Novosti Hrvatska

SUPROTIVA

Komentar Josipa Jovića: Ukrajina se nama već dogodila

SUPROTIVA
Znam vašu povijest - kaže Julija Timošenko Jakovu Sedlaru, autoru filma o njoj, u razgovoru kojega donosi Hrvatski tjednik - na nju možete biti ponosni, veoma je slična našoj. I zaista, ima dosta napadnih sličnosti u prošlosti i u sadašnjosti dviju zemlja, ali, naravno, i bitnih razlika. I jedna i druga zemlja su stoljećima bivale predmetom apetita velikih zemalja, njihovih osvajanja i dogovaranja. Od 14. do 16. stoljeća Ukrajina je pod vlašću poljsko-litvanskog kraljevstva. Zalijetali su na nju i u nju i Tatari i Osmanlije.

Krvavi su se ratovi vodili protiv Poljaka u 17. stoljeću s osloncem na Ruse, što će završiti poljsko- ruskim dogovorom i podjelom. U 18. stoljeću stižu Habsburgovci, nestaje Poljska, a Ukrajine je opet objekt podjele, ovaj put između Rusije i Monarhije i to negdje oko Dnjepra, gdje bi se ponovno moglo raspuknuti. Ogorčene su bile pobune protiv ruske prevlasti i okrutnosti. Katolička je crkva zabranjena, Ukrajinci su postali Malorusi.

Iz Prvog svjetskog rata i revolucionarnih zbivanja u Rusiji iskrsnut će ukrajinska republike 1917. kada se konačno zavijorila ukrajinska plavo- žuta zastava i zapjevala himna «Šće ne umerla Ukrajina», rekao bi Ljudevit Gaj «Još Horvatska nij propala», ali će se rat za nezavisnost i rat za Ukrajinu između Poljaka i SSSR-a nastaviti sve do mira u Rigi 1921. kada su sovjetske snage zauzele veći dio, dok je Poljskoj pripala zapadna Galicija. Sovjeti su 1939. zauzeli i zapadnu Ukrajinu i s Njemačkom dogovorili zone utjecaja. Staljinski progoni odvest će narod u zagrljaj «osloboditelju» Adolfu Hitleru, koji će zauzeti skoro cijelu zemlju 1942. godine.

Fazni pomak

Hrvatsku povijest znamo, i ona je bila stoljećima podijeljena i rastrgana između Austrije, Ugarske, Venecije i Turske. I ono što je u novije vrijeme Ukrajini Rusija, Hrvatskoj je bila Srbija. I kao što je sovjetizam bio okvir ruske dominacije tako je i jugoslavenstvo iskorišteno za srpsku dominaciju nad Hrvatskom. Zbog otpora jugoslavenskom režimu i Hrvatska je postala Hitlerovom saveznicom.

Na čelu sovjetske vlasti poslije rata našao se Ukrajinac Nikita Sergjejevič, što objašnjava činjenicu da je baš on Krim, područje novih sukoba, pripisao Ukrajini 1954., a na čelu jugo-komunističke vlasti Hrvat Josip Broz. I ukrajinska i hrvatska povijest, iz koje se mučno izlazi, u znaku su borbe za nacionali integritet i nezavisnost, s tom razlikom što naš narod ipak nikada nije izgubio elemente svoje državnosti.

U Hrvatskoj je došlo do sraza nacionalno-proeuropske i srpsko-projugoslavenske struje, u Ukrajini sraz isto takve nacionalno-proeuropske i rusko-sovjetske struje, s tom bitnom razlikom što se ovdje to dogodilo u kontekstu ratnog raspada Jugoslavije, a tamo se to događa s faznim pomakom od dvadesetak godina poslije mirnog raspada SSSR-a. Zanimljivo i sada su s te istočne strane u osnovi nacionalne i slobodarske težnje naroda oklevetane kao nacionalizam i fašizam. U Hrvatskoj se, to već spada u područje apsurda, brižljivo njeguje spomen na Tita, a u Ukrajini su Staljinovi, pa u novije vrijeme i Lenjinovi, spomenici netragom nestali.

U Hrvatskoj je prije rata živjelo petsto tisuća ili 11 posto Srba, a u Ukrajini ima devet milijuna ili 17 posto Rusa. Srbija se pokazala nemoćnom u ostvarenju svojih ciljeva na račun Hrvatske, dok je Rusija danas osnažena i veoma moćna i politički i gospodarski. No i ona kao i Srbija ima svoje sandžake kao izvore nestabilnosti. Hrvatska je mala zemlja s 4,5 milijuna ljudi dok je Ukrajina po površini, izuzme li se Rusija, najveća europska država i peta po broju stanovnika. Za nju postoji velik interes Zapada, odakle su navodno i potaknuti prosvjedi radi promjene proruske vlasti.

Europa je u raspletanju događaja na Balkanu zadugo bila nijemim promatračem. Naša je zemlja vodila grčeviti rat za nezavisnost i uspješno ga je dobila. U Ukrajini je ta mogućnost s nesagledivim posljedicama, nažalost, upravo otvorena, a nije isključen ni rat širih razmjera. U ono vrijeme Hrvati nisu imali oligarhiju na čelu države, imali su vlast po volji uvjerljive većine, dok je Ukrajina, slično kao i u Hrvatska danas, opljačkana zemlja s korumpiranim vodstvom i predsjednikom koji je pobijedio na sumnjiv način.

Kotač povijesti

Može li se Hrvatskoj dogoditi Ukrajina? Kategorički ne, jer je ona prošla rat, jer se konstituirala kao država, jer je članicom euroatlantskih integracija, jer je narod miroljubiv i jer postoje demokratski okviri rješavanja krize i nezadovoljstva građana. Nasilje nikada ništa nije dobro donijelo, ništa osim smrti, sveopće tuge i gladi. Tu je povijesnu lekciju ovaj narod naučio. Istina, postoje jako glasne, iako ne brojne, njegovane snage, organizacije i pojedinci, koje bi iz različitih pobuda strasno željele da se i nama dogodi ukrajinski ili bosanski scenarij, iskrivljeno ga tumačeći po načelu «što se babi tilo to se babi snilo», koje bi htjele neku novu klasnu revoluciju protiv svih nacionalizama, koje bi htjele okrenuti kotač povijesti dvadeset ili trideset godina unatrag. I ono što smo mi već mogli naučiti, a što će Ukrajinci tek naučiti, jest činjenica da ni famozni i željeni Zapad nema baš čiste namjere.

Ukrajinci će se još stići razočarati.



JOSIP JOVIĆ
FOTO: AFP
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 12FirstPrevious[1]2345678910Last