Novosti Hrvatska

suprotiva

Josip Jović: Kerumov silazak praćen zlobom

 suprotiva

Gradonačelnik Splita Željko Kerum, zaokupljen vlastitim problemima, već se dulje vrijeme skriva od javnosti. Tek tu i tamo, iživciran pokojom prozivkom, odgovori u svom stilu bez dlake na jeziku, bez biranja riječi i načina na koji će ih izgovoriti. Nema ga na javnim priredbama, među građanima, čak ni na sjednicama Gradskog vijeća ni Hrvatskog sabora, a pobjegao je i s Hajdukove utakmice, i to nakon samo četrnaest minuta igre i nakon neugodnog skandiranja navijača koji su ga do jučer bili spremni nositi na rukama i kojima je praktički prepustio vlast u klubu, koju su onda uzurpirali neki drugi tipovi izniknuli u pretvorbama i privatizacijama. Njegovu odsutnost vrlo uspješno i vrlo uvjerljivo pokrivaju agilni zamjenici Anđelka Visković i Jure Šundov, dvojac koji bi s pravom mogao pretendirati na buduće mjesto poteštata.

Pojavio se s velikim i, naravno, nerealnim obećanjima o poslu i stanovima za sve, zahvaljujući kojima je i pobijedio na prvim izravnim izborima za prvog čovjeka Grada. Naime, uvijek postoji određena masa ljudi spremna povjerovati u čuda, osobito ako ih nagovještava jedan moćan i uspješan, a njima opet tako blizak čovjek. I njegovi prvi potezi, kao otvaranje vrtića i upis sve djece ili božićnice umirovljenicima, nagovještavali su kako bi od svega i moglo biti nešto. Predstavljao je i osvježenje na učmaloj političkoj sceni blokiranoj dvama političkim strankama koje su začudo postale slične, i to ponajviše po načelu klijentelizma. No, od prvog dana politički protivnici i kritičari nisu mu dali mira. Što god da je činio ili pokušao učiniti, što god je izjavio ili najavio, dočekivano je na nož. I on sam je, doduše, u svojoj elementarnosti, bez profinjenog političkog i kulturnog stila raspaljivao vatru na kojoj se i sam pekao.

Najveći Kerumov problem, pokazalo se, bio je latentni tzv. sukob interesa, odnosno sukob privatnog i javnog. Svoju ulogu poduzetnika i Gradonačelnika niti je mogao niti je želio razriješiti. Gradski projekti (zapadna obala, Prva voda, poticana stanogradnja), iako im ne treba apriorno osporavati urbanističku vrijednost, očito su zamišljeni u funkciji osobnih interesa, koje je onda dosta nevješto pokušavao kompenzirati podilaženjem nekom pretpostavljenom biračkom tijelu projektima tipa Kristova spomenika na Marjanu ili Tuđmanova na Rivi, za koje se nikad nije pouzdano znalo radi li se o ozbiljnim namjerama, provokacijama ili pak šali.

Kao vlastiti politički uspjeh Kerum može sebi pripisati osiguranje zastupničkog mandata za sebe i za sestru, a zamalo i za zeta. No, privatno i javno opet su se i ovdje ozbiljno isprepleli. Mjesecima se najavljivao poslovni krah Kerumova carstva, a posljednje vijesti koje govore o rasprodaji trgovina i poslovnih prostora to i potvrđuju. S druge strane, Nevenka Bečić, njegova rođena sestra, najbliža suradnica i neslužbena glasnogovornica, uvjerava nas kako nema ni govora o nekakvoj propasti. Istina je vjerojatno u sredini, propadaju poduzeća ili, u boljoj varijanti, prelaze u ruke drugih vlasnika, ali Kerum zacijelo neće propasti.

On je osobno jedan od najbogatijih ljudi u zemlji i za njegovu se budućnost ne treba brinuti. Ključna pogreška, koju priznaje i sam Kerum, bila je kupnja hotela “Marjan” i ogromna ulaganja u njegovo uređenje i proširenje, koje je, usput rečeno, zaista nagrdilo vizuru grada iz perspektive putnika koji ulaze u Gradsku luku. Ta su ga ulaganja u ugostiteljstvo, koje nikada ne može biti profitabilno kao trgovina, silno zadužila i dosegla iznose koje nitko, pa ni Danko Končar sa svojim misterioznim izvorima, nije spreman platiti. U najdubljem temelju cijele priče o usponu i padu leži zavodljivost moći koja ljudima daje krila, iako ova stvorenja nisu stvorena za let, nego za hodanje po zemlji. Pomisliš tako kako nema granica, kako sve možeš i kako na sve imaš pravo, kako si lijep i mlad, a onda tresneš o zemlju i probudiš se. Još ako tikve s đavolom (čitaj politikom) sadiš, one ti se nužno o glavu razbiju. Kad se sve sabere i oduzme, Kerumu ni politička karijera, kojoj također dolazi kraj, nije trebala.

Na kraju cijele balade, čovjeku, bilo poduzetniku bilo političaru, koji gubi svi počinju okretati leđa, prati od njega ruke i dokazivati svoju pravovjernost. Ne, nikada oni nisu glasovali za Keruma niti bi to ikada učinili. Publika na stadionu zviždi mu i prostački ga vrijeđa, a među običnim svijetom nije teško primijetiti uobičajenu dozu zlobne naslade koja dođe kao kazna za iznevjerena očekivanja ili kao lijek za zavist, ljubomoru i vlastite frustracije. Na svoje su došli i Kerumovi ogorčeni ideološki protivnici, koji su u njemu vidjeli simbol jedne za njih nepodnošljive političke opcije i pogleda na svijet koji ustvari s Kerumom nema puno veze.

Da je konzervativac, ne bi se dva puta ženio, da je nacionalist, ne bi prodavao hotel Končaru, a da je homofob, zabranio bi održavanje Parade ponose. Politika, u biti, njega uopće i ne zanima niti je opterećen dogmatskim pogledom na svijet, kao njegovi ideološki protivnici. Željko i Nevenka doživjeli su da ih se čak eksplicitno uprizori u jednoj dramskoj predstavi Splitskoga ljeta, što je zaista rijetko viđen i neobično hrabar umjetnički postupak, kojoj su nazočili čak i ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić i zagrebački “ministar” kulture Vaki Stanisavljević te cijelo društvance željno naslade i poruge. Svoj kamen na grešnika bacio je i stanoviti Bračulj, prema vlastitom priznaju Kerumov suradnik u ratnom profiterstvu, ali ovaj očito zna da će biti aboliran ako optuži izabranu žrtvu koja se svojedobno jako zamjerila sadašnjem ministru policije. A svoj trenutak osjetili su i provalnici u Kerumov obiteljski dom.

JOSIP JOVIĆ





Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last