Novosti Hrvatska

Suprotiva

Josip Jović: Ni debakl SDP-a ni trijumf HDZ-a

 Suprotiva

Razloge slabog izlaska na izbore za Europski parlament ne treba tražiti u niskoj političkoj kulturi ili slaboj informiranosti birača, kao što se to podcjenjivački s političkih vrhova želi predstaviti, već u trostrukom, i to vrlo razložnom nepovjerenju: u Europsku uniju kao takvu s obzirom na njezinu duboku krizu s obzirom na vlastite koristi koje možemo očekivati, u Europski parlament kao demokratsku tribinu koja obično potvrđuje ono što dvojica ili trojica velikih dogovore, te u domaće političare koji do sada nisu pokazali ni spremnost ni sposobnost za zastupanje nacionalnih interesa i interesa svojih građana.

U tom lokalnom nadmetanju dvaju klubova koalicija okupljena oko HDZ-a odnijela je pobjedu nad koalicijom okupljenom oko SDP-a. Taj je ishod derbija, kao što obično biva, više pogodio promatrače i navijače poražene momčadi od samih igrača na terenu. Komično je bilo, primjerice, gledati analitičare u studiju HTV-a koji su komentirali izbore u očekivanju konačnih rezultata.

Početno vodstvo Karamarkove ekipe doživljeno je kao pravi šok, ali trojicu mudrih analitičara i dvoje voditelja smrznuta i blijeda lica nada nije napuštala do samog kraja utakmice, doslovce do zadnje sekunde zadnjeg produžetka. Ah, govorahu oni na one prve vijesti, to su glasovi seljaka, sada će naši, urbani i civilizirani, kao što smo i mi sami. A na kraju je završilo s malih, ali za protivnika slatkih jedan prema ništa.

Saniranje tuge

Onda su se danima na stranicama novina i pred TV kamerama grozničavo tražili uzroci tako nemilog događaja, koji je doživljen kao prava senzacija, kao katastrofa, kao opći potop. No, nije to bila razumna analiza uzroka, već prije pokušaj saniranja tuge. Ta kako su se birači usudili glasati drukčije nego što su naše ankete predvidjele i sugerirale!? Najprije je uzrok pronađen u malom odazivu, kao da slab odaziv nije bio jednak za sve.

Zatim se sjetiše kako ne bi bilo tako kako je bilo da je u koaliciji ostao i IDS, zaboravivši pri tome da u onoj drugoj koaliciji ovaj put nije bilo HSS-a, pa bi omjer opet bio isti. Onda je sav revolt usmjeren na Ružu Tomašić koja se nije ni smjela pojaviti na listićima. Ona je optužena da je odnijela prevagu u korist HDZ-a, što opet može biti malo vjerojatno, jer su se birači najprije opredjeljivali za listu, a onda za jednog kandidata s liste. Kao da je sigurno da bi oni koji su preferirali Ružu bili i za njezinu listu da je slučajno sama izišla na izbore. Za razliku od Tonina Picule prvog na SDP-ovoj listi, Arsena Bauka i još nekih vodećih ljudi u stranci, poraz, očekivano, nije mogao dostojanstveno otrpjeti sam predsjednik partije i šef Vlade.

Očekivao je, kako kaže, da će “s protivnicima pomesti pod”, kad ono sam se našao na podu. Onda su mu opet bili krivi oni motivirani birači koji “podržavaju etničku isključivost”. Spomenutu gospođu Tomašić nazvao je elementarnom nepogodom i društvenom štetom. No problem je u tome što je on izborne rezultate doživio kao elementarnu nepogodu, težu od ovogodišnjih poplava.

Najapsurdnije je to što se o katastrofi SDP-a uopće i ne može govoriti. Izgubio je s vrlo tijesnim rezultatom, a s obzirom na gospodarsko-socijalno stanje u zemlji mogao se za vladajuće, koji su osim toga stanja i nizom poteza svjetonazorske naravi iritirali dobar dio naroda, očekivati još nepovoljniji rezultat.

Zoran Milanović kao razliku između sebe i svoje političke opcije i onih drugih rado ističe liberalnu demokraciju i toleranciju nasuprot šovinizmu i isključivosti svojih suparnika. Ali rijetko tko je kao baš ova vladajuća garnitura u ove nepune dvije godine pokazao, prvenstveno u kadrovskoj politici, takvu ideološku isključivost, koja ide sve dotle da se “književnicima-nacionalistima” uskraćuje državna potpora za knjige, i to baš pod tim obrazloženjem.

Retuđmanizacija

Objektivno, kao što vladajuća koalicija nema razloga tugovati nad rezultatima izbora za Europski parlament, tako ni oporbena koalicija nema razloga za neko pretjerano slavlje. Odigrana je tek prva trećina jedne hokejaške utakmice s puno bodičeka. Pobjeda s malom razlikom, koja zaista može biti dobar vjetar u leđa stranci i koja pomaže njezinu predsjedniku učvrstiti položaj u njoj, rezultat je dobrim dijelom nezadovoljstva Vladinom politikom. Slijede lokalni izbori, a onda za dvije godine i parlamentarni, kada sve može biti drukčije.

Bit će masovniji izlazak, drukčije raspoloženje, a i na ovim je izborima pokazano kako u većim gradovima HDZ zaostaje za svojim konkurentima. Konačni uspjeh HDZ-a ovisit će o demokratizaciji stranke i o novoj unutarstranačkoj izbornoj provjeri kadrova nasuprot stalnoj diferencijaciji, o stvaranju još šire koalicije s istaknutim javnim osobama i manjim “desnim” strankama, koje same, još jednom se pokazalo, nemaju ama baš nikakvu perspektivu, ali koje i dalje neumoljivo samoubilački srljaju u nove poraze.

Ovi su izbori pokazali jedino uzlaznu putanju Hrasta. I ono najvažnije: retuđmanizacija je dobar projekt, ali ne shvaćen kao kult, dogma ili puko pozivanje na ime, već kao inspiracija. Ono ključno kod Franje Tuđmana “svoji na svome”, “nikada se više o Hrvatskoj neće odlučivati izvan nje”, što doista danas zvuči cinično i šaljivo, valja na kreativan način suočiti s recentnim iskušenjima, čime bi se eliminirali i neki od razloga neizlaska na birališta.

Josip Jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last