodnu" je progovorila i legenda dubrovačke i hrvatske glazbene scene. Milo Hrnić je tada pronašao vremena za razgovor, premda je tada radeći na novom studijskom albumu bio zauzet "preko glave".
Za nastup je tada odabrao svoju legendarnu "Dobra večer, prijatelji", a na pitanje što očekuje od splitske publike kazao je:
- Nisu me nikada do sada razočarali. Oni su jednako vjerni, toliko pjevaju da ih ponekad na koncertima moram pitati: Mogu li vam i ja nešto zapjevati? A onda oni odgovore da mogu, a čim ja počnem pjevati oni nastave - nasmijao se sjećanjima tada.
Progovorio je i o tremi pred nastup, usprkos iskustvu i godinama provedenim na pozornici.
- Imam nervozu pred svako putovanje. Imam već i godina, ali držim se kondicijski dobro koliko god mogu. Međutim, moje su pjesme poznate po nekim rasponima, jer pjevam kroz čak dvije oktave. To je naporno! Kad traže od mene da pjevam dva sata bez pauze, to je ipak jedna vrsta "maltretiranja". Vrlo je naporno i teško mi pada - bio je iskren.
Još ga je jedna stvar mučila, nešto na što se kao profesionalni pjevač nikada nije naučio nositi...
- Nisam naučio nositi se s amaterizmom. Financije su danas ogroman problem svakome. Ljudi štede, štede na kvaliteti ozvučenja, štede na ovome, onome, i onda ti kažu: "Ajde ti, pa pjevaj!" Čujte, ako je ozvučenje tako loše da me publika "nadjača" i da ja ne dominiram situacijom i atmosferom, to su vrlo nezgodne okolnosti - kazao je, složivši se sa izjavom još jedne legende Miše Kovača koji je ustvrdio kako "pjevanje nije trčanje na 100 metara".
- Sve vam je ista stvar. Ako se održavate, možete biti sportaš na dulje vrijeme. Moram njegovati glasnice, nije me sram reći da, ako treba, koristim i inhalate, veliki sam meteoropat. Smeta mi vrijeme, pogotovo kad je oblačno i kad se sprema nevera. Ti momenti su mi najteži za pjevati - kazao je tada Hrnić.
Priznao je i kako su ga nervirali upiti vezani uz njegove brkove po kojima je svugdje bio prepoznat. Jednom je kazao kako će ih obrijati kada prestane pjevati.
- Istina! Znate u čemu je stvar?! Stalno me pitaju za brkove i to me užasno nervira, kao da su moji brkovi važniji od svega onoga što ja radim. Pustio sam ih u vrijeme kad su bili Beatlesi i kad su svi oni puštali brkove, i tako je to ostalo - kazao je i dodao:
- Pokušavam dati najbolji dio sebe svugdje, to mi je moto: "Daj najbolji dio sebe, večeras, tu gdje jesi, gdje si došao – bio na selu ili bio u gradu!". Publika to cijeni. U Novalji na Pagu prije godinu dana dočekalo me osam tisuća ljudi! Došli su neki doktori iz Slovenije, iz Rijeke, svi u majicama s mojom slikom. Na majici je pisalo "doktor Milo Hrnić", poklonili su mi jednu takvu majicu i čuvam je za uspomenu. To je bila predivna atmosfera, predivno su pjevali, osjećao sam se kao da sam negdje na nekom važnom svjetskom koncertu - kazao je pjevač.
- Sretan sam što me ljudi vole, sretan sam ko grlica. Smatram da sam jako, jako, jako normalan čovjek koji je na zemlji. Živim skromno, doma sam s obitelji, s prijateljima... Ljudi koji su me pratili po 30 godina su sa mnom, to nije stalni posao pa da smo na radnom mjestu svaki dan, ali ipak smo prijatelji - bio je emotivan.