Nije svaka izolacija ona koja se mora. Jer smo svjesni da treba, da štitimo njome i sebe i druge. Koja nas vezuje u zajedničkom cilju da što bezbolnije prebrodimo jedno osjetljivo i zahtjevno razdoblje.
Ali koja nas čini i ljudskijima, solidarnijima, koja vraća smisao svega na početak, kad vidimo da nam ne treba puno više za zadovoljstvo životom od osobne i društvene slobode.
U buci dana ispunjenih vijestima o virusu kojeg liječnici još nedovoljno poznaju, neizvjesnosti i nadi u najbolje, planiranju života u drugačijim okolnostima, desetinama pitanja: smijem li sad ovo... i bili bilo pametno da ono..., ovakva jednostavna odluka da se sjedne u kaić, odveže konop s bite i lagano zapolovi prema zalazu s panulom i peškafondom čini se jednom od najboljih mogućih.
Misli s...