Scena Kultura

obilježena dvostruka obljetnica željka sabola, ona koja se tiče života i ona koja se tiče njegove smrti

NIJE BILO LAKO BITI ŽELJKO SABOL Obilježena dvostruka obljetnica antologijskog pjesnika

obilježena dvostruka obljetnica željka sabola, ona koja se tiče života i ona koja se tiče njegove smrti

Ovih je dana  Društvo hrvatskih književnika obilježilo 70 godina od rođenja i 20 godina od smrti Željka Sabola, pisca pjesama koje su odredile nekadašnju estradu, od antologijske ‘Djevojke za jedan dan’ i ‘Nije bilo lako’ do - ‘Sve se vraća, sve s

Razlogovskom i estradnom pjesniku Željku Sabolu Društvo hrvatskih književnika obilježilo je dvije obljetnice, sedam desetljeća od rođenja i dva desetljeća od smrti. Na skupu su govorili razlogovac Ante Stamać i estradni bard Arsen Dedić te Davor Šalat, Mladen Medar i Zdravko Seleš.

Sabol je iza sebe ostavio nevelik pjesnički opus. Najproduktivniji je bio u 60-ima kad je objavio zbirke “Dio po dio”, “Opreke” te “Kao krug na vodi”. U estradno plodnim 70-ima bilježimo tek “Krila teška krila” iz 1975. Izabrane pjesme “Bez nas” koje je priredio Milan Mirić objavila je 1997.

“Erasmus naklada”, a izabrane pjesme “Lelek ispod ruševina” objavljene su u Vinkovcima prije šest godina. Sabol je ostao upamćen i kao kustos i kunsthistoričar. Nakon što je bio kazneno progonjen 1971. godine zbog pjesme “Kad izgovorim tvoje ime”, Sabol je u rujnu 1991. nažalost sam okončao život.

Usud estrade

Izvan tih fakata šira publika sjetit će se Željka Sabola kao autora odličnih, antologijskih tekstova hrvatske popularne glazbe za Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Mišu Kovača ili Ibricu Jusića. “Ostala si uvijek ista”, “Stare ljubavi”, “Prijatelji stari, gdje ste”, “Proljeće bez tebe”, “Nije bilo lako”, “Samo simpatija” Sabolovi su stihovni prinosi za kuću slave hrvatske pop glazbe.

Njome su nekad koncelebrirali Drago Britvić, Momčilo Popadić, Jakša Fiamengo i Zvonimir Golob, a sada je knjiga uglavnom ostala na Arsenu.

O svom prijatelju i suradniku, autoru antologijskih stihova za “Djevojku za jedan dan”, Arsen Dedić kratko je rekao: “Željko Sabol bio je izvanredan pjesnik i povjesničar umjetnosti. Željko je bio prvi koji je ušao u estradu kao cijenjen pjesnik da promijeni sliku tog duhovnog međuprostora.

Bio sam prvi koji ga je orkestrirao i to s pjesmom “Pusti me da spavam”, koju je otpjevala Gabi. Bili smo vrlo prisni i iza nas je ostala opsežna korespondencija, koju naravno ne mogu dati na uvid javnosti. Intenzivno smo se družili dok je radio u Zagrebu kao kustos u galeriji Forum.

Dolazio sam kod njega u Bjelovar, gdje me upoznao sa sjevernom naivom. Ne mogu vjerovati da je sam sebi presudio. Njegov odlazak je gubitak koji se ne može pretočiti u riječi”, rekao je Arsen.

Predsjednik “Goranova proljeća”, pjesnik Ivica Prtenjača, iako generacijski daleko od Sabola i estrade, susreo se odavno s njegovim opusom.

“Poeziju Željka Sabola najprije sam i upoznao preko tzv. estrade. Njegove su pjesme odudarale od prosjeka, pa su me zaintrigirale. Slično je tako bilo i sa Zvonimirom Golobom i njegovom poezijom koju je nezaboravno uglazbio Arsen Dedić.

Dok sam živio u Rijeci, dok sam, prije dvadeset i više godina,  otkrivao hrvatsku poeziju, do pjesničkih knjiga nije bilo lako doći, nije bilo knjižare, knjižnice su bile prepune budalastih knjiga, ali ne i knjiga poezije. Tragao sam dakle na sve načine. A kod Sabola sam volio njegov lirizam i emotivnost, njegovu sklonost melankoliji i potrebi za ljubavlju. Što mislim o poeziji na estradi danas - citirat ću TBF i reći samo - lipa naša silovana”, zaključio je Prtenjača.

Sve se plaća

Sabol je, poput svojih estradnih kolega, poznatiji po svojoj pjevanoj nego “ozbiljnoj” poeziji. Čini se da je, senzibilan kakav je bio, kao otklon od ozbiljnog pojmovnog Razlogovskog pjesništva, nježniju stranu sebe davao estradi. A na njoj opet najbolje je davao pjevačicama.

Počeo je s Gabi, no najimpresivniji je niz pjesama za Terezu - “Sva su moja proljeća u meni”, “Sve se vraća, sve se plaća”, “Što je ostalo od ljubavi”, koje je uglazbio Đelo Jusić... S Arsenom je napravio “Kuću za ptice” za Gabi, s Đorđem Novkovićem “Jelena je bila lijepa”, “Hiljadu dana, hiljadu tuga”...

Ukratko, Željko Sabol nedostaje hrvatskoj popularnoj glazbi baš koliko i Smoje i Štivičić Dramskom programu Hrvatske televizije. Duhovne posljedice turbofolka i sapunica još ćemo dugo osjećati jer, kako je zapisao Sabol, sve se vraća, sve se plaća.

Siniša kekez

Najljubavniji sonetist

Otkrivajući skulpturu pjesnika u njegovu Bjelovaru prije nekoliko godina, tadašnji ministar kulture Božo Biškupić rekao je da je Sabol “najljubavniji sonetist hrvatskog pjesništva šansone s vrsnim tekstovima koji su bili i izraz kolektivne svijesti”.


Oko 200 pjesama

Željko Sabol je napisao tekstove za dvjestotinjak pjesama i naravno da sve nisu antologijske. Bilo je tu zadovoljavanja želja tržišta, rada za zvijezde u usponu - “Volim te budalo mala” i “Zagrljeni” za Franu Lasića, prepjevi “Sedam suza” i “Ruže u snijegu” za Darka Domljana. Tu je i niz pjesama koje se pjevaju na svadbama i veselicama (Bez rastanka suza nema, Šjor Bepo Kapitan), a koje se čine stranim njegovoj introvertnoj prirodi. No one su ostale.


Naslovnica Kultura