Ovog smo ponedjeljka pratili odjeke udarne nedjeljne emisije Nu2 u kojoj je gostovala bogobojazna Marijana Petir, a onda su nas iz metropole zatrpale vijesti o smeću pa nas pratile najveći dio tjedna otkrivajući puno nerazvrstanih škovaca o‘ ljudi.
Govorilo se puno i o pomorskom dobru i plažama, a i o Hitnoj pomoći, koja je u takvom stanju da joj treba defibrilator ako se već nikako ne može provjetriti od glave upravljačke piramide. Osim toga, nikad nisam mislila da ću doznati performanse nekog tenka, ali ovog tjedna vjerojatno ni vas nisu mimoišle.
PONEDJELJAK: Profesorica biologije Petir i mi, amebe
Na najavu gošće Aleksandar Stanković primio je nemali broj primjedbi, a kako je sam objavio, čak i naknadno su ga gledatelji zasipali njima. Nije me uopće zanimalo šta nam ima za reći nezavisna saborska zastupnica i bivša europarlamentarka Marijana Petir, ali već za sat-dva čulo se najbitnije.
Ova profesorica biologije i teologinja ima 700 tisuća eura ušteđevine. "Sve što imam sam pošteno zaradila, sve je transparentno", kazala je Petirka, od koje se, sve otkad je dugih 20 godina na političkoj sceni, ne sjećamo ama baš ničega što bismo izdvojili osim da je stalno negdje gdje su neke molitve i hodočašća. Onda sutradan doznasmo kako je gospođa kupila luksuzni stan u centru Zagreba za gotovo tri milijuna kuna. Koje je, pazi sad, iskeširala!
Nekome tko prima tisuću eura mjesečno, pod uvjetom da ne troši ni centa, trebalo bi 58 godina da uštedi tih 700 tisuća. I sad se naša Marijana još nadala da će to u ovoj zemlji gdje je i plaća od tisuću eura za većinu nedostižna proći tek onako. E pa vidi, draga, da ne može! Jer nama jadničcima ostala je makar sprdnja.
Marijana reče da grube i orkestrirane napade nakon emisije ocjenjuje kao pokušaj diskreditacije. Zamislite šta joj je teško. Kao profesorica biologije ona zna da smo mi na društvenoj ljestvici samo amebe. A kad nas se sjeti kao teologinja, i to pod neprobojnim plaštom biskupa Košića, valjda se tješi misleći da je siromaštvo istinski evanđeoski ideal.
UTORAK: Litanija Maje Grbe-Ujević
Manje-više smo postali imuni na te marijane, dubravke i ekipu. Oni zarađuju enormno, a mi nemamo pojma niti što točno rade. Ali nevjerojatno je kako se neki likovi drže na položajima i nakon što dokazano ne rade ništa ili rade katastrofalno loše.
Evo, ponovo smo ovaj radni tjedan, i to iznova povodom tragičnog događaja u jednoj bolnici, doznali da je sustav hitne medicinske pomoći u rasulu. Zaposleni sve glasnije govore kako pacijenti nemaju adekvatnu skrb, optužuju ravnateljicu i ništa se ne događa. To je isto kao da mornari viču da je brod probužan i da prodire more, a kapetanica sjedi u salonu i pije viski.
Dakle, vidjeli smo raznih ignoranata, ali razmjeri neosjetljivosti na kritiku kakve pokazuje Maja Grba-Ujević već pomalo idu na ganglije. Ona ne samo da je ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, i to već više od desetljeća, promijenilo se 11 ministara za njezina mandata, nego je i saborska zastupnica. Koliko vas uopće zna da je Grba-Ujević zastupnica u Saboru?
Ne sjećam se da je bila za govornicom, a pogotovo da je nešto progovorila o hitnoj medicini. Ovaj tjedan smo je pitali namjerava li dati ostavku, a ona nam je, potpuno zaobišavši pitanje, uzvratila litanijom o tome što čini sustav na čijem je čelu, tipa "sve uočene nepravilnosti HZHM nastoji ispraviti te sustav učiniti efikasnijim", tra la la...
Uvažena zastupnice Grba-Bujević, pitali smo vas kratko i jasno: "Hoćete li dati ostavku?" Mogli ste nam čak zahvaliti na pitanju, poput ministra Beroša od kojeg ste, čini se, vješto svladali izbjegavanje odgovora.
SRIJEDA: Ujedinjena oporba, jako raritetna priča
Šta je prava istina o Zakonu o pomorskom dobru? Iz oporbe tvrde da je zakon opasan jer pogoduje investitorima i da ćemo ostati bez prava na pristup plažama, a zakonodavci uzvraćaju da to nije točno i da je bilo kakvo ograđivanje plaža zabranjeno.
Pritom čitamo o nekim propisanim postocima pa računamo koliko će nam ostati mjesta za šugaman. Kad gledamo šta se dogodilo u pojedinim mjestima, to je da te jeza uhvati. Na primjer u Opatiji, gdje su građani postali nepoželjni. Prizori žicom zagrađenih gradskih plaža s betonskim blokovima, pa čak i u moru na koje će se nadograditi terasa s ležaljkama za goste hotela, stvarno su horor.
Neke od tih plaža vratit će se Opatijcima tek 2038. godine! E sad, plaže ispred hotela i kampova i u novom se zakonu spominju na dvojben način. Zanimljivo je da se zbog ovog zakona udružila cijela oporba, što je prava rijetkost.
Zastupnica Mosta Marija Selak Raspudić čak je i porodiljni prekinula kako bi spriječila njegovo donošenje. I onda je ministar Butković pomalo reterirao, ali su ipak za ovu subotu najavljeni prosvjedi jer maleni više nikome u vlasti ne vjeruju. Ispravno!
U ovoj neimaštini samo bi nam još falilo da se ni u more ne možemo bacit di oćemo. Takni mi se u šugaman, ruku ću ti osić! A to je nekima od nas koji imamo sreće da smo blizu mora, a koji nismo petirke i maje, ljeti jedino preostalo. Da legnemo pa plivamo i onda ronimo ne bi li bar malo isprali onaj osjećaj da su nas zavidali. Jer jesu.
ČETVRTAK: Cijela zemlja zasuta zagrebačkim smećem
Ne znam kako to da se zagrebačke škovace uvijek svima nama ostalima u zemlji sruče na glavu. Kako god okreneš, štrajk njihovih škovacina morali smo pratiti kao najuzbudljiviju utakmicu. Čak i da namjerno nismo htjeli gledati te-ve zasulo bi nas to smeće po društvenim mrežama i portalima. Meni se onda nekako iskristaliziralo par momenata.
Prvo, trojici radnika nisu smjeli dati otkaze. Drugo, štrajk radnika je, kakav god on bio, regularan ili ne, odnosno bio on organiziran od strane sindikata ili je samo spontani bunt, sasvim i uvijek okej.
Uostalom, odavno smo trebali raspraviti kakav je to najavljeni, tzv. štrajk po zakonu. Ono, pazi, sutra ujutro u osam dat ću ti šaku u glavu. Mogu li?
Treće, gradonačelnik Tomašević umalo se poskliznuo na kori od banane u koju je najviše gledao prije dolaska na vlast. E, vidite, to mene, za razliku od većine, uopće ne smeta niti me čudi. Čude me sve one "kese s otpadom" kojima se na njega zbog svake sitnice nabacuju.
"Te nespremni su, te ne donose dobre odluke, nesposobni su, razočarali su, ništa od njih..." Ja bih se isto nekad, ako ništa drugo, bar zapitala u čiji megafon takvi pušu.
Jer eno su štrajkašima pohitali mostovci i hadezeovci, a bandićevci likuju sve u šesnaest. Šteta jedino što se naivni Tomašević obukao u škovacina jer nastade sveopće ruganje s uskrslim Milanom, što se točno nekome i htjelo.
PETAK: Jedenje kukaca kao kanibalizam
Čuli smo i da neka skupina znanstvenika prati "Sat sudnjega dana" ili tako nešto. Javljaju da imamo još 12 sekundi do ponoći, odnosno planetarne kataklizme. Kad se još sjetim babe Vange i njenih "nuklearnih" predviđanja za ovu godinu, a dok slušamo o Leopardima i Abramsima, svašta mi se muva po glavi.
Eno se WHO sprema proglasiti kraj pandemije, a u nas tek stigli kraken i kerber. Čak i kukci su nam došli prerađeni, doduše, u brašno. Uskoro će i u obliku čipsa i keksa. Ima ih u pivu već. Jest ćemo ih mi, itekako. Svako svoju vrstu ljubi.
Kad su nekada jedinog stanovnika otočića Budihovac kraj Visa, mislim da se zvao Pave, neki jahtaši pitali zašto kraj idilične ribarske kuće ne postavi agregat pa napravi restoran, on im je odgovorio otprilike ovo: "Ima san ga, ali su mi pored njega cvrčki prestali pivat pa san ga maka ća." E, vidite, došao je netko drugi na to mjesto pa nit više ima Pave nit cvrčaka. A koga briga...
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.