Tony Cetinski je gostovao u podcastu ‘Skip or Beep bravo!‘ radija kod Tatjane Jurić. Uoči koncerta u zagrebačkoj Areni 31. svibnja, gdje planira proslaviti i 55. rođendan, glazbenik je pričao otvoreno i emotivno o kolegama.
"Hrvatska glazba je u zadnjih 10 godina čini se ostala bez vrhunskih izvođača. Tko se možda nameće kao mlađi da će preuzeti? Imamo li nasljednike?" - upitala je Tatjana Jurić.
"Mislim da nakon što je Oliver otišao, sve je otišlo u klinac! Cijela scena je izgubila neki temelj, sve se nešto trese. Sve se ljuljuška. On je bio neki taj katalizator između nas kolega, nekako kada bi se netko ljutio na nekoga, on bi ti rekao: "Daj, nemoj". Uvijek bi smirivao, uvijek bi bio neki faktor sigurnosti, neki otac koji ti daje neku sigurnost, temelj.
Kada je Oliver otišao, svi temelji su popucali. Onda naravno Aki, pa Massimo, i sada se vidi da se sve razrušilo. Nema reda, nema poštovanja… Ali kada je Oliver otišao, kao da su svi pokazali svoje lice, bez srama, kao da je otišao otac u obitelji, onda djeca sva polude...
Ne vidim nasljednike, ali tko sam ja da sudim, da govorim o nasljednicima…", kazao je Cetinski.
Prisjetio se i pokojnog Dina Dvornika i njegova pogreba, koji je bio poseban baš kao i on.
"Sahrana je fenomenalna ispala, mislim, čudno zvuči ovako kada kažeš. Bila je i dobra glazba, ali i situacija, ispričat ću, nisam imao prilike to ispričati.
Znači, bili smo gore na krematoriju u Mirogoju, svi smo se počeli skupljati, tu su svi od političkih krugova, od Bandića do svih struktura, političkih i glazbenih i tako dalje. Sad svi se skupljaju i sad treba raditi popis straže, tko će biti na straži, pored lijesa.
Meni je došla u panici Danijela, supruga od Dina, da nije okej da su sve samo muškarci, da hoće li koja žena biti na straži... I onda sam je pitao: Danijela, daješ li mi dozvolu da ja to preuzmem? Preuzeo sam, prva straža su bile Josipa Lisac, Alka Vuica, njegove najbliže kolegice. Znači, krenulo se sa ženama. Onda je došao Bandić, onda sam njih stavio sve, Bandića i političare. Onda naravno, glazbenici svi, svatko je imao pravo biti u straži" - ispričao je Tony.
S Tatjanom je podijelio i sjećanja na pobjedu na Dori 1994.
"Znači, ta pobjeda na Dori 1994. je nešto što nisam uopće shvaćao kao pobjedu ili natjecanju s kolegama koji nisu bili prvi te večeri. Boljelo me što mi je brat bio drugi ili treći. Znači, brat je bio tada s Tutićem i oni su napravili "Arrivederci signorina"…
Ja sam osjetio da su oni očekivali da bi trebao taj tip pjesme ići na Euroviziju, a ne ja. Nisam se uopće mogao veseliti, ne bih se tako osjećao da mi to nije bio rođeni brat, onda sam skoro vratio Doru.
Tu mi je došao menadžer Škugor, može posvjedočiti, gdje sam ja hodajući prema konferenciji za medije njemu izgovarao: ‘Slušaj, ako si namjestio ovo, a brat mi je izgubio radi toga, reci mi sada dok dođem do tamo, kulturno ću vratiti nagradu, zahvalit ću se i možda mi brat ode na kraju na Euroviziju.
I bilo bi to super fora, mislim, meni bi bilo super potez. Meni je žao što nije, valjda nije namjestio ili nije imao hrabrosti da mi to kaže, jer zna da bi to napravio. Zna da ja ne bih išao na Euroviziju, nego bi ostavio Doru na stolu…" - ustvrdio je Cetinski.