Od tog novca i što bi dobio za Božić, kupio bi markice kod Kamila Tončića, volio je filateliju (kasnije je doznao koji je to bio veliki čovjek i arhitekt). A unatoč tome što je harmonika “otišla”, majka se nije mogla pomiriti što mali Robe nije naučio svirati, pa je na njezin poticaj katkad odlazio kod školskog druga, zvali su ga Ljupće. Dugo su mislili da je Makedonac, a on je u stvari puno godina kasnije postao maestro Ljubo Stipišić Delmata. Išao je kao mališan katkad svirati harmoniku i kod Ivice Brace Crnogorca. Tada je bio pučkoškolac, i s njim je u razredu bilo starijih, koji nisu mogli ići u školu jer je bio rat, pa su hvatali drugi vlak. Školski kolega bio mu je i kasniji pop Pera, pravoslavni svećenik i otac četvero djece, pa svećenik don Branimir Marinović, zvani Pićo, koji ...
