Novosti Crna kronika

nešto tu smrdi

Sve je lakše kad imaš stranačku iskaznicu: zašto je policija čekala puna dva tjedna da uhapsi Damira Škaru i kako je moguće da je istog dana kada je nesretna žena prijavila silovanje pobjegao u BiH?

nešto tu smrdi

Puna dva tjedna. Toliko je, po svemu sudeći, trebalo proći od trenutka kada je policija zaprimila prijavu protiv Damira Škare za silovanje svoje suradnice, do trenutka kada su organi reda poduzeli prve konkretne korake da pohotnoga boksača, „volontera“ u zagrebačkom auto-klubu Siget, bivšeg saborskog zastupnika i uvaženog člana HDZ-a privede pred lice pravde.

Ako se, naravno, pod konkretnim koracima ne smatra telefonski poziv njegovoj tajnici u AK Siget u kojemu se Škaro moli da se sam, kad uhvati vremena, javi policiji. Ili dojava – a očito se upravo o tome ovdje radilo – koja je Škari signalizirala da mu prijeti postupak još istoga dana kada ga je liječnica žrtve prijavila policiji.

Iz policije tvrde da je kriminalističko istraživanje "u potpunosti provedeno sukladno pravilima struke te uz poštivanje zakonskih propisa i rokova".

No, kako je moguće da je Škaro samo nekoliko sati nakon podnošenja prijave žrtvi poslao poruku pitajući je kako su joj djeca? Kako je moguće da nije odmah uhapšen, nego je netom nakon što je doznao za prijavu uspio „zbrisati“ preko granice u BiH, u sigurnu oazu za sve hrvatske bjegunce? I otamo, dobivši na vremenu, žrtvu pokušao nagovoriti prvo prijetnjama, a onda i mitom da odustane od prijave. Žena koju je Škaro napao nije željela odustati, pa je taj plan propao. Policija je potom za njim izdala tjeralicu, i on je uhapšen kada se vraćao u Hrvatsku.

Pravo ni na kakav "grace“ period nije, međutim, imala novinarka Đurđica Klancir.

Njoj su početkom ove godine dvojica policajaca upala na radno mjesto, u redakciju portala Net.hr kako bi je legitimirala slijedom tužbe za klevetu koju je protiv nje podigao sisačko-moslovački župan Ivo Žinić. Nisu, pojasnili su, bili sigurni na kojoj adresi živi. Pa su željeli to provjeriti izravno, iz njezine osobne iskaznice.

I tada je, priopćila je policija, sve bilo po pravilima struke. Iako je Đurđica Klancir već deset godina prijavljena na jednoj te istoj adresi. Iako je u policijskom sustavu uz njezinu fotografiju navedena ista ta adresa. Policajci su je ipak i osobno potražili na radnome mjestu.

Za razliku od Škare, kojemu u AK Siget nikada nisu pokucali na vrata.

Policija je prilično promptno reagirala i u slučaju Matka Škalamere, poznatog riječkog HGGS-ovca osumnjičenog za napad na srpskog povratnika Dobrivoja Arsića u Viškovu kod Rijeke. Čak i pretjerano promptno, kako će kasnije pokazati tijek događaja.

Škalamera i Arsić su se posvađali oko najgluplje stvari oko koje se dvojica muškaraca mogu svađati: oko parkinga. Arsić je Škalameru optužio da ga je vrijeđao, pa i tukao. Sve po nacionalnoj osnovi. Policija je HGSS-ovca stpala u buksu. Bez da je pogledala video snimku koja, kako stvari stoje, demantira Arsićeve riječi. Bez realne procjene o opasnosti utjecaja na svjedoke. I sa samo jednim elementom na kojemu se temeljio slučaj: izjavom Arsića i njegove supruge koji su jedini svjedočili kontra Škalamere.

No, Škalamera nije imao političko zaleđe da dobije ikakav popust. Zbog brutalnih napada u okolici Knina tih su dana i policija i DORH podlegli histeriji i prema HGSS-ovcu postupili i strože nego što nalažu „pravila struke“. HGSS-ovac nije dobio priliku da zbriše preko granice, nije kupio vrijeme da „sa distance“ pokuša zagladiti stvari. Umjesto toga, odležao je četiri dana u istražnom pritvoru. Zbog svađe oko parkinga koju je Arsić odlučio prikazati kao – međunacionalni sukob.

Naslovnica Crna kronika