Novosti Hrvatska

lik i nedjelo

Ni "v" od viteza: evo tko je zapravo bio Rafael Boban

lik i nedjelo

Ivo Baldasar na otvaranju spomenika poginulim HOS-ovcima

Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar u dva je zadnja intervjua pokušao na neki način ograditi povijesni lik Rafaela (viteza) Bobana od konteksta zločina ustaškog pokreta. U intervjuu Darku Hudelistu (“Globus”, 23. svibnja) Baldasar se vrlo eksplicitno odredio prema Anti Paveliću i ustašama: “On je dio toga. Zločinac. Apsolutni zločinac i izdajica, u konačnici.” Na novinarsko potpitanje: “A Rafael Boban?” splitski poteštat je odgovorio: “To je, vidite, ono što mene intrigira. Volio bih čuti i druge, ja nisam povjesničar. Čini mi se da su ga momci iz 9. bojne (HOS-a, op.a.) odabrali zato što o njemu razmišljaju kao o ratniku, a ne kao političaru.”

Odlučili smo pomoći splitskom gradonačelniku konzultirajući povijesne izvore te i njemu i drugim štovateljima približiti lik (i djelo) Rafaela (Ranka) Bobana. Odmah na početku valja reći da nikada nije bio političar.

Rođen je u Bobanovoj Dragi pokraj Gruda u Hercegovini 1907., a vrlo mali broj njegovih fanova zna da je vojnički zanat ispekao u vojsci Kraljevine Jugoslavije, služeći kao aktivni časnik dinastiji Karađorđevića. S obzirom na to da u Hercegovini njeguju šuškovske tradicije tvrdog antagonizma prema bivšim jugooficirima, prilično je čudno što se Ulica viteza Ranka Bobana dandanas nalazi u središtu Gruda. Ključ tajne možda je u obiteljskoj genealogiji Bobanovih: Ranko je navodno bio stariji rođak oca Herceg-Bosne i Tuđmanova suvremenika Mate.

Rojničine optužbe

Iz nikad razjašnjenih razloga junak naše priče razilazi se sa starojugoslavenskom soldateskom, skida šajkaču i potkraj ljeta 1932. stacionira se u ustaškom kampu Bovegno u Italiji. Kao član najpovjerljivijeg Pavelićeva suradničkog kruga – poslije će postati i jedan od Poglavnikovih “rasova” – u rujnu iste godine aktivno sudjeluje u tzv. Velebitskom ustanku, nakon čije propasti ponovno preko Zadra bježi u Italiju. Tamo ostaje sve do proglašenja NDH u travnju 1941. godine. U Zagreb dolazi s činom ustaškog satnika, te ubrzo postaje zamjenik Jure Francetića i dozapovjednik Crne legije, elitne jedinice Ustaške vojnice.

Rafael Boban
Jure i Boban, međutim, nisu baš predugo skupa ratovali kako bi se dalo zaključiti po slavnoj pjesmi: Francetića su kod Slunja već potkraj 1942. seljaci nakon kvara aviona zatukli sjekirama, nakon čega Boban samostalno gradi ratnu slavu u Petom djelatnom stajećem zdrugu. Najveće uspjehe ostvaruje u Podravini i u obrani Koprivnice.

Prije toga, ustaška subraća ozbiljno ga terete kao ključnog krivca za raspad slavne Crne legije. Ivo Rojnica, visoki ustaški dužnosnik u Dubrovniku i kasniji emigrant, kojega je dr. Franjo Tuđman 1991. bio imenovao počasnim konzulom u Argentini, optužio je Rafaela Bobana u svojim sjećanjima za “zločin dovođenja na vlast Tita i uspostavu komunističke tiranije, krivnju pred poviješću i hrvatskim narodom“. Izravno ga je teretio za ubojstvo generala NDH Frane Šimića, te za neslavni krah Crne legije.

“Od cijele slavom ovjenčane legije uspjelo se spasiti i stići u Imotski iz Bosne oko 900 ljudi. Crna legija je prije napadaja brojila oko 2500 momaka. Poginulo je 1600 momaka, propala čitava ratna oprema, srozao se moral, a nadošle i mnoge druge nedaće kao posljedica neposlušnosti i neodgovornosti Rafaela Bobana.

Prema svim vojničkim normama, za takvu katastrofu morao je biti pozvan na odgovornost. Umjesto toga, Bobana se s ostacima Crne legije prebacilo u Podravinu da u nepoznatim krajevima popuni izgubljeno ljudstvo jer na području Bosne više nitko živ nije htio u sastav odreda pod njegovim zapovjedništvom. Da paradoks bude veći, imenovan je pukovnikom, zatim generalom, a na koncu postao je i vitez“, svjedočio je Rojnica o Bobanovim ratničkim vrlinama.

Posmrtno postao ministar?

O tome što je Boban radio u Podravini, kao i ranije u Bosni, svjedoče razni izvori. Samo u jednoj odluci o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1945. navodi se, primjerice kako su u lipnju 1944. u Đurđevcu uhapšeni poljodjelac Ignac Živko, činovnik Herbert Kukec, urar Josip Berta te gimnazijalac Zlatko Mihelić.

Ustaše Stjepan Šante i Branko Fantoni po nalogu Rafaela Bobana pritvorenike su tukli bikovačom i toljagom danju i noću, turali im igle pod nokte, naređivali im da ližu pod i sol, od čega su nastupali srčani bolovi. Strijeljali su ih potom na đurđevačkom groblju, odluku o smrti potpisao je pukovnik Rafael Boban, a prije toga su ih opljačkali i obili urarsku radnju Josipa Berte.

Nije Boban bio okrutan samo prema ustaškoj konkurenciji, imućnijim seljacima, obrtnicima ili simpatizerima partizanskog pokreta: kao Pavelićev odani ras bio je zadužen i za čuvanje Mladena Lorkovića i Ante Vokića prije njihova smaknuća, a nakon neuspjelog puča dijela dužnosnika NDH protiv Poglavnika.

Rafael Boban uspio se s dijelom svojih legionara probiti iz savezničkog obruča na Bleiburgu, nakon čega Poglavnikova mitologija od njega gradi besmrtnog junaka. Premda je najvjerojatnije da se vratio u Podravinu, gdje je 1946. ubijen u obračunu milicije s tzv. križarima, sam Pavelić ga 1951. proglašava ministrom oružanih snaga u izbjeglištvu zbog propagandnih efekata.

Ustaška emigracija poslije će širiti glasine i da je Rafael Boban postao američki časnik; da se borio i u Korejskome ratu, no taj se scenarij na jeziku nesuđenih ustaških saveznika odavno naziva “wishful thinking“. Ni vlasnik posebnog ratničkog talenta, ni ideološki čistunac ni velike pameti: Rafaelu Bobanu po svim su parametrima ruke bile krvave do lakata, a na njima ne manjka ni ustaške krvi.

Tako ogrezloga zločinca po bilo kojoj osnovi stavljati u istu ravan s golobradim mladićima iz Prvog splitskog odreda, strijeljanima prije negoli su valjano udahnuli život, može samo kakav moderni maneken banalnosti zla.

Davor Krile

Jakovina: Baldasarove dileme su obične besmislice

Je li Rafael Boban bio domoljub i vješt ratnik, drugačiji od glavnine pripadnika ustaškog pokreta? Jest, jednako kao što je i Hitler bio talentirani austrijski slikar, Reinhard Heydrich obožavatelj klasične glazbe i sjajan violinist, a Mile Budak predstavnik lijepe književnosti. Pokušaji da se iz njegova nedjela izdvoje poželjniji osobni elementi kako bi se zanemarilo ono golemo zlo za koje je odgovoran svode se na samo jednu riječ: revizionizam, tvrdi povjesničar Tvrtko Jakovina, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Baldasarove dileme oko Bobanova lika i djela po njemu su obične besmislice... Bobana percipirati po ratničkim uspjesima jednako je kao Baldasara promatrati isključivo kroz prizmu podatka da je Domovinski rat proveo u Italiji, zaključuje Jakovina.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 11FirstPrevious[1]2345678910Last